
Nije došao biti prolaznik, nego ostaviti trag u Dinamu! Amerika? Nemojte se čuditi ako uspije
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 26.09.25. | 08:30
Nekako uvijek podcijenjen, možda i nedovoljno poznat hrvatskoj nogometnoj javnosti. Ali, Dion Drena Beljo, igrač je koji je cijeli u nogometu, ulaže u svoj razvoj, radi na sebi. Šest golova na startu sezone, to je tek početak onoga što je pripremio
Zvonimir Boban odmah ga je naciljao kao prvi 'pick' i inzistirao je do samog kraja. U nekim se trenucima činilo da je to nemoguća misija, da od transfera neće biti ništa, da su Augsburgove želje za Dinamo ipak previsoke. Međutim, Dinamo i Boban bili su uporni, njegov agent Srđan Lakić i bliski mu ljudi gurali su 'kamen uz planinu' dok ga nisu dogurali na vrh, ali najveću je ulogu odradio on sam. Od onog trenutka kad ga je Boban nazvao i rekao da ga čeka Dinamova 'devetka', Dion Drena Beljo nije imao nikakvu dvojbu.
"Želim doći u Dinamo i nigdje drugdje", rekao je Beljo, prihvativši odmah poziv.
"Napravit ćemo sve što je u našoj moći da ga dovedemo, ići ćemo do krajnjih granica. On je naš prvi izbor, uvjereni smo da je budući reprezentativac", razmišljao je, pak, Boban, koji je obećanje i ispunio. Iako su uslijedili tjedni teških pregovora, čija krivulja nije uvijek išla u istom smjeru, dogovor je uspio. Beljo je postao najskuplji Dinamov transfer u povijesti, uz bonuse i postotak idućeg transfera svota će vjerojatno prijeći šest milijuna eura, a presudila je ta velika Beljina želja da konačno dođe u Maksimir. Koji mu je, na neki način, bio suđen. Augsburg ga je jako želio zadržati, bilo je i klubova, ozbiljnih, zvučnih, koji su bili spremni odmah platiti otkupnu klauzulu od osam milijuna eura, u kojima bi Dion danas igrao Ligu prvaka. No, kad je Bobanu rekao da želi doći u Dinamo, za njega druga opcija više nije postojala. Rekao je to i ljudima u Augsburgu, koji su ga 'blijedo gledali', rekao je - svima. Samo Dinamo i nitko drugi!
Dion Drena Beljo oduvijek je nekako podcijenjen napadač, a u Hrvatskoj ga šira javnost možda i nije dovoljno upoznala. Jer, nije prošao Škole Dinama i Hajduka, gdje su igrači u fokusu od najmlađih dana, nije odigrao puno HNL sezona, tek u Istri i Osijeku, dok nije otišao u Augsburg. Tamo se, u nejasnim okolnostima, nije uspio izboriti za mjesto u prvoj momčadi, otišao je na posudbu u Rapid i sad je došao u Dinamo. U reprezentaciji je zaigrao, ali onda nestao s Dalićeva popisa i taj je njegov put mnogima ukazao da, zapravo, nije uspio. Da je prerano došao do Bundeslige i da sad mora napraviti nekoliko koraka nazad da bi krenuo ispočetka. No, priča nije baš takva, oni koji poznaju Diona, koji s njim igraju i treniraju reći će upravo suprotno. Teško je naći igrača, koji je toliko posvećen radu, koji toliko ulaže u sebe i koji je toliko odlučio uspjeti. Imao jest drugačiji put, trnovit, ne uvijek idealan i izvjestan. Kad ga je kao velikog talenta još sa 16 godina prepoznala Sampdoria i zvala u svoje dvorište, on je odlučio ostati u Cibaliji i igrati 3. HNL. I za kadete i za juniore, ako treba, nije mu bilo teško niti u Osijeku igrati za B momčad, otići na posudbu u Istru. Ako je izbor postojao uvijek je bio isti.
"Hoću igrati i napredovati, a ne sjediti na klupi i samo primati plaću", njegova je rečenica, koju nam je rekao u jednom intervjuu i ta ga misao prati od najmlađih dana. Pratila ga je i onda kad je trebao doći u Dinamo ili Hajduk, jer ponude su bile na stolu, no izabrao je posudbu u Rapid, jer je procijenio da je za njegov igrački razvoj u tom trenutku to bila bolja opcija. Nije pogriješio, 19 golova u prošloj sezoni pojačali su interes ovog ljeta, no, kad je nazvao Boban, rekli smo, više nije bilo druge opcije. Samo Dinamo, u četvrom pokušaju, Maksimir je bio suđen. Radije u Dinamu na terenu, nego u Manchester Cityju na klupi. Bez pretjerivanja. Kraj priče! Jer, 'devetku' na leđima nije shvatio kao pritisak, kao teret, već kao čast i priliku. A sezonu koja je pred njim kao sezonu karijere. Onu u kojoj će napraviti sve da iskoči u prvi plan, da dokaže svima ali i sam sebi da je igrač za velike stvari, za veliku pozornicu. Ovo je sezona u kojoj će 'eksplodirati'.
Gladan golova, gladan utakmica, potpuno posvećen nogometu, oko sebe je okupio tim ljudi, koji mu pomažu u svim segmentima rada. Nije izabrao Dinamo samo da bi bio prolaznik i netko tko će otići za godinu dana, izabrao je Dinamo da ovdje ostavi trag. Da bude među glavnim igračima, da zabije brdo golova, da igrački eksplodira. Kolega Predrag Jurišić iz SN-a usporedio ga je, nakon dva pogotka Fenerbahceu, s Gerdom Müllerom, legendarnim njemačkim golgeterom. Beljo je doista pravi strijelac, baš prava devetka, igrač šesnaesterca, koji zna zabiti. Ako pogledate njegovu statistiku, zamijetit ćete da rijetko promašuje metu, okvir gola. Može mu vratar obraniti, kao Ivušić u Splitu, može pogoditi vratnicu ili gredu (kao u Osijeku), ali baš da pukne visoko preko gola ili daleko od kuta, to su uistinu rijetke situacije. Voli se i vratiti po loptu, otići na krilo, podvaliti, 'podsjetiti' stilom i na Petkovića, odigrati petom. Jer, igrao je u karijeri i veznjaka, polušpicu... Ali, kad je u gol-šansi, tamo se najbolje osjeća, onda je ubojit. Osjetio je to i legendarni Ederson u srijedu na svojoj koži. Dvaput!
I start u Dinamu bolji je od mnogih očekivanja. Šest golova u osam utakmica, vjerojatno bi i on to potpisao. Sjajan je, generalno, Dinamo golgeterski početak, Sandro Kulenović zabio je sedam, Mounsef Bakrar pet golova, njih trojica zajedno čak 18! Sva trojica zaslužuju pohvale i, čini se, da su odlično prihvatili uloge koje su im namijenjene. Beljo je u Dinamo došao da bi bio prvi napadač, ona je to shvatio ozbiljno od prvog dana. Ne da bi se 'slikao' s brojem devet na leđima, ne da bi se hvalio epitetom najskupljeg pojačanja u povijesti kluba, već bi da bi sve to vratio na terenu.
Velika sezona u Dinamu pa nastup na SP-u iduće sezone, to je njegova želja, njegov san. Vrata Amerike počeo je otvarati, svjestan da će trebati još golova, još velikih pobjeda da bi izbornikov poziv opet došao. Ali, oni koji ga dobro poznaju, koji ga prate čitav život, uvjereni su da mu Mundijal neće pobjeći. On je takav, tvrdoglav, odlučan i ako je zacrtao da će doći u Dinamo, nije ga briga što o tome misli Augsburg, on je u Dinamo došao. Ako je odlučio odigrati sezonu karijere, on će i odigrati. Ako želi na Mundijal, ako mu je to san i trenutak, koji će biti prekretnica karijere, on će to, uvjeravaju nas i ostvariti! Takav je tip, ne odustaje i nemojte se čuditi ako doista završi na SP-u.