I. SučićNavijači i igrači - za Mistera! Nije isto Strasbourg ili Rakow, ali Rijeka je već sada veliki pobjednik!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 27.02.26. | 10:45
Riječani su pokazali i dokazali kako nisu zalutali u društvo najboljih 16 momčadi Konferencijske lige, a uskoro će doznati i s kim će odmjeriti snage 12. ožujka na Rujevici, odnosno 19. ožujka u gostima
Rijekina pobjeda protiv Omonije (3-1), koja je aktualnom prvaku osigurala još minimalno dvije utakmice u Europi, a na klupski račun prebacila novih Uefinih 800-tinjak tisuća eura nagrade, jedna je od onih koje se ne bi smjela tek tako zaboraviti. Nije tu bilo nekog epskog preokreta, povratka s igračem manje ili pogotka u 90. minuti, ali je zato bilo – igre. Da, igra je ta koja je Rijeci donijela slavlje, igra je ta koja je odredila pobjednika. U sudaru dva trenerska stila, Sanchez je bio toliko dominantan da čak i bez njega na klupi Rijeka je uspjela – njegovom igrom – doći do velike pobjede. Velike pohvale zaslužuje mladi i simpatični Ramiro Muñoz, dobro je vodio utakmicu i pokazao da ima 'kliker', ali ova pobjeda je Misterova. I Misteru u čast, za njegov što brži povratak na klupu.
Isto tako, Rijeka je u četvrtak opet odigrala na kartu publike. Koja, znaju to svi koji su barem jednom u životu osjetili Rujevicu, nije kao na drugim stadiona. Napeta atmosfera, uvijek nekako na rubu, uz arsenal sočnih psovki i konstantnog traženja načina da se protivnika izbaci iz takta. Ponekad neki individualac pretjera, ali generalno je publika Rijekin veliki oslonac. Čak ne samo oslonac, već onaj jedan poguranac koji se pojavi kada ga nitko ne očekuje.
Sjetila nas je utakmica protiv Omonije na razdoblje Sersea Cosmija na klupi Rijeke. Momčad je izgledala izgubljeno, dok su mladi igrači bili bez uzora. Jedna pobjeda pa dva do tri poraza. I tako do kraja polusezone, kada je sve promijenio Sergej Jakirović. Nije tada u momčadi Rijeke bilo nikakve konzistencije, jedino što su svi znali jest da stvari nisu dobre, ali navijači... Oni su te polusezone bili nevjerojatni. Kad se očekivao zvižduk, kad se očekivalo njihovo odmahivanje rukama, oni su pjevali još glasnije. Svi se sjećaju Cosmijeve 'Rijeka e viva', ali nije bila 'viva' zbog njega, već zbog njih. I kad su tribine pune, a huk još dublji... Tada momčad proigra. Kao u drugom poluvremenu ovog ogleda.
Taktika je odigrala važnu ulogu, Rijeka je promijenila formaciju, dupli-pas Lasickasa i Muñoza najbolje je dodavanje ove utakmice, ali isto tako je upitno kako bi se trenerska uputstva reflektirala na momčad da pogonsko gorivo nisu sipali navijači. I to je, ukratko, Rijeka. I s njima i bez njih – to nikada neće biti ista momčad. Razumijemo, nekim klubovima navijači ne trebaju, neki imaju svoj identitet izgrađen bez njih, ali Rijeka nije takva. I to ovakve utakmice najbolje pokažu.
Mistera je teško bilo izbaciti iz misli, jedino što svi mogu jest nadati se da će uskoro opet biti uz aut-liniju, ali isto tako, nakon prospavane noći, stigla je i potvrda da je Rijeka od svih klubova Konferencijske lige imala daleko najteži ždrijeb ligaške faze. U osminu finala plasirali su se još Šahtar, Celje, Sparta i AEK Larnaca, dok je Noah nakon prve utakmice imala 1-0 protiv AZ-a. Od šest protivnika iz ligaške faze, pet ih je bilo u igri za osminu finala, a četiri su ju izborila. Je li itko od ostalih klubova koji su i dalje aktivni u Konferencijskoj ligi imao sličan put? Ne.
Ždrijeb? Možda će neki reći 'nije bitno', ali zapravo itekako jest. Strasbourg bi bilo dobro izbjeći, dok se s Rakowom Rijeka itekako može potući. Kapetan i lider je Zoran Arsenić, Fran Tudor jedna je od najvećih legendi kluba, a korektnu prvu sezonu igra i Marko Bulat. Zvijezda kluba je Haalandov bratić, inače – pazite sad – ljevonogi središnja napadač impozatnih fizičkih predispozicija, Jonatan Braut Brunes (25), a ne smije se zaobići ni ime talentiranog vratara Kacpera Trelowskog za kojeg je samo pitanje vremena kad će postati standardni reprezentativac. I, lako moguće, na klupu preseliti Grabaru, Dragowskog i ostale.
Strasbourg je pak 'druga momčad' Chelseaja, TM ih cijeni na nešto manje od 300 milijuna eura, što, zapravo, treba biti dosta kad se rade svojevrsne analize i najave. U Francuskoj su skuplji su od Lillea, Lyona i Rennesa, a ispred njih su tek Monaco, Marseille i PSG. Zvijezda je pet, šest, sedam, tko će ga točno znati, ali najsjajnije su Argentinci Joaquín Panichelli i Valentín Barco. Danas su u Strasbourgu, s tim da su 'još jučer' mogli igrati za najveće svjetske klubove. Creme de la creme svjetskog nogometa.
Podsjetimo, Strasbourg je ligašku fazu natjecanja okončao na prvom mjestu s pet pobjeda i jednim remijem, Rakow je pak upisao pobjedu manje i remi više, s tim da Poljaci imaju drugu najbolju obranu natjecanja, s tek dva primljena pogotka. Rijeka? Kad igraju bez opterećenja i tereta 'moranja', tada su najbolji. A iako bi s Poljacima sigurno mogli igrati, u oba slučaja bit će autsajderi. Prvu utakmicu, zna se već sada, igrat će doma, 12. ožujka, dok je uzvrat sedam dana kasnije u Francuskoj ili Poljskoj. Nek bude gdje već mora biti, samo neka dotad s trenerom bude sve u redu. Rijeka je ove sezone već uspjela, sezona je već sada povijesna i uspješna, ne moraju više ništa, ali mogu još puno. I to ih mora voditi prema naprijed. Prvo do ždrijeba, a onda dalje...
