
Marešić za Germanijak: "Sanjam reprezentaciju, ali i Istru 1961 u Europi. Varaždin? Vjerujem da će se zapjevati Noći istarske"
Vrijeme Čitanja: 7min | sri. 01.10.25. | 10:00
U razgovoru za Germanijak, kapetan Istre 1961 osvrnuo se na utakmicu protiv Rijeke, najavio je ogled s Varaždinom, a pričao je i o novom treneru Oriolu Rieri te svojim ciljevima u budućnosti.
Četvrte sezone u najpopularnijim svjetskim serijama uglavnom budu među boljima — glavni likovi su posloženi, ritam uhvaćen, a radnja se odvija bez napornog zastajkivanja i konstantnih digresija. Isto tako je i Dario Marešić ušao je u svoju četvrtu sezonu u dresu Istre 1961. Iako se na njega i dalje gleda kao igrača koji tek mora doseći svoj vrhunac, protiv Varaždina u 9. kolu domaćeg prvenstva odigrat će svoju 99. HNL utakmicu, odnosno 107. u dresu Istre 1961 u svim natjecanjima.
Nakon što je Slavko Blagojević na kraju prošle sezone otišao u igračku mirovinu, njegova traka preselila je na lijevu ruku Darija Marešića. Kako on jako dobro vidi u kojem smjeru klub ide i kakve su ambicije svih koji u zoru dolaze, a po mraku odlaze s Aldo Drosine, Dariju se s povratkom u najbolje svjetske lige i ne žuri. A to smo, uostalom, mogli vidjeti i ovog ljeta, kada je za njegovim uslugama interes pokazao niz klubova (najviše se pričalo i pisalo o Udineseu), ali je on, usprkos svemu, odlučio ostati. I tako si je osigurao ulogu kapetana.
Iako su prošla tek dva mjeseca otkako je započela nova sezona, Istra 1961 je unazad 60 i kusur dana proživjela doista svašta. Usponi i padovi, promjena na trenerskoj klupi, rekordi izlazni i ulazni transferi... Iako je core momčadi ostao isti, sportski direktor Saša Bjelanović odradio je vrlo kvalitetan posao kada je angažirao Nasraouija, Fredriksena, Prevljaka, Banguru i Tarabu. Pet ciljana i – jasno je već sada – prilično dobro odrađena transfera. Nadodamo li na tu priču onaj ranije spomenuti kostur kojeg čine Marešić, Lončar, Radošević, Koski, Maurić i Rozić, tada remi na Rujevici protiv aktualnog prvaka Rijeke (0-0) nije nikakvo iznenađenje, baš kao što nije iznenađenje što svi u Puli iskreno vjeruju da ove sezone mogu napraviti onaj veliki iskorak i po prvi puta u povijesti dovesti europski nogomet na najveći hrvatski poluotok.
“Iza nas je jedna stvarno zahtjevna utakmica. U kojoj god situaciji se Rijeka sada nalazi, opet je to momčad koja je osvojila duplu krunu, opet je to momčad sa sjajnim igračima i zato moram biti zadovoljan kako smo im se suprotstavili, rezultatom kojeg smo ostvarili i igrom koju smo prezentirali. Ono što me raduje je to da smo protiv Rijeke uzeli bod na jedan ‘dobar’ način, nismo parkirali autobus pred 16-ercem, već smo igrali nogomet. Kad protiv prvaka u gostima ideš u pressing, držiš loptu, planski kreiraš akcije... Da, zadovoljni smo. Igrali smo dosta ofenzivno, a cilj nam je tako nastaviti i dalje. Ipak, nešto se pitalo i Rijeku te kad se podvuče ona završna crta, mislim da je bod svakome možda najrealniji ishod.”
U posljednja dva kola u HNL-u imali smo prilike vidjeti neke fenomenalne pogotke, ali svakako za potez kola konkurira i čišćenje kapetana Istre 1961 u 2. minuti utakmice na Rujevici kada je praktički s gol-linije obranio siguran pogodak Menala.
“Kako je to izgledalo iz moje perspektive? Ha, ha, ne znam, jako brzo. Pogriješili smo u obrani, vidio sam da će Menalo dobiti loptu i da će izaći u situaciju jedan na jedan s našim vratarom. Kolić u toj situaciji mora izaći, a ja sam reagirao instinktivno s ciljem da mu, ako je to ikako moguće, nekako pomognem. Išao sam zatvoriti jednu stranu, Menalo je na kraju tamo baš i pucao i eto, uspjeli smo se spasiti u toj situaciji. Sreća da nije pucao na suprotnu stranu, ha, ha.”
Napadači ili veznjaci kada zabiju pogodak su dužni počastiti pićem suigrače, je li sada on bio taj koji je ‘uzeo račun’?
“Jesam, jesam, ali da budem iskren, ne samo zbog tog čišćenja, već i jer mi je bio rođendan (29. rujna, op.a.) pa je svakako moj red, ha, ha.”
Istra 1961 se nakon osam odigranih kola nalazi na sedmom mjestu HNL-a, što svakako nije nešto što zadovoljava igrače, navijače i ljude iz kluba.
“Da, stvarno je bilo svega. Loše smo krenuli u sezonu, ne samo rezultatski, već i ta igra nije bila kako treba. S novim trenerom došla je nova energija i moje mišljenje je da u posljednje dvije utakmice sve ovo sada puno bolje izgleda, opet imamo plan, opet smo primarno fokusirani na napad, opet je primarni cilj dominacija na terenu. Naravno, novi trener je tek došao, treba malo vremena da sve sjedne na svoje mjesto, ali rekao bih da je sve ovo što radimo slično onome kako smo izgledali pod trenerom Garcijom, s tim da nam je cilj da sada budemo još bolji. Protiv Osijeka smo imali taman onoliko sreće koliko nismo imali u prva dva ili tri kola. U toj utakmici smo u posljednjih pola sata bili baš dobri, s tim da je nakon prvih sat vremena moglo biti bez problema 4-0 za Osijek. Ali, to je tako u nogometu, nekada ti se vrati kada najmanje očekuješ. Bila je to prva utakmica našeg novog trenera, bilo je bitno samo da ne izgubimo, a mi na kraju još i pobijedimo. Na Rujevici se pak vidjelo da lakše lovimo te neke nove zahtjeve trenera Riere i da smo puno stabilniji na svim razinama, što nam svima daje samopouzdanje.”
Oriol Riera šesti je trener kapetanu Marešiću otkako je stigao na Aldo Drosinu. Prije njega surađivao je s Garcijom (48 utakmica, dva mandata), Tramezzanijem (29), Catalom (18), Tomićem (5) i Karoglanom (1).
“Postoje neke sličnosti između Garcije i Riere. Primjerice, želja za dominacijom. Dakle, nema nabijanja, sve se odrađuje preko dodavanja. Sviđa mi se i visoki pressing kojeg sada prakticiramo. Cilj je da je lopta kod nas te da protivnici trče za nama, a ne mi za njima. Trener je mlad, njegov stožer također, 100 posto je unutra i čim igrači to osjete, odmah se nekako drugačije diše. Neke pozitivne stvari su se već sada mogle vidjeti, s tim da ja vjerujem da ćemo s vremenom biti još bolji.”
Dario je najbolji mogući svjedok da klub već godinama velikim koracima grabi ka naprijed, ta jedna želja za ‘nečim velikim’ je osjetna.
“Apsolutno. I kako to vide oni ‘izvana’, tako isto osjetimo mi ‘iznutra’. Kvaliteta kadra, sportska infrastruktura... U ‘moje’ tri godine je napravljen veliki iskorak, siguran sam da će biti još veći u sljedeće tri. Ne mogu reći da smo mi pričali o ciljevima na način ‘morate ovo, morate ono’, ali mi igrači svi zajedno želimo doći do ta prva četiri mjesta koja bi nam osigurala nastup u Europi. Imamo sjajnu momčad, spoj iskustva i mladosti, svi osjećamo da možemo. Naravno, svima je cilj jednog dana otići u neku još jaču ligu, ali do toga se teško dolazi zasebno, tek onda ako svi igramo na visokoj razini. Nitko ovdje ne razmišlja kao – Pula je prekrasan grad, ljudi su sjajni, more je prelijepo pa hajde da ostanem do kraja karijere. Svi moraju imati neki viši cilj jer samo tako možeš ostvariti ono što od tebe nitko nije očekivao.”
Varaždin dolazi u petak na Aldo Drosinu. Očekivanja?
“Cilj je jednostavan – tri boda. Oni su treći, imaju tri boda više od nas, stoga na ovaj ogled moramo gledati kao svojevrsnu potvrdu da su Varaždinci tamo gdje mi želimo biti i da mi tamo zaslužujemo biti. Oni su u nekim stvarima dosta slični nama – iz godine u godinu napreduju. Kvalitetna momčad, kvalitetni individualci, dobar trener... Prošle godine su oni uhvatili to četvrto mjesto, mislim da su ga uz nas najviše i zaslužili. Ove godine rade dobar posao, ali ova utakmica se igra na našem terenu, pred našom publikom i vjerujem da ćemo nakon utakmice s navijačima zapjevati ‘Noći istarske’."
Kapetan Istre 1961 navikao je da on bude taj koji najčešće bude zadužen za najboljeg protivničkog igrača, ali sigurno su mu sada utakmice malo lakše kad se na treningu može vježbati na Smailu Prevljaku čija je kvaliteta vidljiva u svakom potezu.
“Naravno da to olakšava, kako meni, tako i svim drugim braničima, ali nije samo Smail taj koji nas konstantno testira, tu su i drugi igrači koji imaju itekako veliku kvalitetu, zbog čega su naši treninzi ponekad nerijetko jednako teški kao kad odigramo utakmicu. I onda dođemo do onoga što svi igrači znaju – kako treniraš, tako i igraš. Mi se ekipno dižemo, ali moramo baš zato sada zapeti još više.”
Dok je tekao razgovor, nekako smo imali osjećaj da je reprezentacija – slon u sobi. Dario, iako nekoć mladi reprezentativac Austrije, ima samo jedan, vatreni cilj ispred sebe...
“Ja imam mogućnost igranja za Hrvatsku i Austriju. Moja želja je Hrvatska, to nikad nije bilo upitno. Zasad nema nikakvih kontakata, ali to će se dogoditi kada za to bude vrijeme i ako se to zasluži igrama na terenu. Moj san je Hrvatska, bila i bit će. No, ne zamaram se previše s time, ako se dogodi, nitko sretniji od mene, na meni je da radim, a ako netko misli da mogu pomoći, nitko sretniji od mene. Vjerujte, meni je čast da netko uopće o tome priča, a što tek onda reći kad bi netko o tome i razmišljao ili kad bi se to dogodilo. No, ponavljam, korak po korak, ja sada razmišljam samo o Istri 1961 i našem sljedećem protivniku.”
Je li pogodak iz slobodnog udarca ‘u pripremi’ za 99. ili 100. HNL utakmicu?
“Ha, ha... Nekako sam slobodne udarce prepustio drugima, sada imamo stvarno dobre izvođače, ali penal ne dam, to mi je još draže od slobodnih udaraca tako da ako mogu birati – prije kazneni udarac nego slobodni, ha, ha.”