.png.webp)
A. LesičkiNa Rujevici ugašena trojka i pitanje "tko će braniti", a upaljena Amerika!
.png.webp)
.jpg.webp.webp.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 2min | sub. 15.11.25. | 13:00
Noć u Rijeci donijela je jednostavan zaključak – Hrvatska je najjača kad ne izmišlja toplu vodu. Poluvrijeme je bilo dovoljno da Dalić odbaci trojicu straga i vrati se na sigurnu formulu s četvoricom koja ga je odvela na peti veliki turnir
Bilo je već blizu ponoći na Rujevici kad je Zlatko Dalić polako kročio pred novinare. S onim svojim smirenim osmijehom, kao čovjek koji zna da je obavio posao, ali mu srce još uvijek udara ritam proslave. Za njega je, ruku na srce, plasman na veliko natjecanje postao rutinski čin, ali se ni ovaj put nije mogao obraniti od zadovoljstva – peti veliki turnir na klupi Hrvatske, peti jak adut jedne generacije koja više ništa ne mora dokazivati. I nikome.
Uobičajene rečenice, pohvala publici i igračima i narodu a onda, gotovo između redaka – pitanje o sustavu.
„Sve smo napravili sa četvoricom iza. Više neću mijenjati i gotovo,” rekao je, kratko i čvrsto, kao čovjek koji zna gdje mu je granica eksperimenta.
I u tom trenutku zapravo je nestao najveći upitnik koji se nadvijao nad Rujevicom, ovim rezultatom i ovim ciklusom. Realno, znali smo da je Mundijal tu – bilo je to pitanje forme, ne sudbine. No, mnogi su u ovom dvoboju vidjeli savršenu prigodu da se oživi priča o trojici braniča. Dalić je i sam bio znatiželjan, ali eksperiment nije preživio ni poluvrijeme.
„Dečki, vraćamo se na četvorku! Šutalo, ideš unutra,” samo je kratko zazvonilo u svlačionici, a utakmica je u nastavku otišla u smjeru koji svi znamo – 4-2-3-1, dva gola Farskim Otocima, potvrđena viza za Ameriku i odgođena rasprava o sustavu za neka mirnija vremena.
Šteta, zapravo. Jer kad se pogleda aktualni igrački kadar, ispada da više od pola reprezentacije u klubovima živi u sustavu s trojicom iza. Uostalom, to je, uz sve razlike, najjednostavniji model za momčad koja se tek upoznaje – stabilan, pregledan, brz za usvajanje. No, reprezentacija nije klub. U klubu imaš mjesecima treninge, cikluse i prostor za grešku. U reprezentaciji imaš tjedan dana, dva, tri treninga i utakmicu koja redovito odlučuje sudbinu.
_kopija.jpg.webp)
Do Mundijala Hrvatsku čekaju još četiri ispita – onaj u ponedjeljak u Crnoj Gori, dvije utakmice u ožujku na američkoj turneji protiv Brazila i Kolumbije, te barem jedna prijateljska u svibnju, taman prije odlaska preko oceana. Možda i peta, ako se uleti neki sparing, ali to više neće biti vrijeme za eksperimente. Kad je brod već na kursu, ne okrećeš kormilo usred kanala.
Trojica u obrani? Bit će to tema neke druge ere, nekog novog izbornika koji će graditi drukčiju Hrvatsku. Ova sada ima svoj mir i svoj sistem. Kad Dalić jednom digne sidro, možda će netko drugi opet krenuti pisati poglavlje o toj „trojci iza”. Ali sinoć, na Rujevici, sve dileme su se utišale pa čak i ona o vrataru. Dakle, zamolba izbornika je da u budućnosti više nema pitanja tko brani. Jer, branit će Livaković. Uvijek tu kada treba i redovito čupa kada je gusto. Nismo ga niti pitali, sam je Dalić imao potrebu to reći u eter...
