OCJENE - Dinamo: Loše, užasno, očajno. I Zagorac!

Dinamov spasitelj, najzaslužniji što Rijeka nije odnijela puni plijen iz Maksimira. Sanjat će ga Djouahra, mogao se proslaviti, ali Zagi je podsjetio na svoje najbolje dane, dvaput je zaustavio riječkog napadača, jednom mu je čak uhvatio i živu loptu. Nismo ulazili u dublju statistiku, možda bi nas brojke demantirale, no dojam je da je Zagorac, pogotovo u prvih 45 minuta, bio Dinamov čovjek s najviše dodira lopte, što dovoljno govori kako su Modri igrali, Više su se dodavali u svojem šesnaestercu, nego suparničkom, više loptom tražili Zagorca nego Kulenovića.

Pobjegao mu je Djouahra, kad je Zagorac prvi put spasio vrata, ali naopako je za Dinamo krenulo u toj akciji puno ranije, još u polju Rijeke. Bio je to jedini veći propust Ristovskog, ali izostali su njegovi ubačaji sa strane, zapravo, kad je i bio na lopti, u šesnaestercu nije bilo baš nikoga. Neobjašnjivo! Jednom je s 20-ak metara pucao preko gola, a pred kraj utakmice postajao sve nervozniji, protestirao zbog sudačkih odluka. Što nije bilo potrebno, pogotovo kad je Dinamu svaka minuta bila bitna.

Svoj tradicionalni kiks po utakmici ispucao je u prvom dijelu kad je dao loptu u noge Selahiju, koji taj poklon nije znao iskoristiti. Ostalo je KTC odradio korektno, presjekao nekoliko akcija, blokirao nekoliko udaraca, znao je otići i naprijed, čak se našao u Rijekinu šesnaestercu s loptom u nogama, ali nije pronašao rješenje. Pustili su ga Riječani da vodi igru, da pokušava dugim loptama proigravati napadače. Malo je od tih lopti bilo koristi, zapravo, nimalo.

Uz Zagorca apsolutno prvo Dinamovo ime. Iz utakmice u utakmicu pretvara se u najčvršću kariku Dinamove obrane, kraj njega ništa i nitko nije prolazio. Blokirao je nekoliko udaraca s ruba šesnaesterca, posebno pratio Pašalićeve kretnje kad se izvlačio na lijevu nogu i dobro mu ulazio u putanju i šut. Teško se sjetiti ijedne situacije u kojoj je pogriješio, ili ostao u raskoraku. Nije brz igrač kao, recimo, Ogiwara, ali igra pametno, sjajno predviđa igru i uvijek je baš tamo gdje treba biti.

Slaba Dinamova točka, posebno u prvom dijelu, kad su gotovo sve riječke akcije išle preko njega. I puno puta su ga gosti prolazili, posebno Pašalić, ali zatvarali su rupe Dinamovi braniči. Istina, bio je Ogiwara često sam na toj strani, bez pomoći suigrača, teško se snalazio u tim situacijama. Ali, od njega se uvijek više očekuje prema naprijed, tu je bio potpuno 'nezainteresiran', ne pamtimo da je ijednom imalo korisno uposlio napadače, stvorio ubačajima neku opasnost pred Zlomislićem.

Od 61.Bernauer. Velika je Bjeličina pogreška bila što je Mišića, nespremnog i ne potpuno zdravog uopće uvrstio u prvih 11. Bilo je to kockanje s gubitkom. Niti je Mišić bio 'pravi', vidjelo se da ima problem u svakom duelu, da ga ne sluša lopta, da kasni s reakcijama. A onda se još i ozlijedio, morao ranije izaći iz igre. I sad je pitanje koliko će izostati, hoće li biti spreman za Borussiju i Hajduk. Teško, kako je izgledalo, teško. Bez Sučića, vjerojatno bez Mišića, problemi za Dinamo sve su veći.

Igrao do 79. minute. Daje kapetan čitavog sebe, to nikad i nije bilo upitno, gladan je svake lopte, ali - muči se. Malo mu toga polazi za nogom, iz toga proizlazi i stalna reakcija na sudačke odluke, iako, pričat će se još o onoj ruci Majstorovića i potencijalnom kaznenom udarcu, kad je i Ademi potpuno izgubio živce. Pamti se dobra akcija na početku utakmice, kad je prošao kroz riječkju obranu i dodao Pjaci, koji je potom pogodio vratnicu, ali i jedan start, za koji je mogao dobiti i žuti karton. Strukan mu je to oprostio, na autoritet pa Ademi neće zbog suspenzije propustiti Derbi u Splitu.

Igrao do 61.minute. Velik promet, mala zarada. Zadobio je Bjeličino povjerenje s nekoliko dobrih utakmica, ali ova nije bila takva. Pomagao je u defenzivnim zadacima, ne može mu se osporiti htijenje, ali učinak je bio minimalan. Još je dobro i počeo, ali kako je susret odmicao, tako je i on padao u izvedbi. Proći nije mogao po svojoj desnoj strani, dodavanja također nisu prolazila. Sve u svemu - siromašno.

Igrao do 71. minute. Partija za zaborav. Jedna od uvjerljivo najlošijih utakmica, koje je dosad ponudio u Dinamovom dresu. Niti energije, niti ideje, niti realizacije. Ništa, veliko ništa! Ovo su utakmice, u kojima mora biti među igračima odluke, onaj oko kojega se sve vrti, koji suparničku obranu dovodi do ludila. Gledali smo ga u takvim izdanjima i zna se kakva je klasa, zato ovakva predstava i jest ispod svake razine. Često je izgledao kao igrač manje za Dinamo, potpuno nemoćan, potpuno izvan utakmice. Vjerujemo da je to ipak samo jedna slabija utakmica u nizu odličnih. Bude li pravi Baturina protiv Borussije i Hajduka, brzo će se zaboraviti Rijeka.

Igrao do 61. minute. Odličan početak, okrenuo je Smolčića u svom stilu, 'izbacio' se na udarac i pogodio vratnicu. Pomislili smo tada da bi ovo mogla biti njegova večer, ali, nakon toga se i on ugasio, bilo je to baš sve što smo njega vidjeli. Još je dva-tri puta pokušao na isti način prevariti Rijekina kapetana, međutim, njegov bivši suigrač bio je spreman i lagano spriječio nove, slične udarce prema Zlomisliću. U obrani je često ostavljao Ogiwaru samoga na lijevoj strani, Riječanima je taj koridor bio glavno oružje, pogotovo u prvom dijelu.

Veći dio utakmice proveo je izvan protivničkog šesnaesterca, nekad i bliže centru, izvlačio se po loptu, jer je nije mogao dobiti. Riječani su ga potpuno izolirali, a Majstorović mu nije dao disati. Bezbroj puta je skakao, pokušao se izboriti za skok, odgoditi loptu, proigrati pa utrčati pred gol, međutim, nije imao niti prostora niti lopte. Ostao je bez ijedne šanse, tek jedan slabiji pokušaj u prvom poluvremenu, koji je, vjerojatno, već i on zaboravio.

Igrao od 61. minute. Nije napravio ništa pretjerano loše, ali nije niti donio previše. Ideja da bude zadnji vezni možda jest zanimljiva, ali kad Dinamo traži pobjedu u derbiju, bilo bi bolje da je na njegovom mjestu igrao neki kretativniji, pokretniji igrač. Premda, odnos snaga u tim je trenucima bio takav da je trebalo malo učvrstiti sredinu. Opet je Max nekako došao do zadnje linije i tamo loše reagirao kod ubačaja Riječana, srećom po Modre, nije bio pogodak. Ali, kažemo, daleko je Bernauer na listi Dinamovih problema u ovoj utakmici.

Igrao od 61. minute. Ne može uvijek riješiti utakmicu eurogolom, sad nije bio niti u prilici da zaprijeti Zlomisliću. Tek je jednom bio u kaznenom prostoru, ali ostao daleko od lopte, izgubio je i duel. Tražili su Modri kazneni udarac, ali Strukan je brzo otklonio takvu mogućnost. Mbukua u ovoj utakmici više pamtimo po jednoj oduzetoj lopti u svojem šesnaestercu, jedan od rijetkih trenutaka kad je netko od Dinamovih igrača dobio pljesak s tribina.

Igrao od 61. minute. Unio jest određenu živost, jednom je dobro prošao onako kako najbolje zna, probio je riječku liniju, ali izostala je završnica. I, to je bilo to...

Igrao od 71. minute. Igrao premalo za ocjenu.

Igrao od 79. minute. Igrao premalo za ocjenu.

Ne valja nešto oko priprema tih utakmica nakon stanke, slično je Dinamo izgledao u Puli, sad je loše izdanje, zapravo, još lošije ponovio i protiv Rijeke. Mogao je i trebao već na poluvremenu napraviti izmjenu ili dvije (da je i svih pet ne bi pogriješio), jer, vidjelo se da momčadi treba nova energija, Pogriješio je s Mišićem, trebao ga je pustiti da se oporavi, sad ga je možda izgubio na duži rok. Nerazumljiva je i ideja s Bernauerom na zadnjem veznom, iako ta ideja već duže mnoge u Dinamu intrigira, nije ni utakmica ni trenutak ni rezultat za takve revolucionarne eskperimente. Nejasno i zašto ne vjeruje Stojkoviću, koji je neki dan ulaskom s klupe okrenuo utakmicu U21 reprezentacije, pokazao koliko u njemu ima dinamita. Teško je reći bi li on to ponovio i sad, ali bio je logično rješenje u takvoj, zatvorenoj utakmici. U nadoknadi zaradio žuti karton i uzeo nešto sekundi svojoj momčadi u svađi sa Strukanom.