I. SučićNema više simpatične družine: Istra 1961 je klub za ugledati se, a Noći istarske mogle bi postati – Noći europske!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 8min | pon. 26.01.26. | 12:00
Sistematičnost u radu omladinske škole, na svim razinama jasna provedba klupske misije i vizije, uvjerljivo najbolji skauting u Hrvatskoj te ideja da je svaki igrač prve momčadi „kapetan“ doveli su Zeleno-žute do toga da njihovo treće mjesto nikoga ne iznenađuje, iako i dalje ostaje dojam da papučicu gasa nisu do kraja stisnuli.
Jedna lasta ne čini proljeće, baš kao što jedna pobjeda ne znači da je sve dobro, odnosno jedan poraz da je sve loše. No, nakon što je Istra 1961 došla do potpuno zasluženog slavlja 2-1 na Poljudu protiv Hajduka u 19. kolu HNL-a, uz još dvije ili tri ogromne prilike zbog kojih je rezultat mogao biti i uvjerljiviji, praktički je nemoguće okrenuti glavu u nekom drugom smjeru i sav fokus usmjeriti isključivo prema Dinamu, Hajduku, Rijeci i ostalim, medijski znatno 'atraktivnijim', klubovima.
Ne, Istra 1961 nije klub koji će iz dana u dan okupirati naslovnice sportskih medija, ali nije ni da zbog toga itko na najvećem hrvatskom poluotoku gubi san. Štoviše, zavjetrina im odgovara, baš kao što uživaju u činjenici da gotovo nikada ne njeguju ulogu favorita. Protiv Istre 1961 svatko misli da može, a onda se ispostavi da baš i ne može. I ako ne odigraš najbolje što znaš, najčešće ćeš ostati praznih džepova.
A ponekad, kao primjerice ove nedjelje na Poljudu, nije dovoljno ni kad si dobar, kad si 'živ', kad si gladan uspjeha i pobjede. Ne može se reći da je Hajduk odigrao lošu utakmicu; vjerojatno se još uvijek trese vratnica od udarca Skoke, odnosno greda nakon pokušaja Krovinovića, ali sve to brzo će se zaboraviti. Istra 1961 je došla, vidjela, osvojila. I nije odigrala iznad svojih mogućnosti, već točno u skladu s njima.
Priča dana može biti svatko i svašta — od trenera Oriola Riere, koji je na trenutke 'zelen', ali neupitno talentiran i sistematičan, preko gotovo svih igrača koji su nastupili, pa sve do sportskog direktora Saše Bjelanovića, čiji će potpis lako uočiti i oko laika. Priča tako može biti sjajni Franko Kolić, siguran i odgovoran, zatim Raul Kumar, koji je igrao kao da iza sebe ima nekoliko punih HNL sezona i koji će jednog dana signurno 'u retrovizoru' ostaviti Lawala, dok je kapetan Dario Marešić cijeloj momčadi, zajedno s odgovornim i iskusnim Josipom Radoševićem, podizao samopouzdanje već samim svojim prisustvom. Priča isto tako može biti i igrač utakmice, Danac Emil Frederiksen, činjenica da su do pobjede došli bez (po)najboljeg igrača Salima Fage Lawala, koji će uskoro u rekordnom transferu potpisati za Viktoriju Plzen, ali i to da se izostanak fenomenalnog dvojca Ville Koski – Antonio Maurić uopće nije osjetio.
Istra 1961 je na Poljudu pokazala zrelost, a njihova pobjeda usred Splita, protiv izraženog pretendenta na naslov, sve je samo ne slučajna. Ono što je možda i najimpresivnije jest činjenica da su u jednoj takvoj, velikoj i važnoj utakmici, prvi put od prve minute na teren poslali 18-godišnjeg veznjaka Dukana Ahmetija. Baš taj mladac je odavno označen kao klupski projekt, ali zbog preciznosti u radu i jasne ideje svih koji nose zeleno-žute boje nije preskakao stepenice. Nije već sa 16 ili 17 godina gurnut u prvu momčad kako bi mu se 'nabijala cijena', već je korak po korak napredovao do trenutka kada će biti spreman odigrati ovako zrelu, kvalitetnu i kompletnu utakmicu. I to protiv Hajduka na Poljudu. I to nakon što je cijeli prvi dio sezone nastupao za Uljanik u Prvoj NL.
U posljednjih pet utakmica Smail Prevljak zabio je sedam pogodaka. Protiv Osijeka na Opus Areni odigrao je utakmicu karijere (tri pogotka i dvije asistencije u slavlju 5-1), Varaždin je praktički sam riješio (dva pogotka u pobjedi 3-1), dok je protiv Slavena u 90+3. minuti zabio pogodak vrijedan remija (1-1) koji je za klub imao težinu pobjede. Protiv Hajduka? Fenomenalna je bila dubinska lopta Danca, ali i kretnja Smaila Prevljaka. Tip igrača kojem treba jedna šansa. I zato, a sportski direktor Bjelanović to jako dobro zna, pravi numero nove košta. I zato s njima cijela momčad diše drugačije.
Za razliku od mnogih, Poljud ga nije prestrašio, a Silić nije bio veći nego što jest. Pričekao je mladog vratara, a onda ga savršeno prebacio. Nije to bio ništa manje lijep pogodak od slobodnjaka s 25 metara koji završi u 'devedesetki'. Da je pred sam kraj prvog dijela Rozić realizirao stopostotnu priliku nakon što mu je nesebično sve na pladnju servirao upravo 30-godišnji povremeni reprezentativac BiH, ovog ponedjeljka opet bi on bio u fokusu. Ovako — u fokusu je momčad. I ideja iza nje.
Istra 1961 je klub u koji bi se mnogi trebali ugledati. Jasan pokazatelj što kontinuitet kvalitetne struke, a posebno je važno naglasiti kvalitetne struke, i to bez milijuna i kamiona na računu, može napraviti kad u miru mogu raditi svoj posao. Za Beyatta, primjerice, vjerojatno nisu ni svi susjedi na Madagaskaru znali da se bavi nogometom, a on je nakon samo pola godine u Istri 1961 transferiran u Lausanne za dva milijuna eura. Madagaskar – Pula – Švicarska. Pa ti nemoj zapljeskati klubu, skauting službi, trenerima koji su s njim radili i radnoj zajednici koja mu je olakšala tranziciju u novu sredinu.
Na početku ove sezone Lisica i Valinčić otišli su u Dinamo. I iako tamo igraju vrlo dobro, u Puli ih više nitko ne spominje. Majkić je bio ponajbolji vratar HNL-a, naročito u distribuciji i igri nogom, a u njegove rukavice spremno je uskočio Franko Kolić, koji pokazuje velik potencijal. Petrusenko, primjerice, u Osijeku ima ulogu rotacijskog igrača, dok je u Puli bio pivot oko kojeg se sve vrtjelo. Poput kakvog talijanskog 'pizzaiola' koji pred gostima razvlači tijesto — kad bi ga zavrtio i bacio u zrak, svi su gledali u njega. Po odlasku iz kluba Ukrajinac više ne oduševljava. Jasno, nije on zaboravio igrati nogomet, ali očito je i da su njegova dobra igra i forma bile uzrokovane klubom, okruženjem, idejom i tipom nogometa kakav Istra 1961 već nekoliko godina gaji.
Sav taj sustavan rad — od omladinske škole, preko individualnog razvoja mladih igrača, detaljnog skautinga i pomno planirane svlačionice s 10 i više 'kapetana' — danas je Istru 1961 učinio klubom koji može protiv svakoga i svugdje. Prije nešto više od pet godina Fausto Budicin je nakon poraza 0-5 u Zagrebu od Dinama za sebe i svoju momčad rekao da su oni "simpatična družina" koja je na Maksimir donijela darove. Plavi su se zahvalili, zabili pet pogodaka i nastavili dalje nekim svojim putem.
Danas Istra 1961 više nije simpatična, danas je Istra 1961 itekako ozbiljna. I darove koje su nekada nosili — sada otimaju natrag. Dinamo, Osijek dvaput, Varaždin doma i u gostima, sada i Hajduk. Ova Istra 1961 je klub kojeg je užitak gledati. I da, opet će prodati, zatim se presložiti pa na kraju iz svega izaći još bolji. Poljud nije bio nagrada, Poljud je bio potvrda. I sada više nitko ne bi bio iznenađen da se na kraju sezone malo izmijeni omiljena nota na Drosini i da Noći istarske postanu — Noći europske!
.png.webp)
