Najveći boem HNL-a vratio se kući: “Uvijek sam bil drugačiji, ja sam igrač za seoske zabave”
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 24.12.21. | 15:07
Još jedan bivši dinamovac zaobilaznim putem se vratio u Maksimir.
Svi smo se pomalo uljuljkali u nogometno ne baš uzbudljiv Badnjak kad je sredinom dana odjeknula vijest koju ste najprije mogli pročitati na Germanijaku. Gafom Dinamove PR službe na klupskom Instagramu je i prije službene potvrde otkriveno da je novi igrač Modrih Petar Bočkaj.
Najbolji asistent dosadašnjeg dijela sezone tako je nakon uspješne četiri i po godine uz Dravu Osijekov dres zamijenio Dinamovim, koji je već nosio u mlađim kategorijama pošto je 2011. stigao u Zagreb iz krapinskog NK Zagoreca.
Dinamo je napustio samo dvije godine kasnije, prije svog 17. rođendana. Već tada se pričalo o problemima s disciplinom i nerijetkim sklonostima ka nešto opuštenijem životnom stilu, ali Bočkaj je na kraju ‘isplivao’ zahvaljujući neupitnom talent i ubojitoj ljevici.
Iz Dinama je otišao u niželigaški NK Maksimir. Donedavno su na YouTubeu bile dostupne kompilacije njegovih igara u nižim ligama, gdje je na prvi pogled bilo vidljivo da Pero Bombardero uz minimum truda može dominirati tim rangom, te da mu je mjesto nekoliko razina više.
Prepoznao je to zaprešićki Inter koji ga je potpisao friško nakon 18. rođendana, a svoj seniorski debi dobio je pod Samirom Toplakom na gostovanju kod Zmaja iz Blata na Korčuli, kada je odmah i postigao svoj prvi pogodak.
Iz Intera je u ljeto 2016. prešao u Lokomotivu. Imao je 20 godina, kao i prijatelja Roberta Murića pratile su ga tvrdnje o najvećem talentu kojeg je Zagorje dalo u nekoliko desetljeća, ali medijske stupce su sve češće punile i priče o alkoholu, nedisciplini i hedonističkim porivima kojima se često predavao van terena.
Sam Bočkaj to nikada nije krio i u jednom intervjuu je davno rekao:
“Ja volim društvo. Ako moja ekipa nekam ide van, ja ne mogu ostat doma. Jednostavno, nisam takav tip. Volim ekipu, volim se zabavljat. Znam da to možda i nije najpametnije za sportaša, ali takav sam...”
Ono što ga je također pratilo je status miljenika među navijačima. Nedvojbeno ga je jednim dijelom zaradio i svojom iskrenošću i dojmom jednostavnog dečka, istinskog zagorskog veseljaka koji nosom ne dere oblake i priznaje vlastite slabosti.
Osobine narodskog čovjeka i igračko umijeće čine ga predstavnikom izumiruće vrste nogometnih boema. Karijere takvih igrača možda ne potraju najdulje, nerijetko takvi momci ostave dojam da nisu ispunili sav svoj potencijal, ali baš zato i često imaju ikonski status na tribini.
Bočkaj nije savršeni stroj, nije oličenje profesionalizma, ali je neupitni španer koji jednim jedinim, a često i spektakularnim potezom može donijeti prevagu. Pored navijača svugdje su ga voljeli i suigrači, a prepričavala se i anegdota kako po dolasku u Lokomotivu nije imao pojma tko mu je trener.
“Tko je trener Lokomotive? Tokić? Nikad čuo, ko je taj? Neki novi?” rekao je Bočkaj po dolasku na Kajzericu pa nastavio:
“Dajte mi dres s brojem 40! Zakaj 40? Zato kaj bum se prodal za 40 milijuna eura!”
Jednom prilikom Mario Tokić je svojim igračima dao nešto slobodnih dana, a Pero se pojavio s par kila viška:
“Pero, pa što si ti to jeo?!
Šefe, ni problem kaj sam jel, već kaj sam pil!” ko iz topa je izvalio Bočkaj i cijelu svlačionicu složio na pod od smijeha.
Vjera u vlastite sposobnosti na kraju je očigledno prevladala, a Bočkaj je uz još pokoji skandal i oscilaciju polako ali sigurno nogomet stavio na prvo mjesto i dogurao do statusa ponajboljeg igrača lige. Nije se još prodao za 40 milijuna, ali je postao najzvučniji Dinamov transfer ove sezone.
Nogometna javnost sigurno će biti šokirana ako se ne ispostavi kao veliko pojačanje za zagrebački klub više od deset godina nakon povratka, ali ono u što možemo biti sigurni je da će Bočkaja kao i uvijek biti veoma zanimljivo gledati.
Igru novog/starog dinamovca najbolje je opisati njegovim vlastitim riječima:
“Uvijek sam bil drugačiji. Znate, ja sam pravi seoski igrač, nogometaš, kak bi rekli, za seoske zabave. Volim gurnuti kroz noge, volim odigrati neki neočekivani potez. Cijeli život igram mali nogomet, to je moja velika ljubav. A mislim da se to vidi i na velikom terenu, uvijek pokušam nekaj izvest. Nekaj neočekivano, nekaj kaj se suparnici ne budu nadali.”
Navijači Osijeka vjerojatno se neće složiti, ali zbog atraktivnosti HNL-a vrlo je dobro da ovakav igrač ostaje u našoj ligi. Pero Bombardero je nesavršeni majstor, boem i istetovirani bekrija koji na teren donosi dašak old school nogometne romantike u kojoj gledatelji uživaju, a Dinamovi suparnici sada imaju još jedan razlog za brigu – lijevi bok s kojeg će vrebati zastrašujuće dijagonale, udarci i centaršutevi krapinskog bombardera.
