T. NičotaNajlošije proljeće u Ligi 10, momčad izvan forme, malo igrača, nejasno tko odlučuje... Hoće li Dinamo stvarno strepiti za naslov?
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 02.04.23. | 11:00
Modri su u krizi, to više nitko ne može sakriti, Ante Čačić sve teže pronalazi alibije za posrtaje. Bodovna prednost još je izdašna, ali perspektiva ipak donosi nemir navijačima
"Ne trebaju nam stres i nemir zbog očekivanja da ćemo osigurati naslov 10 kola prije kraja. To je nemoguće.", rekao je nakon remija s Goricom (1:1) Ante Čačić, pokušavajući malo spustiti depresiju na zemlju, prikazati situaciju u Dinamovoj momčadi kontroliranom, tek malo neobičnom. Ali, stvarnost je ipak drukčija, Dinamo je u krizi, u Maksimiru trenutno uistinu vlada stres i mnogi su zabrinuti kako će završiti ova sezona. Modri i dalje imaju plus sedam pred Hajdukom i to je, definitivno, najbolja vijest što se tiče Dinama, to je bodovni plus koji održava optimizam i još uvijek ne pretvara stres u potpunu paniku. Međutim, puno pokazatelja govori da je perspektiva zabrinjavajuća i da je nikoga ne treba iznenaditi ako će aktualni prvak i lider do kraja sezone strepiti za naslov. Ovo su neki od tih 'faktora nelagode'.
NAJLOŠIJE PROLJEĆE U LIGI 10
Dinamo je u samo 11 ovog proljeća uspio već izgubiti 14 bodova! To mu se zadnji i jedini put dogodilo prije pet godina, 2018. kad je krivulja igara, atmosfere i rezultata bila slična. Tada je zbog takvog niza pao Mario Cvitanović, a potom i Nikola Jurčević. Dinamo je čak manje bodova izgubio u prvih 11 utakmica onog turbulentnog proljeća 2020., kad je otišao Bjelica, a nešto kasnije i Igor Jovićević. Uglavnom, dosad su takve drastične negativne nizove glavom plaćali treneri. Što se Čačića tiče, čini se da je preživio na klupi remi u Gorici, ali prvi sljedeći mogao bi ga koštati. No, lako i za Čačića, najveće je pitanje kako izvući momčad iz letargije, iz negativnog raspoloženja? I prestati gubiti bodove. Može li to više uopće učiniti aktualni trener ili će ipak morati u Maksimir posegnuti za šok-terapijom?
FATALNA GOSTOVANJA I NEUGODAN RASPORED
Ne pamtimo takav Dinamov gubitak bodova na gostovanjima, Modri nikad nisu toliko patili izvan Maksimira kao ovog proljeća. Pet puta su gostovali ovog proljeća i samo jednom pobijedili, u Varaždinu. Dvaput su izgubili (Šibenik, Istra), dvaput remizirali (Gorica, Slaven Belupo). I može Čačić pričati o lošim terenima (Pula, Šibenik), o nekompletnoj momčadi (Velika Gorica), nenogometnim uvjetima i lošem vremenu (Koprivnica), činjenica je da Dinamo nikad nije bio tako neuvjerljiv na tim tzv. 'malim utakmicama.' Ukupno Dinamo ove sezone ima samo šest pobjeda na 13 gostovanja, što je manje od 50 posto, a to je daleko ispod uobičajen razine. Definitivno, nije slučajno i nije samo posljedica alibija koje Čačić ovog proljeća voli pronalaziti. A gledajući raspored do kraja prvenstva, u Maksimiru se rađa glavobolja. Dinamo, naime, do kraja prvenstva ima još pet gostovanja i ne zna se koje mu najteže pada. Modri će u goste Lokomotivi, Istri, Rijeci, Hajduku i Osijeku! S ovakvim prosjekom bodova u gostima, teško je i pomisliti što bi m se moglo dogoditi.
KRONIČNA NEEFIKASNOST
Dinamo je stao nakon visoke pobjede u derbiju s Hajdukom (4:0). Odigrali su nakon toga Modri pet utakmica, jedna je bila ona zaostala s Istrom, i zabili samo četiri pogotka. Nezapamćena je to neefikasnost, u usporedbi s ostalim klubovima u ligi Dinamo u tom razdoblju, u zadnjih pet utakmica, pripada na samo dno. Više su zabijali i Gorica, Šibenik, Varaždin, Istra, Lokomotiva, Rijeka, Hajduk... Štekaju tek Osijek i Slaven Belupo, no, oni su u tom razdoblju odigrali utakmicu (Slaven) odnosno dvije utakmice (Osijek) manje od Dinama. Osječani su u tri kola zabili samo jedan gol i to Dinamu u Maksimiru. Ali, ne gledajući druge, Dinamo mora biti zabrinut za sebe i svoju neefikasnost. Netko će izvući brojne stative i grede koje su Čačićevi igrači pogađali u tim utakmicama, jednu i u Gorici, no to je slaba isprika. Broje se golovi, oni donose pobjede, a tu Dinamo u zadnjih pet utakmica stoji poražavajuće.
KRATKA KLUPA
Priče o Dinamovom širokom rosteru svakom utakmicom postaju mit, stvarnost je posve drugačija. Čačić još nekako uspije složiit prvih 11, ali na klupi, praktički, nema pravog rješenja. Tamo su uglavnom juniori ili kadeti, ili igrači na koje Dinamov trener, zapravo, ne računa previše ozbiljno. Poput Bočkaja ili Moharramija. I logično je da onda da se njihovim ulaskom ništa na terenu ne mijenja, oni ne donose preokret. I teško se sjetiti kad je zadnji put neki čovjek s klupe bio džoker, kad je Dinamu pričuvni igrač donio pobjedu, okrenuo utakmicu. Kadar je dodatno oslabljen odlaskom Ademija, ozljedama Petkovića i Perića, ali odgovornost za takav trend također je Čačićeva. Jer, kao sportski direktor on je slagao momčad, odlučivao s kime računa, a koga se može riješiti. I sad je u glibu, svaka nova ozljeda ili suspendirajući karton nose nove probleme i suzuju ionako uzak kadar.
TRI-ČETIRI IGRAČA U FORMI. PREMALO!
A kad uz kratku klupu i oni što su na raspolaganju nisu u nekoj bajnoj formi, onda je to razlog za brigu. Doista, gledajući pojedinačno, na prste jedne ruke mogu se nabrojati Dinamovi igrači koji igraju na visokoj razini i u kojih se Čačić u ovom trenu može pouzdati. Dvojica ispred svih su Dominik Livaković i Stefan Ristovski, oni vuku Modre ovo proljeće. A koliko je dobro da je Livaković u vrhunskoj formi, toliko je loše da se to vidi u svakoj utakmici, znači da protivnici dosta ulaze u prilike. Iza Livakovića i Ristovskog slijede oni koji su trenutno u OK formi, ali ništa više od toga, tu bismo mogli spomenuti Šutala, Ljubičića i Baturinu, donekle Ivanušeca, koji i dalje neviđeno oscilira. Malo je najbolji na terenu, malo nevidiljiv. Ostali? Mišić je u očitom padu forme, kao i Špikić, Drmić nikako da uđe u golgeterski formu, Bulat se još ni po čemu nije nametnuo i pokazao da može zamijeniti Ademija. Završnica sezone tek slijedi, mogla bi biti neizvjesna. I Dinamu će trebati više kvalitetnijih ljudi.
IMA LI ČAČIĆ RJEŠENJE?
Svima je u Maksimiru jasno da se nešto mora mijenjati, da se momčad mora podići i vratiti u pobjednički ritam. To jedini zadatak Dinamova trenera u utakmicama koje slijede. No, pitanje koje sve muči jest, ima li Čačić rješenje za taj pomak? Ima li još neki adut u rukavu, može li u ove dvije utakmice, od kojih mu je svaka presudna, u Kupu protiv Šibenika te u HNL-u protiv Lokomotive, okrenuti stvari u pravom smjeru? Nakon svega što se događalo ovog proljeća, uz taj očiti pad u većin nogometnih segmenata, ne izgleda optimistično i dojam sa strane jest da Čačić sve teže kormilari tim brodom. No, možda ponovno, kao ljetos nakon slabijeg starta sezone, pronađe neki način da se vrati, barem, rezultatima. Odgovori će stići vrlo brzo.
TKO, ZAPRAVO, ODLUČUJE?
I to je pitanje koje se svakodnevno nameće i mnogi ga postavljaju. Naime, tko je taj koji bi u ovom trenutku uopće trebao odlučivati o treneru i imati plan za naredne mjesece? Mirko Barišić? Uprava, koja je složena iz raznih kompromisa i pitanje je koliko je homogena? I tko je u njoj odogovoran za koji dio posla? Predsjednica Uprave Vlatka Peras, koja je nedavno potpisala Anti Čačiću, izdašniji, novi ugovor, sad bi mu trebala potpisati smjenu? Dario Šimić, službeno, nema te ovlasti, iako bi ih volio imati. Koliki utjecaj ima ono savjetodavno tijelo Mirka Barišića? I to je Dinamova svakodnevica, klupske strukture još nisu jasno posložene, vjerojatno su svi mislili da se do ljeta i neće trebati ozbiljnije baviti ovom problematikom, da će Čačič i igrači lakše doći do naslova. A kad ono...
