Napokon Rijeka! Poker sjajnih individualnih predstava, osnovnoškolac Jorge, klupa koja razliku radi…

Kad neka momčad na otvaranju prvenstva upiše 4-0 pobjedu, sve osim hvalospjeva na njihov račun bilo bi nepravedno. Rijeka je protiv Lokosa odigrala vrlo dobru utakmicu, konačan rezultat popratio je razvoj događaja na terenu, a nesretni Šubarić može biti sretan da je samo četiri puta morao po loptu u mrežu. Mogla je Rijeka i uvjerljivije slaviti, naročito da se na Franjinom joysticku tipka 'x' nije malo zaglavila, ali usprkos pokojoj krivoj odluci potentnog napadač Rijeke je Čabrajin 'dječji vrtić' svejedno teško stradao na Kvarneru.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Zagrepčani, barem zasad, nisu ni na nebu, ni na zemlji. Teško je gledati Silvija Čabraju, nedvojbeno kvalitetnog trenera, koji vjerojatno ni sam dan ili dva prije utakmice ne zna koga će moći poslati 'u boj'. U odnosnu na prošlu sezonu ostao je bez praktički cijele prve momčadi, premda i dalje mora živjeti s tim da mu se danas, sutra ili preksutra kadar može još malo skratiti. Jer, zašto ne? On uvijek preživi, njegova momčad nekako osvoji bodove, a neki novi klinac iz škole nogometa iskoči. Samo, pitanje je dokad će to biti tako. I dokad će se njemu dati na taj način živjeti…

Rujevicom se opet orilo “Franjo, Franjo”, čuje li se do Švedske?

Iako Sopić može i mora biti zadovoljan nakon ove utakmice, trener Rijeke isto tako mora ostati oprezan i s nogama na zemlji. Pred njegovom momčadi je i dalje puno posla, a utakmica protiv Elfsborga bit će za dvije razine teža. Kao da na Fifi odigrate prvu utakmicu na 'beginneru', uvjerljivo slavite pa onda prebacite na 'professional'. Neće se do pobjede opet doći na isti način…

Protiv Lokosa je bilo puno dobrih stvari, isto tako i nekih koje se trebaju popraviti, ali svakako uoči prvog poluvremena utakmice koja osigurava jesen u Europi Riječani napokon imaju razloga za optimizam. Odnosno, kako su nam to iz kluba neformalno rekli: "Napokon, Rijeka!"

Četiri stvari koje su obilježile slavlje Rijeke protiv Lokosa:

1. Poker sjajnih individualnih predstava – Fruk, Ivanović, Petrovič, Radeljić

Rijekin spiritus movens, Maestro i igrač koji apsolutno zaslužuje nositi najteži broj na svojim leđima, Toni Fruk, još je jednom pokazao kako je među najboljim igračima HNL-a. Pogodak i asistencija to potvrđuju, ali i jako dobro traženje dubine u određenim trenucima te namjerno zavlačenje u međuliniju kako bi se narušila obrambena stabilnost Lokosa. Opet je bio dominantan, a još uvijek nije ni blizu svojih 100 posto. U nekim segmetnima igre je dosta sličan Bayerovom wunderkindu Florianu Wirtzu, baš kao što je slična Witrtzova važnost za igru Bayera Frukovoj za igru Rijeke. Mogu i jedni i drugi bez svojih dragulja, ali… Nije to onda to! Toni je opet bio sjajan, ali u njegovom slučaju – neš' ti iznenađenja.

O Franji Ivanoviću smo sve napisali prije nekoliko dana kad smo ga okarakterizirali personifikacijom Rijeke, a on je ove nedjelje potvrdio sve što smo konstatirali tada. I zabiti i promašiti, i pogoditi i pogriješiti, i dovesti do ekstaze i dovesti do ludila. Franjo je Rijeka, Rijeka je Franjo. Još mora puno raditi, on je tek 50 posto igrača kakav jednog dana može postati. Potencijal je tu, srce isto, sada samo treba sav fokus prebaciti na trening i pronaći način kako da svakog novog dana bude još bolji.

Franjo kao personifikacija Rijeke

Iako njegov učinak nije bio opipljiv preko pogotka ili asistencije, Dejan Petrovič odigrao je još jednu dobru utakmicu na početku nove sezone. S tim da mu, naš je dojam, uloga radne osmice više odgovara od šestice. Imao je par sjajnih presijecanja, jako je dobro kontrolirao prostor. Prvi put nakon 'ohoho' vremena je prošao pripreme i odmah pokazao zašto je ne tako davno bio u krugu kandidata za reprezentaciju Slovenije.

Kad je Stjepan Radeljić postao član Rijeke, vjerojatno je samo on vjerovao da mu u godinu dana dionice mogu ovako 'eksplodirati'. Za razliku od Bitcoina, on ne da nije pao, već njegove portfeljo raste i raste i raste. I još uvijek nije dosegao peak. U skoku standardno opasan, u izgradnji igre siguran. Imao je nekoliko dobrih ideja, malo je realizacija zaštekala, ali bitno je da on to 'vidi'. S vremenom će te neke stvari biti puno bolje, ali u svakom slučaju navijače i sve u klubu može veseliti da imaju takvog igrača u svojim redovima.

2. Slučaj Obregon

Eh, opet taj Obregon. Sjećamo se kako je i Jakirović trpio njegove mušice (zaboravljanje dresa na Maksimiru), a sada je ista sudbina zapala i Sopića. I to ne prvi put. No, isto tako pamtimo i neke njegove velemajstorske utakmice (Gorica, Hajduk) u kojima je pokazao kako je on, da mu voljni moment nije toliko upitan, igrač za puno više razine. Ali, jer uvijek kod njega postoji taj ali, on kao da sam želi problem, kao da ne zna živjeti kad je sve dobro. Sad je na treningu 'osjetio mišić' pa preskočio utakmicu, isto kao što svaki drugi osnovnoškolac osjeti bol u trbuhu na dan kad je u školi ispit. Želi transfer, sad će ga i dobiti, jer svi strpljenja za one 'ekscentrične' imaju do jednog trenutka. Možda dođe do zaokreta, možda mu se opet progleda kroz prste, ali dojam u ovom trenutku je da je on svoje u dresu Rijeke – odigrao.

Sopić o svom igraču: „Gospodin je trebao igrati, ali svatko je kovač svoje sreće. Igraju oni koji zaslužuju“

3. Impuls s klupe i sjajna Sopićeva reakcija

Kad na utakmici dva igrača s klupe postignu pogodak (Hodža, Butić), jedan unese živost na strani koja je dotad bila nešto mirnija (Rukavina), a preostala dvojica sasvim korektno iskoriste minutažu koju su dobili (Ilinković, Djouahra), svaki trener na svijetu, a samim time i Željko Sopić, bit će iznimno zadovoljan. Klupa je u ovom ogledu prelomila utakmicu, iako je i prije tog trećeg i četvrtog pogotka bilo jasno kako će Lokomotiva Rujevicu napustiti praznih džepova. Sopić je zaslužio pohvale, jer mijenjao je one koje je trebao i to u trenucima kad je to bilo potrebno. Ima 'nos' za takve stvari, pokazao je to i prošle sezone, ali i dok je vodio Goricu. Jedan veliki plus i za trenera i za sve igrače koji su ušli i posao dovršili do kraja.

4. Napad je najbolja obrana, obrana je najbolji napad

Nije uobičajeno pričati o obrani kada momčad postigne četiri pogotka, ali izuzmemo li onaj jedan 'spavanac' Bogojevića na početku susreta, koji potom bio sjajan do kraja utakmice, obrana Rijeke bila je jako, jako dobra. Čopa su 'istukli', Mudražija nije ništa pokazao, a Goričana se najviše zapamtilo po onim sočnim psovkama koje je uputio Pajaču. Stoperski dvojac Radeljić-Galešić treću utakmicu zaredom drži konstantu, kapetan Smolčić je lider i netko tko svojoj momčadi daje puno više od jednog 'običnog' beka, a Bogojević se opet pokazao kao univerzalac kakvog svaka momčad treba. Iako je stigao Devetak, u ovom trenutku je 'plan B' za lijevu stranu Bruno Bogojević! A ako netko misli da mora igrati prije njega, neka to dokaže. U svakom slučaju, obrana je opet bila izvrsna, a kad bi identičnu predstavu pružili i u narednih mjesec dana, onda će se himna Europa lige gotovo pa sigurno svirati s razglasa Rujevice ove sezone….

Što se tiče ždrijeba za Europa ligu, mnogi će se složiti kako je Rijeka jako dobro prošla. Rumunjski drugoligaš, trenutno sedma momčad Švedske nogometne lige pa bolji iz ogleda Molde - Cercle Brugge? Da su mogli birati, vjerojatno bolje ni sami ne bi izabrali.

Rijeci ako prođe bolji iz dvoboja Norvežana i Belgijaca, pričuvna opcija Olimpija ili Šerif!

Za kraj spomenimo i kako je priča o Pašaliću i Wolvesima obična izmišljotina te da se u skorije vrijeme na Rujevici očekuje novi napadač. S kojim se pregovaralo i prije ovog Obregoloma. Zanimljivo, u kuloarima se sve češće spominje ime Stipe Perice, ali budući da je Zadranin od Celja odbio 400 tisuća eura godišnje, nekako je teško očekivati da će doći u Rijeku za duplo manju plaću. Ako i toliku. U svakom slučaju, pregovori s potencijalnim pojačanima se nastavljaju, prijelazni rok završio nije. Kao što nije završila ni priča o potencijalom odlasku Hodže u UAE. Nikada nije toliko emotivno proslavio pogodak poput ovog protiv Lokomotive. Tko zna, možda je razlog tome baš taj što i sam zna da bi mu mogao biti posljednji...