Njemu, njemu dajte pljesak! Đalović briljantno pripremio utakmicu, a ključ Dinamove nemoći ima svoje ime i prezime

“Ako čovjek ne mijenja mišljenje, ili je vrlo mudar ili je budala”, stara je kineska izreka čiju je istinitost povijest potvrdila nebrojeno puta. Baš ta izreka, koja je lako shvatljiva ljudima svake dobi i svake razine obrazovanja, mogla bi nekako pronaći svoj put do dobrog dijela navijača Rijeke koji su proteklih mjesec i više dana ‘častili’ svoje miljenike kritikama. Em’ trener nije dobar, em’ igrači loše igraju, em’ je formacija promašena. Iako prije ogleda s Dinamom 10 utakmica nisu znali za poraz, nogometaši Rijeke, a u tu uključujemo i stožer, na neku ‘foru’ – nisu imali pojma što rade. I samo ih je puka sreća održavala tako visoko na prvenstvenoj tablici.

A onda je došla subota koja je sve promijenila. I koja je, eto, igrače Rijeke učinila velemajstorima, a stožer znalcima.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

“Isti sam trener koji je izgubio od Olimpije i koji je danas remizirao s momčadi koja ostvaruje pobjede u Ligi prvaka”, rekao je, između ostalog, Radomir Đalović na konferenciji za medije nakon odigranog debija kola u Maksimiru protiv Dinama (0-0). Đalović je mlad trener, u mnogim je stvarima još uvijek ‘zelen’, ali znanja – ima. Zapravo, s vremenom smo shvatili da oni koji žive Rijeku u trenera najviše sumnjaju zbog njegovih ‘mirnih’ javnih nastupa. Visoko postavljen obrambeni gard te ‘poker face’ kojeg kao da ga je prekopirao od Phila Iveyja neke je zavaralo kako je riječ o treneru koji je još uvijek nedorastao kluba kao što je Rijeka. A to ne može biti dalje od istine. S druge strane, oni treneri koji su na konferencije za medije gledali kao savršen alat za dodatno bildanje vlastitog PR-a su nerijetko svojim ‘zabavnim’ izjavama uvjeravali mase kako su oni ‘veliki znalci’. Što, ponovno, ne može biti dalje od istine.

Rijeka dominirala na Maksimiru, Zagorac sjajnim obranama sačuvao bod Modrima

Liga prvaka ne može sakriti istinu, Dinamo nikad nije bio lošiji. A jedan igrač neobjašnjivo je u trećem planu!

Radomir Đalović je sada, vjerujemo se za sva vremena, otklonio svaku sumnju iznad svojeg imena. Pod njegovim vodstvom, vodeći se njegovom idejom, igrajući onako kako on to želi – Riječani su držali Plave veći dio utakmice ‘u ševi’. Na Maksimiru. Fanatična podrška BBB-a nogometašima Dinama nije bila vjetar u leđa, već dodatni pritisak, jer na njihovo sjajno navijanje s tribina Bjelica i društvo nisu mogli odgovoriti – ni s čime. U cijeloj utakmici kreirali su tek jednu situaciju pred golom Rijeke. Ostalo? Baš sve ostalo pripalo je Riječanima. Od posjeda, kreacije, želje, žustrine, anticipacije, druge lopte, kontrole, taktičke posloženosti... U svemu su Riječani ove subote za klasu bili bolji od Dinama!

U najavi derbija kola prisjetili smo se utakmice kada je Đalović posljednji put u svojoj igračkoj karijeri upisao pobjedu na Maksimiru. Prošlo je više od 14 godina od tog 2-1 slavlja Riječana, ali tada, kada su pobijedili, nogometaši Rijeke nisu pokazali ma čak ni dva posto od onoga što je Rijeka pokazala ove subote kad su odigrali samo (!) 0-0 protiv Dinama. Nakon utakmice, osluškujući puls igrača i stožera, bilo je vidljivo kako ‘nulu’ prihvaćaju, ali su s njom nezadovoljni. I ne, u autobus mnogi nisu ušli nasmijani, već ljutiti. Iako mogu biti ponosni kako su se suprotstavili aktualnom prvaku Hrvatske, svima koji su se ove subote smrznuli na Maksimiru bilo je kristalno jasno kako se Dinamo – izvukao.

Bjelica: “Moramo biti zadovoljni bodom, a protiv Borussije idemo na sve ili ništa”

Đalović: “Možemo žaliti za tri boda protiv sudionika Lige prvaka”

U nogometnom svijetu voli se ponavljati kako ‘momčad uvijek izbaci pojedinca’. I ima istine u tome, samo što ovaj put nijedan igrač Rijeke nije posebno odskočio, ove subote momčad je izbacila – momčad. Fruk već neko vrijeme, silom neprilika, igra na poziciji lažne devetke. Daleko je to od njegove idealne pozicije, a iako su se mnogi uoči utakmice pribojavali kako će on izgledati kada mu se na leđa ‘natovare’ dva sjajna braniča poput KTC-a i Torrentea, Rijekin Maestro odigrao je – maestralno. Ne samo da se povlačio u međuprostor pa tako otvarao koridor za iznimno raspoložen dvojac na krilnim pozicijama Pašalić – Djouahra, već je odlazio toliko ‘duboko’ da bi nerijetko pretvorio u ‘šestog veznjaka’. Naravno, s takvim pristupom nešto dobiješ, a nešto izgubiš, ali od svih utakmica koje je odigrao kao najistureniji igrač Rijeke, ova protiv Dinama bila je daleko najbolja. U redu, mogao je dodati Pašaliću u 58. minuti, ali nije to sad neka tako velika pogreška da bi mu se to nabijalo na nos. Pucao je, dosta lošije nego što to inače radi, a sjajna prilika otišla je u nepovrat. Ali, ona 52. minuta, ona filigranski precizna dijagonala, nogometna poezija... Ono je bilo naprosto očaravajuće. Premda, isto tako je briljantno bilo oduzimanje lopte Smolčića, petom ostavljanje Jankovića, Djouahrino primanje i glavom guranje u prostor... Sve je bilo savršeno. Sve osim završnog udarca. Koji nije bio loš, ali nije bio ni dobar. I u redu, možda je Djouahra zaista mogao ‘gađati’, ali kada bi nakon onakvog sprinta bio u stanju još se otvoriti na desnu nogu pa onda gađati suprotnu malu mrežicu, onda bi na njegovim leđima bio broj 14, a iznad tog broja pisalo bi Henry. Bila je to definitivno prilika utakmice, ali usprkos tome što rođendan nije uspio okruniti pogotkom, Djouahra je utakmicu odradio na iznimno visokoj razini.

OCJENE - Rijeka: Đalovićev masterclass, Majstorović izvrstan, Djouahra promašio pobjedu

OCJENE - Dinamo: Loše, užasno, očajno. I Zagorac!

I možemo sada pojedinačno o svakome, o gotovo pa savršenom Majstoroviću, o ‘onom starom’ Selahiju, o Pašaliću koji je na malom prostoru kontrolirao loptu kao da je Luis Figo ili pak Dejanu Petroviču koji je ‘preorao’ Maksimir uzduž i poprijeko, ali jako veliku pohvalu treba poslati na adresu Nike Jankovića koji je u fazi obrane odradio briljantan posao. Dinamo, i nije to nikakva novost, većinu svojih napada gradi tako da u jednom trenutku loptu dotakne Josip Mišić. On je taj koji diktira, koji kanalizira, koji daje tempo. Nije bio na 100 posto, ali i takav on može biti jako opasan. A baš zbog Jankovića nije napravio ništa. Jedan od ključnih razloga Dinamove nemoći bilo je Jankovićevo markiranje Mišića. U fazi napada, Jankovića smo gledali u stoput boljim izdanjima, ali u fazi obrane... Nismo sigurni jesmo li ikada vidjeli ovako zrelu utakmicu s njegove strane. Mišića je izludio, a Đalovića i stožer – oduševio. Kako smo ranije spomenuli Henryja, legendu Arsenala, tako nam je razmišljajući o Jankovićevoj defenzivnoj predstavi na pamet pala situacija kada se je Walcott prošao cijeli teren, asistirao Adebayoru, a Drago Ćosić to je ispratio riječima: “Njemu, njemu dajte pljesak.”

Svi Rijekini simpatizeri bi nakon ovakve utakmice svojih miljenika pljesak trebali uputiti svima u klubu. Prvo Đaloviću i stožeru, a zatim i igračima koji su protiv najtrofejnije, najskuplje i europski najiskusnije hrvatske momčadi pokazali svoju vrijednost. Naravno, remije Riječani nikada ne trebaju slaviti, čak ni onda kada ih ostvare na najtežem gostovanju za svaku HNL momčad, ali nakon ovako zrele, taktički dotjerane i ratnički odigrane utakmice svi u klubu mogu biti zadovoljni. Baš kao i navijači. Naravno da su neke (naročito mislimo na one argumentirane i dobronamjerne) kritike bile opravdane, ali sada je vrijeme da svoje miljenike zaspu pohvalama i ohrabrujućim riječima. Nakon ovakve utakmice – to je najmanje što su zaslužili.