Njemu Rijeka nije usputna stanica, njemu je Rijeka - završno odredište! I zato će mu svi uvijek čuvati Đale

Ni u svojim najluđim snovima Radomir Đalović nije mogao zamisliti da će u razmaku od dvije godine otkako se vratio u Rijeku postati glavni trener kluba čije boje teku njegovim venama. Još za vrijeme igračkih dana izgradio je tu jednu posebnu vezu s gradom i ljudima, klik se dogodio praktički odmah po njegovom dolasku na Kvarner, a iako ga je nogometni put kasnije odveo u Rumunjsku, Rusiju, Iran, Kinu, Tajland te Crnu Goru gdje se u konačnici igrački umirovio, nostalgija za mjestom gdje mu je srce pronašlo svoj dom vratila ga je u lipnju 2022. u Grad koji teče.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Došao je kako bi pomogao svojim prijateljima i nekadašnji suigračima, Draganu Tadiću i Faustu Budicinu, ali ta priča nije se sretno završila. Imao je prilike surađivati i s Misterom Cosmijem, potom je asistirao Sergeju Jakiroviću i Željku Sopiću, da bi sada dobio priliku da upravo on bude taj koji će vući konce i voditi potentne riječke mladiće prema najvišim visinama. Odmah po smjeni Sopića klub je objavio kako Đalović nije 'vršitelj dužnosti', već da je on novi trener NK Rijeka. I nije to nikakvo iznenađenje, u klubu prema treneru Đaloviću imaju simpatije već neko vrijeme, jer osim što je oduvijek bio osoba koja nikada nije radila razliku između tete čistačice i predsjednika kluba, u svojoj bogatoj igračkoj karijeri naučio je kako ništa ne dolazi preko noći. Kako je za uspjeh potrebno puno odricanja, kako su momčad i svlačionica ključ uspjeha, ali i da nitko nije veći od kluba. U ljubav prema Rijeci mnogi su se kleli, ali su onda prvom prilikom - pobjegli. Đalović? On to nikada nije napravio. Ne zato jer mu se nije ukazala prilika, već jer njemu Rijeka nikada nije bila usputna stanica, već završno odredište. Davno je govorio da se riječ ne gazi, a da je stisak ruke svetinja. I sve to je onda svojim primjerom i dokazao. Znate što znači biti frajer? Evo, odgovor ste upravo dobili.

Iako fraze poput ‘Heroj ulice’ ili ‘Uno di noi’ možemo čuti za svakog drugog igrača ili trenera koji se malo zavuče pod kožu navijača, Radomir Đalović sve to zaista je u Rijeci. I to ne samo klubu, već I gradu. Nije Đalović tip kojeg će prepoznati samo oni kojima je nogomet najvažnija sporedna stvar u životu, tu njegovu karizmu, mangupstvo i iskrenost cijene i oni koji zapravo ni ne znaju čime se on bavi i koliko je sreće Riječanima donio. Kako je Armada slavila njegove golove, kako je držao svlačionicu na okupu, kako je – i to potajice, kao da radi nešto loše – uvijek pomagao drugima.

Sava, Sopa, Sava, Sava…

VIDEO Đalović: „Očekujem da prođemo Elfsborg, na njima je veći pritisak“

Iza njega je vrlo dobra igračka karijera. Bio je reprezentativac svoje zemlje, zaradio je i pokoji euro, vidio je svijeta. Igrao je na najvećim stadionima, postizao važne pogotke, suigrači su mu bili veliki nogometaši. Bio je Đalović frajer, onaj tip kojeg su drugi kopirali. Kad bi ga neki klinac vidio da Korzom šeće u crnoj kožnoj jakni, prvo što je tražio od roditelja je da mu kupe nešto slično. Takvu je karizmu imao tada, a ništa se bitnije nije promijenilo ni danas.

Zanimljivo, kad je završio igračku karijeru, ona trenerska nije ga na prvu privlačila. Ali, Đale izvan svlačionice? Ne znamo, nekako nam ta slika jednostavno ne paše. On je rođen da bude dio kolektiva, a njegova bespoštednost u svakom pogledu učinila ga je Alfom. Liderom. Onim čovjekom kojeg će svi slijediti i za kojeg će se svi baciti na glavu. Zašto, pitate se? Zato što bi on to isto napravio za njih. I zato mu sada svi čuvaju Đale: od Uprave, igrača pa sve do cijelog grada. Njegovog grada. Rijeke.

I možda neće uvijek biti najpripremljeniji, možda neće imati najsnažniji štit i najčvršće koplje, možda će donijeti i pokoju krivu odluku, ali na bojnom polju ostavit će sve što ima. Takav je bio kao igrač, takav je bio kao pomoćnik, a ne sumnjamo da će takav biti i kao trener.

Elfsborg je veliki zalogaj, utakmica nevjerojatnog značaja, debi kakvog apsolutno nitko ne bi poželio. Ali, s Đalovićem je to uvijek tako. On nije navikao na med i mlijeko, na blještavilo Rujevice, Europe i crvene tepihe. On je navikao na blato, na treninge iza gola, na borbu, na fajt, na preživljavanje. Svlačionica u potpunosti stoji iza njega, igrači su njegovo imenovanje s oduševljenjem prihvatili. I to nas nimalo ne iznenađuje. Protiv Šveđana im nema druge nego da na tom umjetnom terenu ostave svoje pravo srce, da svima pokažu što to točno znači ‘Krepat ma ne molat’. Baš kako je to onomad sam Đalović najbolje pokazivao. I to u dresu Rijeke, onom koji je za njega svetinja. Dresu koji nije najljepši, nije najbolji, nije najkvalitetniji. Ali je njegov. I za njega je jedini koji postoji.

I nebitno je hoće li postati Guy Roux ili će se na klupi zadržati kraće nego što bi to sam želio, Đalović će svojem klubu, svojim ljudima i svojoj Rijeci dati sve što ima u sebi. A ako samo komadić žara, svoje luđačke energije i ljubavi prema Rijekinoj bijeloj boji prenese i na svoje igrače, onda ni rezultat neće izostati.

Hladna glava i vruće srce – to je recept s kojim Đalovićeva Rijeka u Švedskoj može osigurati jesen u Europi. I ne, neće im biti lako, ali u ovakvim se trenucima i u ovakvim utakmicama se vidi pravi karakter igrača. Možda u dosadašnjem dijelu sezone Rijeka nije izgledala najbolje, ali ovo je utakmica koja može sve preokrenuti. I koja može biti kotač zamašnjak nečeg velikog.

Očekivani sastavi:

Rijeka (4-1-4-1): Zlomislić – Smolčić, Galešić, Radeljić, Bogojević – Selahi – Pašalić, Hodža, Fruk, Janković - Ivanović

Elfsborg (3-4-3): Pettersson – Holmen, Henriksson, Yagbe – Hedlund, Z. Zeneli, Ouma, Hult – A. Zeneli, Baidoo, Quasem