Ne tresite se, sve će biti dobro. Jer, to je u skladu s tradicijom!
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 21.11.23. | 12:00
Hrvatska je samo jednom pokleknula, kad joj je u zadnjoj utakmica trebala pobjeda za plasman
Valjda će tradicija večeras u Maksimiru pobijediti u utakmici protiv zakona velikih brojeva. I Hrvatska nastaviti po starom, pobjeđivati, odnosno ne gubiti, u dvobojima zadnjih kola kvalifikacija, koji su joj nosili plasman na velika natjecanja. Ako se uvijek mučimo i rijetko smo osiguravali plasman na Svjetsko ili Europsko prvenstvo prije zadnjeg kola, onda smo barem u tih zadnjih 90 minuta, kad nam je trebalo, gotovo uvijek uspjeli. Odnosno, samo jednom nismo.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Bilo je to 1999. u onoj utakmici protiv tadašnje SR Jugoslavije. Trebala nam je pobjeda, odigrali smo dobru utakmicu, imali igrača više nakon isključenja Zorana Mirkovića. Imali smo i 1-0 golom Bokšića, sve u svojim rukama. No, nismo uspjeli. Dva slobodna udarca Siniše Mihajlovića, dva nesretna pogotka za preokret. Izjednačio je u nastavku Mario Stanić, redale su se šanse pred golom Ivice Kralja, međutim, nismo uspjeli zabiti i propustili smo Euro 2000. Još uvijek, jedini Euro na kojemu od 1996. nismo bili. Kao što je jedini SP bez Hrvatske onaj 2010. u JAR-u, no tada smo ispali bez obzira na pobjedu u zadnjem kolu, prošli su Englezi i Ukrajinci. Svaki put, osim te 1999., dakle, Hrvatska je pokazala da je doista najbolja kad je najpotrebnije.
UŽIVO Hrvatska - Armenija
.jpg)
Stresno je bilo u kvalifikacijama za SP 1998., pobijedili smo Sloveniju u Ljubljani i čekali rezultat iz Grčke. Danska, odnosno Schmeichel, sačuvali su 0-0, mi smo otišli u dodatne kvalifikacije, tamo smo izbacili Ukrajinu i kasnije u Francuskoj stigli do bronce.
Ukrajinu je, u svojem debiju, svladao i Zlatko Dalić. Samo pobjeda igrala nam je u Kijevu u zadnjem kolu kvalifikacija, donio je dvama golovima Kramarić i opet nas odveo u dodatne kvalifikacije i preko Grčke u Rusiju 2018. Dalje znate...
U kvalifikacijama za SP 2002. trebala nam je za direktan plasman pobjeda u zadnjem kolu protiv Belgije, uzeli smo je! Balaban za Bokšića, za 1-0 i put na Daleki Istok!
Četiri godine poslije pobjeda nad Švedskom i remi s Mađarima za prvom mjesto u skupini? Upravo smo to i napravili i u Njemačku otišli s prvog mjesta u skupini. Kao i za prošle Svjetsko prvenstvo, pobjeda u zadnjim minutama, autogolom Rusa na Poljudu. Pa, ako hoćete i prije četiri godine, u zadnjem kolu potrebna je bila pobjeda protiv Slovačke na Rujevici. Čak su gosti na poluvremenu imali prednost (0-1), no Hrvatska je ipak u nastavku pronašla snagu, slavila (3-1) i kao prva u skupini plasirala se na europsku smotru.
Sjećamo se i plasmana na Euro u Portugalu 2004., kroz dodatne kvalifikacije protiv Slovenije. No, da bismo u njih uopće došli, trebali smo u zadnjem kolu pobjedu nad prvacima skupine Bugarima (uh, koja davna vremena). Slavili smo u Maksimiru 1-0!
Zato, ne treba se tresti, sve bi trebalo biti u redu. Dobro, netko će reći, jednom se tradicija mora prekinuti, ali zašto bi to bilo danas? Od svih reprezentacija s kojima smo kroz povijest igrali te presudne utakmice u zadnjim kolima, Armenija je sigurno nogometno najskromnija. Iako je u uzletu, iako igra svoje ponajbolje kvalifikacije u povijesti. Uz to, plasirati se možemo i ako Wales ne pobijedi Tursku, čak i porazom od Armenije, dakle, imamo više mogućnosti, ne samo jednu. Puno je toga, znači, na strani Hrvatske uoči ove utakmice, nadamo se da će se tradicija nastaviti i da će Vatreni u zadnjem kolu kvalifikacija izboriti još jedno, svoje 13.veliko natjecanje! (T.N.)
