Milanske crtice: Moćni San Siro, kako je Boban inspirirao navijača za poseban dres i zašto je važan 14. rujna (FOTO/VIDEO)

Četvrti sam put na San Siru. Gledao sam tu možda i dvije najdosadnije utakmice u životu, u obje su igrali Milan i Inter. Obje su završile 0:0. Ona prije tri godine, onaj dvoboj Atalante i Dinama (2:0), nije bio dosadan. Bilo bi bolje da jest. Ali, možda nikad nisam razmišljao o veličini San Sira kao sad.

Sa svih strana prštao je optimizam. Od Ante Čačića, igrača, navijača, čak su i međusobni razgovori među novinarima vodili prema zaključku da Dinamo ovdje neće izgubiti. Neki kažu 1:1, drugi 2:1 za Modre, treći će u šali dodati -'plitak potok'. I dobro je da je optimizam, pozitiva, Dinamo je dostigao razinu da dolazi u Milano i svi vjeruju da neće izgubiti. Nekad se dolazilo s rečenicom: 'Samo da ne primimo pet komada'.

Ali, onda dođeš pred San Siro. Staneš, gledaš. I ako počneš razmišljati, postoji opasnost da se taj optimizam malo otopi. Kakvi su sve igrači igrali na ovom terenu, kakve su utakmice s ovog mjesta ulazile u nogometnu povijest. Stojiš, gledaš i sjetiš se Van Bastena, Ronalda, Ronaldinha, Kake, Bobana... Sjetiš se da je ovdje igrao i Maradona u pohodu na Napolijev naslov, da su domaće navijače u očaj tjerali i Messi i Ronaldo, Modrić, zapravo, ne možeš se sjetiti nijednog imalo bitnog igrača iz svjetske povijesti koji barem jednom nije gazio travu San Sira. Malo je ostalo tih stadiona, kultnih, uz koje smo rasli, koje bismo prepoznali iz prve i na najmutnijoj fotografiji. Možda još Bernabeu, koji će isto dobiti novi izgled, Camp Nou, Old Trafford. Ono što su arheolozima i povjesničarima egipatske piramide ili antički hramovi, nogometnim su obožavateljim ovi stadioni. Dobro, i Anfield, ali on je više liverpoolski, nego svjetski, svačiji. I gledaš, dakle, taj San Siro, iz svih kuteva, s jedne strane sretan što imaš priliku biti dio toga, ući u to 'svetište' i s uživo pratiti utakmicu, s druge tužan što si propuštao treninge i trčanja po nasipu kad je još bilo šanse, jer baš bi bilo lijepo da se jednom tamo i zaigralo. Pa, onda pomisliš:

"Dinamo ovdje neće izgubiti? Kako ovdje ne izgubiti, koliko je ovo veliko, kako pokoriti ovu tvrđavu?"

San Siro je danas svojevrsni 'mrtvi kapital'. Napisali bismo, poput Maksimira, ali ipak nećemo, ovo je još uvijek neka druga dimenzija. Premda, ograđen dodatno sa svih strana, bez restorana, trgovina i svjetlećih reklama u svojoj utrobi, odudara od modernih 'tvornica novca'. Žele ga srušiti, preurediti, premjestiti, ali i milanska birokracija ima svoju logiku. Tko zna, možda se još koji put vratimo na njega.

"Milan će opet biti velik. Vidjet ćeš. Kao nekad. Ovaj scudetto je tek početak", govori mi nešto kasnije u obližnjem pubu stariji gospodin. Milanist od rođenja, naravno da za njega ne postoji nijedan drugi klub. Stariji je, čuo je za Dinamo, iako, ne možemo reći da je baš 'enciklopedija'.

"Znam da je Boban tamo igrao, vidio sam kako je Dinamo prošli tjedan srušio Chelsea. I to je to, ja pratim samo Milan, ne zanimaju me previše ostali", reći će iskreno, pomalo bahato.

Čut ćemo kasnije i interiste. Naravno, reći će da je njih u gradu više, da je njihov klub, zapravo, veći.

"Milan je bio mali, sićušan klub dok ga nije kupio onaj klaun.", govorio je Massimo, nešto mlađi od svog 'kolege' milanista.

Tako je svuda gdje postoje dva takva kluba, svatko će vam iz svog kuta predstaviti svoj klub većim i značajnijim. Velika su oba, naravno, Milan i Inter, svaki vladari u svojim erama. Ali, Massimo je o Dinamu znao više i, iznenadio nas nekim zaključcima.

"Brozović, on je igrao u Dinamu, danas je jedan od naših najboljih igrača. Obožavam ga, djeluje mi kao da može trčati 100 dana. I Kovačić je bio tu, on je isto ponikao u Dinamu, jel tako?", iznenađuje Massimo, otkrivajući tajnu svoga poznavanja Dinama.

"Imam prijatelja u Hrvatskoj, nekad smo zajedno radili, Martin je veliki dinamovac pa mi je pričao puno toga. Znam priču Luke Modrića, znam da je i on bio u Dinamu. Kakva imena, svaka čast"!

Onda je zastao i euforično uskliknuo:

"Eh, da nam je uz Brozovića još i Modrić, siguran sam da bismo se borili za europski naslov. Zamisli, ta dva igrača dao je Dinamo. Volio sam ja i Perišića, paklen igrač, šteta što je otišao, ali znam, on nije Dinamo.", nasmijao se Massimo i poželio Dinamu sreću protiv Milana.

"Neka šminkeri plaču", ruga se s navijačima Rossonera.

I tako u Milanu možete beskonačno. Ovisno na koga naletite, tko je raspoložen za razgovor. A onaj o nogometu rijetko odbijaju. I, na putu prema Duomu, naišli smo na momka u Bobanovom dresu. Ali, ne običnom. Dres je napola MIlanov, napola Dinamov, iza broj 10 i Bobanovo prezime.

"Duga priča stoji iza ovog dresa, ali, da, sašiven je od Dinamovog i Milanovog", priča mladić kojeg zovu Šone.

Jedan je od 50-ak navijača Milana pristiglih iz Hrvatske, naravno, mnogi od njih su uz to i dinamovci.

"Sad imam Milanov šal i šiltericu, u Zagrebu će biti drukčije, Dinamov šal i kapa. Samo je dres uvijek isti", otkriva Šone.

Ima, eto, svakakvih navijačkih priča, svako gostovanje ponudi nešto novo.

Bojali su se u Milanu Dinamovih navijača, imaju loša iskustva, da ih sad ne nabrajamo i primijetili smo nelagodu na licima nekim stanovnika Milana kad su BBB-i počeli puniti Piazzu Duomo. No, brzo su se domaćini opustili, nije bilo problema. Tek poneki poklič, skandiranje pa fotografiranje pred velebnom katedralom.

Polako prema stadionu, izlazak iz metroa i opet - pogled na San Siro. Je li moguće ovdje pobijediti, barem ne izgubiti? Baš u tom trenu notifikacija na jednoj od društvenih mreža vratila je onaj prvotni optimizam.

"Na današnji dan, 14.rujna 1999. Dinamo je odigrao 0:0 na Old Traffordu protiv aktualnog europskog prvaka Manchester Uniteda"

Pa, ako je išlo na Old Traffordu, zašto ne bi moglo i na San Siru? Možda je 14.rujna neki poseban dan...

Srijeda, 14. rujna

Skupina E

Milan – Dinamo 18.45

Chelsea – RB Salzburg 21.00

*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+