Nije katastrofa ispasti, katastrofa je ako Dinamo ovako nastavi. Blagajna je sve punija, alibija više nema!
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 20.08.23. | 11:30
Tri posrtaja u sudačkoj nadoknadi, nelogični trenerovi potezi, odlasci važnih igrača, oni koji ostaju nemaju trenerovo povjerenje, a pojačanja nisu ni 'džokeri s klupe'!? I još jedna ključna utakmica već za četiri dana. To su problemi ovog Dinama! Ali, puna blagajna izbija sve alibije iz ruke
Jutro nije bilo ništa pametnije od večeri. Dinamo i njegovo ispadanje u Ateni, kao neki 'deja vu' i povratak u vremena kad su takve europske epizode i crne rupe bile pravilo, a ne iznimka, dominantna je tema u kafićima, na dječjim turnirima, u svim nogometnim krugovima. Dakako, u podijeljenoj populaciji, kakav Dinamov navijački puk odavno jest, spektar komentara kreće se od plavih srčeka po društvenim mrežama i nabrajanja tko je sve i na koji način ispadao u Europi na sličan ili isti način, do stava da je Igor Bišćan već nakon Atene trebao biti bivši! I da je taj takozvani 'Novi Dinamo', na čelu s heteregonom Upravom i Darijem Šimićem, srlja u propast!
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Bolno je ovako ispasti, bolno je kad imaš 2-0 u 92.minuti i na kraju ostaneš bez ičega. To su porazi (dobro, remi, ali je poput poraza) koji vječno ostaju urezani u memoriju, koji obilježe trenera, generaciju igrača, navijače, koji ubijaju volju za nogometom. No, čisto rezultatski, nije katastrofa ispasti od grčkog prvaka, nije smak svijeta, ako će Dinamo ove sezone igrati Europsku ligu. Ako će igrati... I, ako će iz ovoga svi u Dinamu izvući pouke. Mogu se vaditi na (ne)sreću, na prevrtljivost nogometa, na sudačke odluke, koje su mogle, možda i trebale biti drugačije, ali moraju shvatiti da ovo što se dogodilo nije došlo slučajno, nije došlo preko noći. Dinamo je ovog ljeta sve radio da izazove sreću, da ispita do koje granice vrč može ići na vodu, a da se ne razbije. Igor Bišćan važan je dio tog procesa.
Da, ispadali su i neki prije njega, jednako tužno, slično aljkavo. I, nije to najveći problem. Već to što se Bišćanu dogodilo triput u samo mjesec dana, da Dinamo gubi utakmice u sudačkoj nadoknadi. Obje od AEK-a i od Hajduka u prvom kolu HNL-a. I, kad je tako, trener tu ne može biti aboliran, ne može se vaditi na nedostatak igrača, na zakašnjela pojačanja. Ne, to su Bišćanovi porazi, pogotovo što su neke reakcije, poput toga da ne radi zamjene u sudačkoj nadoknadi već izgleda kao nijemi promatrač, teško objašnjive. Nema nijednog argumenta, koji može obraniti Bišćana, nakon takvih poteza. Da, reći ćete, što da je Dinamo na kraju prošao, da AEK nije zabio, Bišćan bi bio genijalac, tko bi se sjećao da je u završnici zaboravio na zamjene, štoviše, možda bi mu se to uzelo kao majstorska odluka!? Nećemo nikad saznati kako bi bilo da je tako završilo, ono što znamo jest da je od AEK-a ispao u sudačkoj nadoknadi, u Maksimiru pa u Ateni. I to, prije svih, ide njemu na dušu.
Kad je Bišćan sjeo na Dinamovu klupu, zaključili smo da je on vjerojatno najčvršća karika ovog kaotičnog Dinama, u kojemu svatko vuče na svoju stranu i gura svoje ideje i interese. Bišćan je bio čovjek s najviše kredita, s podrškom svih tih struktura, čak i oni koji su sumnjali u njegove trenerske kvalitete, priznali su da u ovom trenutku treba dobiti šansu prije svih i da je sasvim logičan izbor za 'tranzicijski' Dinamo na ulasku u sezonu, koja po mnogočemu može biti ključna. No, rijetko je tko kao Bišćan potrošio toliko kredita u tako malo vremena, sve je više onih, koji sumnjaju je li on pravi čovjek na pravom mjestu. Podatak, koji je ostao u sjeni samog ispadanja od AEK-a jest da Dinamo nije pobijedio u zadnje tri utakmice (Gorica i dvaput AEK), a to je za Dinamo - kriza! I glavno je pitanje jesu li toga svjesni u Dinamu i ima li Bišćan snagu, kvalitetu i moć vratiti momčad na pravi put.
Nije katastrofa ispasti, Dinamo još uvijek može imati uspješnu sezonu, plasman u Europsku ligu bio bi ispunjenje glavnog cilja, dakle, ništa još nije izgubljeno. Međutim, u Dinamu moraju biti svjesni da imaju problem. Da zaostaju za Hajdukom u HNL-u, da je momčad u silaznoj putanji, da svi zajedno gube povjerenje. Ne samo u javnosti, već i unutar kluba. Danas odlazi Šutalo, na odlasku su još uvijek Livaković i Ivanušec, a od pojačanja koja su zasad došla, jedino je Ukrajinac, također upitne kvalitete, igrač iz prvih 11. Zar su Kaneko i Bernauer toliko loši da ne mogu čak biti niti rješenja s klupe u trenucima kad treba zadržati 'sigurnu' pobjedu!? A među onima, koji će ostati u Dinamu nakon 31.kolovoza, još je nekoliko igrača, koji bi trebali 'vaditi krumpire iz vatre', a trener u njih uopće nema povjerenja. Perić, Drmić, Marin, Emreli..., to su igrači, koji bi trebali iznijeti velike izazove idućih dana i tjedana, a Bišćan im daje mrvice ili ih potpuno drži u hladnjaku. Da ne nabrajamo ponovno sve one koje je sam Bišćan otpisao, a sad bi sigurno mogli pomoći.
Nismo pobornici nagle trenerske smjene, vruća glava je jedno, ali ne treba stvari prelamati preko koljena. Dinamova momčad je u krizi, trener vuče nelogične poteze, igrački kadar sve je tanji i krajnji je rok da svi u klubu prihvate da imaju problem. Svatko u svojem dijelu posla. Paradoks je u ovoj priči što je klupska blagajna sve punija. Provizija od Gvardiola, Brozovića, Kovačića, transfer Šutala, potencijalni transferi Ivanušeca i Livakovića, plasman u skupinu (čak i Konferencijske lige), kresanje ugovora i igrača pod ugovorom, donose Dinamu blagostanje i financijski mir. I to je adut, koji u Maksimiru moraju iskoristiti, zbog kojega nemaju ni najmanji alibi, ako sezona nastavi ići ovim tijekom. Problem je što je nova utakmica sezone već za četiri dana, u Maksimir dolazi praška Sparta. Ispadanje u Konferencijsku ligu bio bi težak udarac, padanje dvije stepenice unazad i dođe li do takvog fijaska netko će morati odgovarati. Za početak, iako vremena nema uopće, bilo bi dobro da svi budu svjesni u kakvoj se situaciji i pred kakvom odgovornošću nalaze. Mjesta za kiks više nema, sad su već 'debelo' ušli u - sudačku nadoknadu.