Na današnji dan: Prva službena utakmica hrvatske reprezentacije
Vrijeme Čitanja: 2min | ned. 17.10.21. | 13:01
Iako je sraz protiv SAD-a bio prijateljske prirode, za našu momčad tog je dana ispisana povijest
Iako tada Hrvatska još nije proglasila svoju samostalnost, mnogi smatraju da je susret protiv SAD-a odigran 17. listopada 1990. godine prva službena utakmica naše reprezentacije.
Bila su to vremena kada je simbolika bila ispred rezultata. Naime, datum je bio odabran kako bi se proslavio povratak Bana Jelačića na glavni zagrebački trg, sve pod pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika republike. Na Maksimiru se okupilo kako kažu tridesetak tisuća gledatelja, a tada još neimenovani Vatreni su na krilima Asanovića i Cvjetkovića slavili rezultatom 2:1. Čast pozicije prvog izbornika pala je na Dražena Jerkovića. Sve nakon toga je povijest.
Zanimljivije od same utakmice je pogledati što joj je sve prethodilo. Primjerice, HNS, tada pod kišobranom JNS-a je morao u tajnosti slati zahtjev FIFA-i za odigravanje utakmice, što im je na kraju pošlo za rukom. Bilo je tu puno aktera koji su javno ili tajno pridonijeli da se utakmica naposlijetku odigra u teškim, predratnim vremenima.
Odaziv je bio golem, pogotovo što se igrača tiče. Limiti su bili još veći. Kako su tada pisale Sportske novosti, zbog neuobičajenog termina, Jerković nije mogao računati na većinu naših internacionalaca. Primjerice Zlatko Vujović nije pušten iz PSG-a, Srećko Bogdan iz Karlsruhera te Davor Jozić iz Cesene.
Štimac i Šuker nisu nastupali zbog ozljede, a neki su pak došli bez obzira na zabrane. Primjerice Vlado Kasalo je doslovce pobjedao iz Nunberga poskrivečki kako bi odigrao utakmicu, Aljoša Asanović je dobio posebno odobrenje predsjednika svog Metza da otputuje u Zagreb, uz napomenu da se mora vratiti u Francusku do ponoći. Aljoša je to regulirao tako da je odigrao sat vremena utakmice kako bi se stigao vratiti.
Najveći dio buduće brončane generacije istog dana je bio u Rusiji, tamo se igralo finale Europskog prvenstva za mlade između Jugoslavije i SSSR-a pa je Jerković povijest morao ispisati bez Jarnija, Panadića, Prosinečkog, Bobana i Bokšića. Igrači koji su tada bili članovi klubova iz jugoslavenske lige nisu dobili dopuštenje za igru.
Oni koji su bili na ovom povijesnom događaju zasigurno pamte i nastup Prljavog Kazališta na poluvremenu, ali i veliku paradu prije početka susreta.
Na kraju dana, kako to obično i bude u narativu velikih i važnih priča, sve je krenulo jako skromno, entuzijazam je bio gorivo napretka tih prvih formativnih godina. Samo šest godina od ove utakmice, Vatreni su već harali Engleskom na Europskom prvenstvu, a 98’ godine u Francuskoj naša prva velika nogometna generacija je došla do pretposljednje stepenice na Mundijalu.
Impresivno.