INTERVJU – Oriol Riera: "Messi i ja smo zajedno debitirali, Ronaldinho nas je pazio, a dva gola Realu su posebna. Luka? Čudo!"

„Coach, imate li vremena?“, prvo je pitanje koje smo postavili Oriolu Rieri (39), mladom španjolskom strategu na klupi Istre 1961 čija je životna priča – fenomenalna!

„Imam, nema problema“, odgovorio nam je na svojem simpatičnom španjolsko-engleskom, prilično mirno, što nam je već u uvodu dalo naznačiti njegov karakter.

„U redu, ali spremite se, sve ćemo proći, od a do ž“, dodali smo kroz smijeh, nakon čega je nam je odgovorio:

„Odradili smo danas dva treninga, vremena sada imam koliko god treba.“

A to nam nije smio reći.

Oriol Riera iza sebe ima sjajnu igračku karijeru. Dovoljno je samo reći da u La Ligi i La Ligi 2 ima kombinirano 250 utakmica i tu već možemo stati. No, to je sve samo ne kraj. Riječ je o čovjeku koji je bio cimer s Lionelom Messijem i koji je neslužbeni debi za Barcelonu upisao istog dana kada i čudesni Argentinac, kojeg je 'pod svoje' uzeo Ronaldinho, koji je protiv Modrićevog, Ronaldovog, Baleovog, Ramosovog i Benzeminog Real Madrida zabio dva pogotka u 2-2 remiju u La Ligi, koji je u mirovinu otpratio Stipu Pletikosu, kojeg je u Deportivu vodio današnji trener Rijeke Victor Sanchez, koji je ju neslužbenom ogledu Katalonije i Zelenortskih Otoka zabio za konačnih 4-1 i koji je praktički pa spasio današnjeg španjolskog prvoligaša od bankrota.

Pa vi budite s njim kratki.

Na posljednjem treningu. Foto: Istra 1961

Za početak valja naglasiti kako je Oriol Riera dijete Barcelone. U La Masiju je došao 1998. godine iz gradskog rivala Espanyola, da bi onda u najpoznatijoj nogometnoj školi na svijetu bio do 2006. godine. Kompletne tinejdžerske, formativne godine, Riera je bio član kluba koji nije poput mnogih drugih. I to ga je, sam će nam reći, oblikovalo kao igrača i kao osobu. U mlađim uzrastima igrao je s brojnim sjajnim igračima, ali jedno se ime ipak posebno ističe – Lionel Messi.

„U Barcelonu sam došao s 13 godina, otišao sam kad mi je bilo 19. I danas sam ponosan što sam bio član La Masije koja mi je zaista dala sve. Tamo sam naučio sve što znam o nogometu, od ponašanja, stila igranja do metodologije igre i treninga. Velika većina ljudi koje znam, a da u nekom trenutku osjete La Masiju, kasnije nastoje viziju i ideje Škole prenijeti na teren na neki svoj način. Tako je i sa mnom.“

Lionel Messi nije bio samo vaš suigrač, bili ste i cimeri. Kakav je bio Leo tada, čega se najviše sjećate iz tog perioda?

„Da, dugo smo igrali zajedno u mlađim kategorijama, ja jesam godinu stariji, ali on je uvijek bio ispred svih. Sjećam se kako smo jedne godine na Božić promovirani u B momčad. Kasnije bismo trenirali i cijeli tjedan čekali da vidimo za koga ćemo igrati, hoće li to biti B momčad, C momčad ili možda za U19 momčad. Tako je to bilo tada. Bili smo cimeri jer smo prolazili isti put. Što da vam kažem? Miran van terena, a što radi na njemu, znate i sami. Čudo! No, nisam igrao samo s Leom u La Masiji, bili su tu Gerard Pique, Cesc Fabregas, Pedrito Busquets... Tih su godina u La Masiji bili čudesni igrači koji su kasnije ostvarili velike karijere, puno veće od mene. Ali, gledajte, davno je to bilo... Lijepo je prisjetiti se toga, ali sve to je ipak daleka prošlost.“

Lionel Messi, Xavi Ginard, Oriol Riera i Jordi Gómez, ljeto 2003. godine. Foto: Barcelona Official

Zanimljivo, debitantski nastup (doduše, neslužbeni) za prvu momčad Blaugrane Lionel Messi i Oriol Riera upisali su istog dana, 16. studenog 2003. godine, protiv Porta na Dragãu. Joséu Mourinhu u tom su ogledu pobjedu donijeli Darlei i Hugo Almeida, sjajni portugalski napadač koji je pred kraj karijere zaigrao za Hajduk, dok su za Barcelonu igrali Rafa Marquez, Xavi, Gabri, Luis Garcia i Luis Enrique. Trener je bio Frank Rijkaard.

„Ufff, ma kako se ne bih sjećao, to je bilo nešto nezaboravno! Bio je to Mourinhov Porto, dalje o tome ne trebamo pričati. Pazite, ja debitiram kao napadač, a protivnici Pepe i Carvalho u obrani. Nije baš bilo jednostavno ha, ha. No, bilo je to jedno predivno iskustvo, putovati s prvom momčadi, osjetiti sve to na jednoj višoj razini... Gledajte, ja klinac, a igram s Ronaldinhom, koji je tada bio najbolji igrač na svijetu, a ujedno je bio i jedan sjajan karakter. On je bio veliki igrač i još veći čovjek.“

Sjećate li se Mourinha s te utakmice, je li već tada bio karizmatičan kao danas?

„Ne, to je bila jedna normalna utakmica za njega, nije napravio ništa da se toga sjećam i danas. Doduše, sjećam ga se kasnije iz karijere, susretali smo se u nekoliko navrata. Znate, ta utakmica u Portu, meni je bilo samo 17 godina, bio sam toliko uzbuđen da mi je danas nekako sve u magli. Sjećam se da sam tih godina istovremeno prolazio jedan prilično težak period, jer mentalno još uvijek nisam bio na razini koja se zahtjeva od profesionalnog igrača, dok sam s druge strane itekako uživao u svakom trenutku.“

Debi protiv Porta, u duelu s Ricardom Carvalhom. Foto: Barcelona Official

Messi je i danas aktivan, igra u Inter Miamiju, a većina nogometne javnosti složit će se kako je riječ o najvećem nogometašu svih vremena. Kada ste se zadnji put vidjeli, jeste li nakon tih tinejdžerskih godina ostali u kontaktu?

„Kada sam igrao u Španjolskoj, pričali smo puno. Naročito nakon utakmica koje smo igrali jedan protiv drugog. Naš je početak bio zajednički, on je mogao razumjeti mene, ja sam mogao razumjeti njega. Svi znamo da je on danas u SAD-u, ali ne mogu reći da imamo kontakt. Kad bismo se vidjeli, naravno, ali... To je tako u životu i u nogometu. Kad smo bili klinci, bili smo jako bliski, proveli smo skupa neke sjajne godine, dok bismo najčešće o obiteljima, životu i ostalim stvarima pričali nakon utakmica. Danas, kažem, nemamo više takav kontakt, ali poštovanje postoji."

Nadali smo se možda da ćete ga pozvati u Pulu...

„Ha, ha...“

Messi i Riera na treningu prve momčadi, 2003. godina. Foto: Barcelona Official

Neslužbeno ste za prvu momčad debitirali s Leom, ali službeno, samo mjesec dana kasnije, u Coppi del Rey, odigrali ste posljednjih 20-ak minuta protiv Ciudada de Murcije u 4-0 pobjedi. Kakav je osjećaj bio dijeliti teren s Ronaldinhom, Xavijem, Puyolom... Tko je na vas ostavio najveći dojam?

„Za mene je to Ronaldinho. Nije poanta priče njegovo umijeće na terenu, tu svi sve znamo, već on kao osoba. Pomagao je svim mladim igračima, pazio na nas, bio spreman na razgovor, šalio bi se s nama što bi nam odmah dalo osjećaj da smo dio grupe... Isto vrijedi i za Saviolu. Znate kakav je bio igrač, a još je bio bolji kao suigrač. Kada sam debitirao, mislim da je baš Saviola napustio igru. I sad vi zamislite mene, ja ulazim umjesto Saviole, na kojeg sam i tada gledao kao legendu. Morate razumjeti da sam ja navijač Barcelone, stoga sam ja na sve to gledao kao da igram sa svojim idolima.“

ODLAZAK IZ BARCELONE, TRANSFERI U OSASUNU I WIGAN TE POVEZANOST S NAVIJAČIMA

Razumljivo, nametnuti se za minutažu u Barceloni tada je bilo je gotovo pa nemoguće, zbog čega ne čudi da je Oriol Riera 2006. odlučio potražiti svoju sreću negdje drugdje. Prvo je odradio sezonu u Cultural Leonesi, zatim dvije sezone u Celti B (s tim da je povremeno nastupio i za prvu momčad koja je tada igrala La Ligu 2), da bi onda prešao prvo u Cordobu, a zatim i Alcorcón gdje je bio neumoljiv – u sezoni 12./13. u La Ligi 2 imao je 18 pogodaka i dvije asistencije u 38 nastupa. To je bila ujedno i Rierina najefikasnija sezona u karijeri...

„Reći ću ovako: izboriti promociju u prvu momčad Barcelone bilo je jako teško, ali ne i nemoguće. Sjetite se samo kakve je igrače Barcelona tada imala u vrhu napada i to je sve što je potrebno reći na tu temu. Ja mislim da je danas znatno lakše napraviti tranziciju iz B ili neke mlade momčadi u prvu momčad nego što je to bio slučaj tada. Mnogi od nas smo karijere morali graditi nekim okolnim putevima. Ja sam prvo otišao u Cultural Leonesu jer sam imao dosta problema s ozljedama sezonu ranije, da bi onda uslijedio period u Celti gdje sam istovremeno igrao za prvu i B momčad. Zatim godina u Cordobi pa i prelazak u Alcorcón, a nakon druge sezone u kojoj sam bio dosta efikasan, izborio sam se za La Ligu, što mi je oduvijek bio cilj.“

Na kraju sezone, potpuno očekivano, dogodio se prvi transfer – Osasuna je izdvojila 700 tisuća eura pa njegove talente dovela u Pamplonu. Ako je sezona prije bila najefikasnija, u dresu Osasune igrao je možda i najbolji nogomet karijere.

„Prije svega, da vas prekinem, moramo reći da Osasuna danas ima jednog dobrog igrača u vrhu napada. Ne dobrog, najboljeg!“

Ante Budimir i Oriol Riera - sadašnja i bivša devetka Osasune. Foto: UESyndication/PIXSELL , REUTERS/Vincent West

Taj robusni, stasiti centarfor... Ante Budimir je danas definitivno miljenik navijača, a prije 11 godina to je bio Oriol Riera.

„Moja prva sezona u Osasuni bila je ujedno i najbolja. Meni je tada bilo 27 godina, a s navijačima sam se povezao prilično brzo. Iako, prije mene je u napadu igrao Kike, njega je klub prodao u Athletic, stoga su navijači očekivali da će u klub doći netko tko će isto tako garantirati golove. I onda dođem ja, iz La Lige 2, što navijači nisu na prvu shvatili, bilu su zbunjeni, odakle sad taj potez... No, onda me krenulo, zabio sam neke važne golove nekim velikim klubovima i brzo se dogodila ta jedna posebna konekcija. Na kraju sezone sam otišao u Wigan, platili su veliki novac za mene, Osasuna je tada imala velike financijske probleme pa se na 2,5 milijuna eura gledalo kao svojevrsni spas od bankrota. Ta sezona u Osasuni je bila posebna, kontakt s ljudima iz kluba i navijačima imam i danas.“

UTAKMICA ZA PAMĆENJE PROTIV REAL MADRIDA I OGROMNO POŠTOVANJE PREMA LUKI MODRIĆU

Lako moguće i najbolju utakmicu svoje karijere Riera je odigrao 14. prosinca 2014. godine, što je 11 godina od njegovog debija za Barcelonu i 11 godina prije našeg razgovora. Pred prepunim El Sadarom, u ogledu s Real Madridom, današnji strateg Istre 1961 zabio je dva pogotka u 2-2 remiju. Tko je igrao za Kraljevsku momčad? Luka Modrić, Cristiano Ronaldo, Karim Benzema, Gareth Bale, Xabi Alonso, Sergio Ramos, Angel Di Maria...

„Mislim da sam tu utakmicu pogledao 10 puta, ha, ha. Ta utakmica bila je nešto posebno, ipak sam ja navijač Barcelone, a kad igraš protiv takvih igrača, a onda još i zabiješ dva pogotka... I danas je malo nestvarno. U mojoj momčadi je bilo nekoliko nas koji smo u prošlosti igrali za Barcelonu, stoga je tih 2-2 bilo baš posebno, kao i svaka utakmica protiv Real Madrida. Ta dva pogotka koje smo mi kao momčad zabili, pa onda ta publika koja je bila s nama... I prije i poslije utakmice je bila jedna posebna energija u gradu i na stadionu. Ne znam je li mi to najbolja utakmica u karijeri, ali u Top 3 je sigurno."

Riera slavi pogodak protiv Real Madrida. Foto: REUTERS/Vincent West

Kako je i sam istaknuo, s navijačima Osasune Oriol Riera je jako brzo 'kliknuo'. Foto: REUTERS/Vincent West

Jednom ste prilikom za službenu stranicu La Lige slagali svojeg idealnog igrača, a jedan od atributa koji se tražio bila je vizija. Odgovor tada bio je Luka Modrić, je li se išta promijenilo do danas?

„Isto je i danas, 100 posto sam siguran u svoj odgovor. Znate, nije ista stvar gledati i proučavati Luku kao igrača te igrati protiv njega. Iako je njegova kvaliteta neupitna, tek na terenu shvatite njegovu veličinu. Luku je teško pritisnuti, teško je osvojiti loptu koja je u njegovom posjedu, teško je napasti prostore koje on kontrolira... On je stvarno veličanstven igrač. Da, njemu je danas 40, ali pogledajte samo kako se Real Madrid muči bez njega, Na toj poziciji osmice on je za mene među Top 3 igrača na svijetu u posljednjih 15 godina. Čak ni Real Madrid nije znao kakav je to igrač sve do trenutka kada nije ostao bez njega. Čudo igrač."

U svojoj prvoj utakmici protiv Luke Modrića i Reala Oriol je zabio dva pogotka i pobjednika nije bilo, ali u svojoj posljednjoj utakmici protiv Reala, u sezoni 16./17., kada je u Osasuni bio na posudbi, momčad Zinedinea Zidanea slavila je na Santiago Bernabeuu s 5-2. U tom ogledu su se u listu strijelaca upisali i Luka Modrić i Oriol Riera.

„Rezultat je bio težak za nas, ali za mene kao navijača Barcelone zabiti pogodak na Santiago Bernabeuu budi posebne osjećaje. Kažem vam, svi mi navijači Barcelone ili igrači koji smo produkt La Masije, utakmice protiv Real Madrida doživljavamo drugačije. To je pritisak u kojem svi mi uživamo. Sjećam se kad mi je bilo 14, 15 ili 16 godina, tada su sve utakmice protiv Real Madrida bile veliki derbiji, a ja sam zadržao isti osjećaj i kada bih igrao protiv njih u dresu Osasune ili Deportiva. “

S Pepeom je vodio velike bitke tijekom cijele karijere... Foto: UESyndication/PIXSELL

STIPE PLETIKOSA I VICTOR SANCHEZ – SUIGRAČ I TRENER

Između svojeg prvog i posljednjeg ogleda protiv Real Madrida, odnosno prvog i drugog mandata u Osasuni, Oriol je igrao za Wigan i Deportivo de La Coruñu. I tamo je 'u mirovinu' otpratio Stipu Pletikosu, legendarnog vratara Hrvatske koji danas radi kao tehnički direktor Vatrenih. Kakav je bio vaš odnos, jeste li se možda čuli sada kada ste došli u Hrvatsku?

„Prije svega, Stipe je sjajan, ali baš sjajan čovjek. Ostali smo u kontaktu, javio mi se kada sam došao u Istru 1961, bio je užitak dijeliti svlačionicu s njim. Sjećam ga se kao ozbiljnog vratara, pravog profesionalca, ali uvijek je imao spreman osmijeh. Mi smo zadržali dobar odnos i kontakt dugo nakon što su nam se putevi razišli. On u Deportivu nije bio sa svojom obitelji pa smo često zajedno ručali, večerali, družili se... Gospodin! Stipe je van terena uvijek bio sprema na šalu, zato je i bio omiljen u Deportivu.“

Iako ste u karijeri imali mnoge zanimljive trenere, u Deportivu vas je vodio Victor Sanchez, današnji strateg Rijeke. Kako vam je bilo igrati pod njim i kako je bilo igrati protiv njega?

„On je došao u Deportivo pred sam kraj sezone, da bismo onda izborili ostanak u La Ligi kada smo u posljednjem kolu odigrali 2-2 s Barcelonom na Nou Campu. U sljedećoj, 15./16. sezoni, igrali smo jako dobar nogomet, na početku smo čak bili na onim mjestima koje bi nas vodila u Europu, a cilj je bio izboriti ostanak i u tome smo uspjeli. Bilo je lijepo raditi pod njegovim vodstvom, pamtim po dobrom i njega i njegov stožer.“

Sedam bodova u prva tri HNL ogleda - Rierin start na klupi Istre 1961 je gotovo pa savršen. Foto: Istra 1961

Nakon Deportiva, Riera je odradio još jednu sezonu u Osasuni, da bi se ona preko Western Sydneyja i španjolskog četvrtoligaša Fuenlabrade 2020. i on umirovio od profesionalnog nogometa. Je li još u igračkim danima razmišljao o trenerskoj karijeri ili mu se taj 'klik' dogodio kasnije?

„Odgovor na to vam je da sam UEFA B licencu završio s 20 godina, a UEFA A licencu s 26 godina. Svaki klub za kojeg sam igrao, usputno sam trenirao neke mlađe kategorije, od Cultural Leonese, Alcorcóna pa sve nadalje. U mirovinu sam otišao s 34 godine. Imao sam probleme s koljenom, zatim i taj koronavirus... Mislim da je to bilo pravo vrijeme da se oprostim i posvetim trenerskom poslu. Kako danas gledam na svoju karijeru? Gledajte, moj cilj je bio da odigram jednu utakmicu u La Ligi, a odigrao sam ih više od 100, ukupno u La Ligi i La Ligi 2 250. Mislim da svaki čovjek mora biti osjećati ponos za rad kojeg je napravio. Ja dolazim iz radničke obitelji, ništa mi nije bilo poklonjeno, nisam imao serviran put ispred sebe, zbog nogometa sam podnio puno žrtvi, propustio puno rođendana, izgubio puno prijatelja... Ali, znao da će naporan rad kad-tad doći na naplatu. Kad sam s 19 otišao iz Barcelone, sve mi se činilo nevjerojatno teško, ali kada sada pogledam iza sebe, mogu reći da sam iznimno ponosan na karijeru koju sam ostvario.“

TRENERSKI POČECI, ISTRA 1961 I HNL

Početak one trenerske nije bio glamurozan, prvo uloga pomoćnika u Alcorcónu B, a onda i promjena tri kluba u četvrtom razredu španjolskog nogometa. Njegov dolazak u Istru 1961 mnoge je iznenadio, ali prvi kontakt s čelnicima Istre 1961 ostvaren je još prije pola godine!

„U nogometu upoznate jako puno ljudi, s nekima se povežete, s nekima postanete prijatelji... Ja u ovom profesionalnom svijetu živim već 22 godine, a to nije malo vremena. U Španjolskoj je jedna od težih stvari napraviti iskorak kao trener, naročito kada treba otići rang više. I zato je nekada potrebno napustiti Španjolsku kako bi se uhvatio veći zamah, kako bi odskok na toj jednoj dasci bio još viši. Nakon jednog cilja, uvijek mora postojati onaj sljedeći, a za mene je taj sljedeći voditi momčad u La Ligi. Kad sam od ljudi iz Grupo Baskonia-Alavés čuo sve što jesam o klubu, o ligi, o gradu... Mi smo po dolasku u Istru 1961 znali sve igrače, uvjete, odnose u ligi. I zato mislim da dugoročno možemo uspjeti svi zajedno.“

Neslužbena prijateljska utakmica između Katalonije i Zelenortskih Otoka (4-1) na Montjuïcu u kojoj je današnji trener Istre 1961 poentirao za konačnih 4-1. Foto: UESyndication/PIXSELL

Prve tri utakmice – sedam bodova. I dvije posljednje utakmice bez primljenog pogotka. Da je netko treneru Rieri to ponudio prije dolaska, vjerujemo da bi bez razmišljanja prihvatio.

„Nogomet se vrti oko napornog rada. I tko napornije radi, taj će biti uspješniji. Tako to ja vidim. Da, moraš biti spreman kada ti se ponudi šansa, to je ključ, ali potpuno je jasno da ćeš nekada biti u pravu, nekada u krivu. To je jednostavno tako. U prvoj utakmici smo imali jednu novu strukturu igre, da bismo onda došli do pobjede. Od prvog dana su nam igrači svojim pristupom pokazali da vjeruju u ono što radimo i to je jako važno za mene i za moj stožer, takav odnos sve mijenja. Ja sam bio igrač, znam kako razmišljaju, naročito se to odnosi na one koji sada ne igraju. No, to je normalno u nogometu, na terenu može biti samo 11 igrača. Što se tiče tog dobrog starta, evo i vi pričate o tih sedam bodova od mogućih devet, ali meni je puno bitniji cijeli proces. Momčad je dobra, ali mora se još poboljšati. Znam da za vrijeme reprezentativne stanke neki rade malo slabijim tempom, ali mi imamo dva treninga dnevno. Ne može uvijek biti sedam od devet u tri utakmice, ne ide to tako. Mi imamo ideju o jednom stilu, o nekom novom identitetu, o jednoj Istri 1961 koja će u svim segmentima biti bolja."

Dakle, cilj nije doći do rezultata pod svaku cijenu, cilj je igrati jedan drugačiji tip nogometa, nešto poput ažurirane verzije – Istra 1961 2.0?

„Metodologija koju želimo, stil kojeg želimo, tip utakmica koje želimo – to je cilj. Moramo igračima dati alat da pobjeđuju. U Hrvatskoj se dosta toga bazira na tranziciji, na reakciji po izgubljenoj ili osvojenoj lopti. Kad pričam o procesu, pričam istovremeno o identitetu Istre 1961 kao kluba. Znate što je bitno? Bitno je kako će se igrači ponašati u teškim trenucima, kako će igrati kada rezultat nije najbolji. To je taj proces kojeg spominjem.“

Iako ste ovdje tek 20 dana, kako vam se zasad čini HNL, je li iznad vaših očekivanja, ispod ili baš ono što ste i mislili...

„Liga je dobra, s jako kvalitetnim igračima, čak bih rekao i puno mladih igrača. Velika je stvar što mladi igrači rade razliku, a baš zbog toga što je puno mladih se često dogodi da utakmice zasnivaju na tranziciji. Mislim da većina klubova u HNL-u želi igrati, naglasak je na build-upu, većina klubova želi kontrolirati posjed lopte i zato se događa i dosta pogrešaka koje potom učine utakmice 'tranzicijskim'. Za nas je bitno da se tome naučimo prilagoditi jer to nije ono što mi kao klub želimo. Isto kako ima puno mladih igrača, isto tako postoje i oni iskusni koji dižu kvalitetu na jednu drugu razinu. Evo, kod nas je to Radošević, bivši reprezentativac, igrao je u Italiji, Španjolskoj... Kada imate takve igrače, sve vam je onda lakše kao treneru.“

Riera se ne boji pružiti priliku mladim igračima što dokazuje i njegov izbor u prve tri utakmice na klupi Zeleno-žutih. Foto: UESyndication/PIXSELL

U HNL-u je danas puno Španjolaca, dok je u La Ligi oduvijek bilo dosta Hrvata... Vidi li neke sličnosti u hrvatskom i španjolskom stilu igre?

„Stvar je nogometnog modela. U Španjolskoj je hrvatski nogomet na visokoj cijeni, pogotovo hrvatski nogometaši. U Hrvatskoj vole metodologiju nogometa kakva se većinski prakticira u Španjolskoj, a to je build-up, dobri prekidi, golman koji igra s loptom... Hrvatska i Španjolska žele dominirati u utakmici s loptom u nogama. Tako to ja vidim. I sada, kako je HNL razvojna liga u kojoj je cilj prodati igrača kako bi klub imao dovoljno novaca, moje mišljenje je da ti ovakav tip nogometa omogućava bolje mjesto u izlogu.“

Kako komentirate, barem ovako sa strane, dolaske Torrentea, Guillamóna, Villara, Gonzaleza i ostalih španjolskih igrača s ozbiljnom reputacijom u Hrvatsku, koji je razlog da su izabrali baš HNL?

„Točan razlog vam ne mogu dati, ne bi bilo u redu da nagađam pa možda kažem nešto što nije istina. Ali, mogu vam reći ono što sam maločas spomenuo: Španjolci na HNL gledaju kao atraktivnu ligu zbog stila igranja većine klubova. Mi imamo isto viđenje atraktivnog nogometa, vjerujem da u tome leži razlog sve većeg dolaska Španjolaca u Hrvatsku. Olmo? Da, možda ste u pravu, možda je on ta konekcija. Teško mi je reći išta više na tu temu osim da je vrhunski igrač.“