Nemaju karizmu Wengera i Fergusona, ali su 'real deal': Kako su Arteta i Ten Hag vratili identitete Arsenalu i Unitedu
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 22.01.23. | 08:14
Nećemo s jedne strane pratiti zajapureno lice i nervozno žvakanje žvakaće gume ili onu karakterističnu dugu jaknu i stalne prigovore sucima. Pored aut-linije stajat će dvojac s ipak puno manje karizme, ali dovoljno znanja da uskoče u cipele svojih šampionskih prethodnika.
Dugo, dugo vremena okršaj Arsenala i Manchester Uniteda nije imao ovakvu težinu. Danas će, naime, dva velika rivala krojiti vrh premierligaške tablice. Ne doslovno, jer Crveni vragovi gledaju u leđa Topnika s osam bodova razdaljine, ali bi se eventualnom pobjedom englesko nogometno prvenstvo sasvim zakompliciralo.
Nekada smo te dvoboje poistovjećivali s Arseneom Wengerom i Alexom Fergusonom, a nakon njih su oba kluba prolazila krizu identiteta. Što je i logično – nije nimalo jednostavan zadatak sjesti za bolid mega-uspješnih klubova šampionskog pedigrea, vješto ih navigirati kroz zavoje pa onda i prvi stići do cilja, a kada te usput pritišće teret uspjeha tvojih prethodnika.
I zato su se i Arsenal i United toliko tražili u post-wengerovskoj i post-fergusonovoj eri.
Tražio se pravi čovjek za posao, a na oglas su se uglavnom javljali krivi ljudi. Doduše, Arsenal je i u jeku najjačih kritika dao povjerenje „mini Pepu“, Guardiolinom protežeu Mikelu Arteti zbog čega su danas vodeća momčad Premier lige.
Arteta je opsjednut napretkom, što ni ne čudi kada se uzme u obzir tko ga je trenerski opismenio. S Guardiolom je u Cityju osvojio dvije Premier lige, FA kup i dva Liga kupa, a kada film premotamo tri godine kasnije, Pepov najbolji učenik je najveća prijetnja Cityjevoj obrani naslova.
Stvar je pomalo ironična, no Arteta se ne da uvući u takve razgovore, nego samo traži od svojih igrača da iz utakmice u utakmicu pokazuju napredak. Vidi se to i po njegovom vođenju utakmica, koji je također jako sličan Guardiolinom. Čini se da u svakom trenutku ima nešto za reći ili savjetovati svojim igračima, a sasvim je očito da je svlačionica Arsenala prihvatile njegove ideje.
Nogomet kakav igra Arsenal je jednostavan i efikasan. Skinuta je prašina s onog Arsenalovog DNK-a koji je populariziran za vrijeme Wengera – Topnici igraju šarmantno, na momente i električno, ali ponajprije igraju nogomet koji donosi pobjede. Da skratimo, Arsenal je jednostavno dobar.
I još jedna ništa manje važna stvar – Arsenal je nakon 18 odigranih utakmica imao bolji bodovni saldo nego što je imao u sezoni 2003./2004. kada su se Thierry Henry i društvo, poznatiji pod nadimkom The Invincibles, prošetali do naslova bez ijednog poraza u sezoni.
„Pobjeđivanje zbližava, vjerujte mi. Pobjeđivanje pomaže i tu tome je cijela bit. U svemu što radimo na nogometnom terenu na koncu je najvažnije pobijediti. Način na koji razgovaram s igračima, svaka odluka koju donesemo je u cilju pobjede“, reći će Arteta o svojoj jednostavnoj filozofiji. Čini se da je ipak španjolski strateg detektirao osnovni problem koji je zatekao u klubu, a taj je da je iščeznula pobjednička kultura. Arsenal je, još i koncem Wengerovog mandata, bio portretiran kao mlada momčad koja redovito igra privlačan nogomet, ali i kojoj trofejne vitrine zjape prazne.
Zato je u London i donio najvažniji Guardiolin postulat – pobjedu, a igračima usađuje kulturu pobjeđivanja. Uzmimo za primjer utakmicu protiv Newcastlea na Emiratesu u 19. kolu. Nije Arsenal briljirao protiv Svraka, ali je na koncu uzeo bod u utakmici u kojoj bi ne tako davno teren napustio pognute glave. Zbog tog garda se danas na Otoku najviše šanse daje upravo Topnicima.
„Nismo već dugo uspjeli osvojiti naslov. Ova situacija nova za nas. Ali moramo si dati svaku moguću šansu da uspijemo u tome. Želja postoji, to je sigurno. Sretan sam gdje smo sada i ne bih to mijenjao za ništa“, priča Arteta uoči ogleda s Unitedom.
A revoluciju na Old Traffordu je nakon Davida Moyesa, Lousia van Gaala, Josea Mourinha, Olea Gunnara Solykjaera i Ralfa Ragnicka, pokrenuo Erik ten Hag: nizozemski progresivac čiji je rad proslavio Ajax iz sezone 2018./2019. i čiji model igre želi preslikati i na ovu momčad Uniteda.
Mora se reći da mu već nakon tromjesečne gaže ide poprilično dobro, igrači su prihvatili njegove ideje, momčad igra smisleno i nakon dugo vremena United ima trenera koji je „real deal“. U usporedbi s Joseom Mourinhom i Lousiom van Gaalom koji su u klub stigli nakon svog trenerskog prime, Ten Hag još nije dosegao svoj zenit, njegove trenerske metode su moderne. Za razliku od Solskjaera, 52-godišnjak ima jasnu viziju onoga što želi igrati i zna kako to prenijeti igračima. A bome ima i stav, koji se jasno vidio u hendlanju Cristiana Ronalda. Malo koji trener bi se usudio odreći portugalskog superstara, pogotovo nakon cijelog onog cirkusa…
Nizozemski stručnjak ima sjajan odnos s igračima, a neke je i uspješno revitalizirao. Primjerice, dva beka, Aaron Wan-Bissaka i Luke Shaw su jedni od važnijih igrača ovog Uniteda, do njegovog dolaska su bili na marginama kluba. Nadalje, Marcus Rashford otvoreno priznaje kako pod Ten Hagom po prvi puta u karijeri točno zna što i kako igrati i zbog toga ima sjajan odnos s Nizozemcem. Čak i kada ga ovaj, uslijed forme karijere, izbaci iz početnog sastava zbog kašnjenja.
To je samo dio čelične stege kakvu je uveo Ten Hag: odredio je jasna pravila ponašanja, promijenio je pojedinim igračima nove jelovnike, kao i individualne trening-programe.
„Njegova radna etika je nevjerojatna, a dani su mu dugi i iscrpljujući“, navode izvori bliski klubu. Ten Hag je predan poslu, a isto očekuje od igrača i svog stožera. Sve to se odrazilo i na mentalitet igrača koji se sada mogu vratiti u utakmicu protiv Manchester Cityja pa 0:1 pretvoriti u 2:1, što je do prije nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Ovaj 2.0 United je satkan od malo drugačijeg materijala, a sve to zahvaljujući Ten Hagu.
Doduše, teško da će danas protiv Arsenala Nizozemac tražiti od svojih igrača da igraju kao i inače, ali i to je jedna od njegovih vrlina. Fleksibilan je po pitanju geometrije igre, pa mu nije ispod časti prilagoditi igru nadmoćnijem protivniku kakav Arsenal u ovom trenutku nesumnjivo jest.
Bit će ovo, dakle, neki novi, drugačiji derbi. Nećemo s jedne strane pratiti zajapureno lice i nervozno žvakanje žvakaće gume ili onu karakterističnu dugu jaknu i stalne prigovore sucima. Pored aut-linije stajat će dvojac s ipak puno manje karizme, ali dovoljno znanja da uskoče u cipele svojih šampionskih prethodnika. Na radost navijača Topnika i Crvenih vragova.
Očekivani sastavi
Arsenal (4-2-3-1):
Manchester United (4-2-3-1):