Kako objasniti 'slučaj Hoxha'?

I ne bi nimalo ta priča oko Hoxhe bila neobična, ne bi te dvije vrhunske partije bile nešto za veliku uspomenu, da je Hoxha od jučer u Maksimiru. Da je stigao ovog ljeta i eto, sad smo ga prvi put vidjeli, prvi je put dobio priliku. Ali, kako suvislo objasniti da je junak tjedna u Dinamu čovjek koji je ovdje već godinu i pol dana, koji je već više puta zabio važne golove, odigrao ključne poteze, ali koji nikako nije dobivao kontinuitet i potvrdu. Uvijek druga opcija, a onda pomalo i treća, ili čak ni to. Dodao je Kaneku za gol Betisu, koji je Modre odveo dalje u Konferencijskoj ligi, potom na Rujevici zabio za naslov prvaka nakon što je ušao s klupe. I opet u drugi plan. Onda je na Euru 2024. bio detonator albanskog izjednačenja protiv Hrvatske u zadnjim minutama, vratio se u Maksimiru iako je imao ponuda iz inozemstva.

"Ja želim igrati u Dinamu, meni je to san, želim pokazati ovdje da vrijedim.", poručio je više puta, još od onoga dana kad je došao iz Slavena Belupa. Krenuo je u prošlu sezonu sjajno, bajno, dva pogotka u prva dva kola, Osijeku i Istri. I potom opet, malo-pomalo, nestanak s glavne scene. Mijenjali su se treneri, igrači, ideje i vizije, a Hoxha je čitavo vrijeme ostao netko tko ulazi ponekad, netko tko može okrenuti utakmicu, ali se od njega ne očekuje da bude prva opcija, da bude udarna igla, Ima brzinu, ima prodornost, ima ogromno srce, ima i taj udarac, kakav je prezentirao na Rujevici ili u Splitu. Međutim, ima i tu skromnost, nema potrebu gurati se u prvi plan, on šuti i radi. Ponude je stalno imao, jer takvi su igrači na cijeni, zanimljivi tržištu, ali ili ih je odbijao on, ili klub. Ali, nakon što niti prošle sezone nije uhvatio kontinuitet, nije postao igrač kojemu treneri vjeruju, ovog je ljeta bilo izvjesno da će otići. Da mu uspjeh u Dinamu nije suđen.

"Ma ja sam znao da s njim mogu računati i da će nam trebati igrač poput njega.", rekao je nakon utakmice Mario Kovačević, Dinamov trener. Koji je uistinu mnoge iznenadio uvrštavanjem Hoxhe u prvih 11 protiv Hajduka. Pogodio je s odlukom, kao što je pogodio kad mu je dao i drugu zaredom, protiv Fenerbahcea. Premda, budimo iskreni, kad se crtala momčad za ovu sezonu, nismo sigurni da je on baš visoko kotirao. Doveden je, kao krilo, Vidović, tu je mladi Varela kao potencijal, može tu poziciju pokriti i Stojković, uvijek i Bakrar, naravno. OK, Hoxha je tu, ako ne ode, ali... Kovačević, očito, jest svhatio da je iskoristiv, da je drugačiji i kad se već činilo da Dinamo nema krila i da mu nedostaju, 'izmislio' je opet Hoxhu.

I, teško je Hoxhu opisati. Nekad imate dojam da može sve, da je neuhvatljiv, nekad da ne može, da mu ne ide. Slušajući tribine, ne samo protiv Fenera, već i ranije često ste znali čuti povike 'vadi ga van', koje su zamijenili oni: 'Hoxha, bravo majstore, vidi što imi čovjek radi.' U jednom trenu nemoguće brz, nezaustavljiv i produktivan, u drugom nedorečen, uz nedostatak finoće, nedostaje onaj potez, ona lucidnost kojom bi sve začinio. Zapravo, doista je tu njegovu priču u Dinamu teško objasniti, nekome prepričati. Kao što je teško predvidjeti što ga čeka. Je li sad 'kupio' mjesto u prvih 11 za stalno ili će ostati upravo to, iznenađenje s klupe? Ono što, svakako, jest 'kupio' je publiku i navijače. Svojim srcem i poštenjem, sad i učinkom u ove dvije utakmice. Koje su mu, možda i promijenile karijeru.

"Vidjet će svi kakav je on igrač. Samo da mu daju minute, da odigra dvije-tri zaredom, da mu počnu vjerovati. Svi ga hvale, na treninzima je među najboljima, a onda kad mu treba dati šansu, onda ga nema. Povjerenje, to je sve što traži, ne bi nikad otišao iz Dinama, a on će to vratiti.", pričao nam je još krajem prošle sezone jedan Hoxhin bliski prijatelj, jedan od onih, koji su odigrali važnu ulogu u njegovu dolasku u Dinamo.

Više od godinu i pol dana, uskoro će biti i dvije kako je u Dinamu. Kako je na margini, a istovremeno u reprezentaciji, kako se želi dokazati, ali ne želi otići. Teško je objasniti taj njegov 'slučaj', to da je u samo četiri dana u dvije takve utakmice bio ponajbolji Dinamov igrač! Jednostavno, neobičan, drugačiji. Ne znate uvijek što će donijeti, hoće li proći ili ne, hoće li dodati ili pucati, hoće li imati dan kad je ubojit i nezaustavlji ili onaj kad ne može baš ništa. Ali, znate da nikad neće izdati momčad, da u tom smislu neće zakazati, da je srce uvijek kao planina. I onda ga obično i nagradi, kad-tad, često baš kad je najvažnije.