A. LesičkiNetko kao da po zadatku želi srozati Dinamo u amaterizam!
Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 06.10.23. | 08:45
Ako do sada nismo shvatili, možda je vrijeme da otvorimo oči. I shvatimo da je jedna era u Maksimiru završena. Ili polako završava. U svakom slučaju je na izdisaju.
Dok se vozimo prema Zagrebu, najradije bi izbjegli već dogovorni “čvenk” u Beogradu.
“Hajde bre Dinamovci, dobivajte ovo, jednom i za vas da navijamo, nemoj da nas je…”, glasila je poruka kolega s kojima smo dogovorili susret na povratku na najvišoj gurmanskoj razini.
Eto, i Zvezdaši konačno da prvi put u životu navijaju za pravi klub - a mi i to ne možemo dobiti. I znamo što slijedi danas poslijepodne. Ponavljanje svih onih rečenica koje slušamo otkako smo krenuli put Kosova. Od carinika na Bajakovu i “Zvezdi u Ligi prvaka a Dinamu u Konferencijskoj ligi”. I o tome kako nismo sposobni dobiti “pastire sa Šar-planine” u igri u kojoj smo sve donedavno bili “Real Madrid ovih prostora”… No, valjda će roštilj u Mornaru biti na običajnoj razini. Kada već mi nismo bili u Prištini.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Blijedi poput krpe, delegacija Dinama u nevjerici je odgledala svojih ruku djelo. Od Darija Šimića, preko Darka Podnara i Danijela Tomačića pa do onih koji im čuvaju leđa u liku i djelu članova IO Nikole Hanžela, pa NO Ognjena Naglića… Svi skupa, s nekoliko članova Skupštine (Kordić, Marković, Đurović, Hukavec…) bili su smješteni među običnim navijačima na centralnoj tribini stadiona Fadil Vokrri u Prištini. Malo dalje je Mirko Barišić sjedio sa suprugom u društvu čelnika Ballkanija, a između njih smjestila se skupina medijskih izvjestitelja iz Zagreba.
I svi su kolektivno gutali knedle nakon još jedne negledljive predstave Dinama.
.jpg)
Svratio je do nas i momak sa šalom Hajduka koji je sjedio s njima tijekom utakmice. Riječ je o bivšem igraču Ballkanija koji već dva desetljeća živi u Dalmaciji. Ima pekare po Splitu i okolici a dolazak Dinama u rodnu Prištinu nije mogao propustiti.
“Malo tonete”, nasmijao se u prolazu, stavio sol na ranu i poželio sretan put za Zagreb.
Shvatio je da nismo baš od zajebancije. Opasno su nam uzeli mjeru ovo ljeto. Tko god je stigao. Od Hajduka, AEK-a, Sparte pa sada i Ballkanija…
U isto vrijeme Sergej Jakirović pisao si je otpusno pismo. Pismo koje se, sudeći po informaciji koju je jutros ekskluzivno donio Germanijak, neće dobiti svoj legitimitet. Jutro je očito bilo pametnije od večeri i Jakir već danas kreće s pripremom za Istru. I to je jedino normalno jer njegov grijeh je tu najmanji. Radio je trener Dinama pitu od tijesta koji su mu pribavili Dario Šimić i ekipa iz Uprave. I oni koji su sjedili s njima na tribinama…
Nekoliko dana uoči putu na Kosovo svratili smo na Maksimir kako bi kupili nekoliko šalova. Kada idemo u ove “naše” krajeve, uvijek se opskrbimo jer redovito naiđemo na nekog poput Amora Mule koji žive i dišu Dinamo daleko od Zagreba. Sitan poklon puno znači. Neka misija nam je održavati dinamovštinu gdje god možemo!
Međutim, u fan shopu ih nije bilo… Umjesto da je voditeljica marketinga spremala put na Kosovo, mogla je vrijeme pametnije utrošiti na opskrbu svojih trgovina. Mala sekvenca sugerira kako je amaterski pristup prisutan na svim razinama u Maksimiru, a rezultat je ogledalo svega što se događa s Dinamom.
I zašto se čudimo kada nam navijač koji je preživio razne Dile Gori, Tobole i Gzire smije se u lice. S punim pravom jer smo potonuli do trećeg europskog nogometnog razreda a i tu smo počeli lutati…
No, vratimo se malo Sergeju Jakiroviću čiji potez ne možemo nikako shvatiti. Možda je htio trener Dinama dobiti podršku na svim razinama, ali rečenica: “Prespavat ću noć pa odlučiti hoću li biti ovdje sutra” nije trebala prijeći preko njegovih usana. Mislili smo na prvu da smo krivo čuli, pa smo ga na press konferenciji tražili da nam pojasni ali Jakir je ponovio rečenicu.
Dakle, to ako misliš onda napraviš odmah ili uopće ne spominješ. Na ovaj način Jakir si je stavio još jedan uteg oko vrata. Kao da ih već nema dovoljno zbog onog što mu je servirao sportski sektor kluba koji je slagao ovu momčad od Japana do Ukrajine. Pa doveo bofl robu.
I kao da Jakirović već nema upitnika nad sobom nakon što je izgubio i treću jaku utakmicu na klupi Dinama. Nakon Sparte, Hajduka eto i Ballkanija… Jakir jednostavno mora početi kontrolirati svoju emociju i adrenalin nakon utakmica. Ovakve izjave samo mu štete. Jer gotovo unisoni stav navijača Dinama jest da je njegova krivnja ovdje - najmanja.
Krivci su upravo oni s početka teksta. Da nam je samo proniknuti što je Dariju Šimiću prolazilo glavom kada je vidio kako Bogdan Mihajličenko potpuno izgubljen trči po lijevom boku. Iako, nije Ukrajinac bio jedini koji nije došao na utakmicu. Puno je onih koji potiho rogobore, bune se zbog svog statusa i izostanka prilike a kada trebaju nešto odigrati - nema ih na mapi!
Ako već šefice Uprave nije bilo u Prištini, nekako smo se nadali da će pred medije stati Dario Šimić. Ili netko od preostale dvojice članova te vrle Uprave koja luta u svakom pogledu. Međutim, nula bodova. Brže bolje sjeli su u autobus koji ih je odveo na aerodrom pa u Zagreb. Jer, petak je radni dan koji treba nekako “ubiti”, praviti se koristan pa da što prije dođe vikend… Pa onda iznova. Poput beskrajnog dana Billa Murraya.
No, netko im (vidi gore) čuva leđa dok se tako igraju. I odvode Dinamo do sfera amaterizma i neprepoznatljivosti.
I za to neće nitko odgovarati. Izaći će već netko od njih na pozornicu tijekom Skupštine i održati govor o “demokratskom Dinamu” i približavanju kluba navijačima. Odreći će se svoje “tamne strane prošlosti” u kojoj su dizali ruke i pravili se slijepi pored zdravih očiju dok je trebalo štititi interes kluba i donosili odluke da Dinamo nije oštećen…
Ti i takvi danas nastavljaju gurati glavu u pijesak, sve kako bi sačuvali sinekure i pozicije. I putovanja po Europi. Doduše, sada će se ta putovanja ograničavati na B ili čak C europske destinacije jer nema više Dinama među elitom. A kako stvari stoje, s ovakvim pristupom neće ga niti biti neko duže vrijeme. Bilo je lijepo dok je trajalo…
Ako do sada nismo shvatili, možda je vrijeme da otvorimo oči. I shvatimo da je jedna era u Maksimiru završena. Ili polako završava. U svakom slučaju je na izdisaju. Zdravko Mamić je svojim malverzacijama načeo Dinamo, otuđio ga i zamjerio se politici, a onda su amateri koji su mu držali lojtre svih ovih godina nadobudno preuzeli kormilo i sve je otišlo u onu stvar u manje od godine dana.
Jer, dok se trebalo slagati momčad, polako se opraštati od nositelja igre i tražiti im dostojne zamjene - oni su se tukli međusobno i brinuli za svoje pozicije. Čuvali su člana Uprave iliti “najsposobnijeg sportskog djelatnika u Hrvatskoj”, kako je bivšeg člana Uprave etiketirao novi član Nadzornog odbora kluba - svlačionica im je tonula u prosječnost.
Već smo sami sebi naporni, ali ponavljanje je majka znanja. Dok su oni lupetali o prvim lopatama na Maksimiru, kalkulatorima zbrajali i oduzimali ruke na Skupštini, ulazili u kombinacije s onima čije su crne liste kreirali i odobravali a sve kako bi im osigurali nastavke putovanja po europskim destinacijama, pored Maksimira su prolazili Frigan, Beljo, Barišić…
I na kraju imamo Dinamo kakav već imamo! Čestitamo gospodo, ovaj put ste nadmašili sami sebe!
Dok pišemo ove rečenice iz Zagreba se do Prištine, doduše stidljivo, probila informacija kako je Stjepan Tomas potencijalni kandidat za sportskog direktora kluba. Izbor Darija Šimića. Doduše, treba staviti upitnik nad tom informacijom, ali se nekako nadamo da se netko samo grubo šali. Neka se sjete što je Tomas pričao nakon utakmice Osijeka i Dinama. Ali, kad se već svi sprdaju s Dinamom, može valjda i kreator ove glasine. Jer, u protivnom ćemo zaista početi vjerovati kako netko po zadatku želi srozati instituciju Dinama!
