Miki Rapaić: Nema više driblera, kompjuteri i treneri kvare nogomet, ali Mbappe ruši šablone
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 12.05.21. | 10:46
Legenda Hajduka, Perugie i Fenerbahcea o prošlim i današnjim vremenima, čime se bavi i koje igrače vidi kao budućnost hrvatskog nogometa
Na ime Milana Rapaića rijetko tko može ostati ravnodušan. Njegov stil nogometa je privlačio ljude na stadion, a ponašanje izvan terena učinilo je da ga protivnički navijači simpatiziraju.
U Hajduku je na početku karijere bio više od igrača, klub s Poljuda je tad igrao četvrtfinale Lige prvaka i ravnopravno se borio s elitom europskog nogometa. Nakon Splita odlazi u Perugiju gdje je igrao s Marcom Materazzijem , Genarom Gattusom i ostalima, a bio najveća zvijezda. Legenda kaže da kad ga je gazda htio prodati da su navijači prijetili da će zapaliti stadion pa je prodao Nakatu u Romu, a navodno dan danas kad u centru grada želite naručiti najpopularniji napitak macchiato samo konobaru kažete Miki Rapaić... Epizoda u Feneru i božanstvo koje je ostvario je za posebnu temu.
Legenda hrvatskog nogometa rijetko priča za medije, jednostavno nije to htio ni kao igrač raditi pa je ovaj na koji smo naletjeli na talijanašem Tuttomercatu prava rijetkost.
Za početak Talijane je zanimalo čime se Miki Rapajić bavi u životu?
„Radim mnogo stvari. Prije sam bio u poslu s građevinom, a već nekoliko posljednjih godina se bavim s izvorima obnovljive energije. Vjetar i sunce. To je budućnost. U toku je veliki projekt na kojem rade veliki profesionalci“.
A nogomet?
„Nisam ga napustio. Imam menadžersku agenciju World Soccer Group. Vodimo neke igrače, radimo skauting, savjetujemo klubove… Ideja je rođena nedavno. Nisam htio mnogo pričati, već odmah krenuti u akciju. Sad kad imam vremena, mogu se potpuno posvetiti tome.
Na kojem tržištu skautirate igrače?
„Za sad samo u Hrvatskoj“.
Kakav odnos imate s nogometom u Italiji?
„Jako sam vezan za Perugiu. To je grad koji sam volio i voljet ću ga zauvijek. Žao mi je što klub ne igra u rangu koji zaslužuje. Ali svi se nadamo da će se tamo vratiti jednog dana“.
Baš nedavno se Perugia vratila u Serie B.
„Drago mi je, ali nije smjela ni ispadati u Serie C“.
Zašto si izabrao Perugiu kad si imao ponude klubova koji su ti nudili igranje u europskim natjecanjima?
„Tih 90-ih godina je u nogometu postojala samo Italija. Sve ostale lige su bile na znatno nižoj razini. Htio sam igrati Serie A jer je to bila top liga“.
Znao si se pojaviti sa kojim kilom viška. Bilo je glasina da si u jednom trenutku imao čak 12 kilograma viška?
„Ma ne... To nije moguće. Ali možda sam imao tri, četiri kilograma viška“.
Posebno te se sjećaju zbog zabavljačkih poteza koji su dizali publiku na noge.
„Prije svega, uvijek sam igrao za klub i momčad. Ali sam se trudio i zabaviti navijače kad mogu. Sad su neka druga vremena, nema više driblera, nema više igrača kao što su bili Totti ili Del Piero. Treneri danas zarobljavaju nogometaše. Previše je danas nogometa na kompjuterima i mnogo nekih shema koje su po meni pogrešne. Ali na kraju razliku prave nogometaši koji ne prate te šablone i nacrte. Dat ću vam najbolji primjer: Mbappe“.
.jpg)
Nekoliko puta ste odbijali transfere iz Perugie. Na kraju ste morali otići zbog dobrobiti kluba
„Imao sam sve. Bio sam dobro plaćen, igrao sam dobro i navijači su me voljeli. Mogao sam otići ali zašto bih to radio? Mnogi su dolazili pregovarati i pričati sa mnom, ali sam u Perugi bio zadovoljan. Nisam htio mijenjati. A onda mi je predsjednik Alesandro Gaucci rekao da je klub na rubu bankrota i da će ga moja prodaja spasiti. I tako sam otišao u Fenerbahče“.
Kako si se snašao u Turskoj?
„Jako dobro. Bio je to spektakl. Fenerbahče ima navijaču bazu od 30 ili 40 milijuna ljudi. Nešto nevjerojatno. Tamo sam naišao na sjajnu infrastrukturu, uvjete i stadione“.
Bilo je govora da će se vratiti u Fener kao sportski direktor.
„Moj predsjednički kandidat je izgubio izbore i sad je tu drugi predsjednik koji je izabrao svog direktora“.
Žališ li sad što nisi tijekom karijere prihvatio ponudu nekog od većih klubova?
„Nikad nisam nogomet gledao kao posao već kao zabavu. I napravio sam ozbiljnu karijeru. Sretan sam čovjek jer sam uživao u nogometu i još su me plaćali za to. Šta mogu tražiti više od toga? Uživao sam u nogometu i bio idol navijača gdje god sam igrao. Činjenica da me vole i nakon toliko godina mi pruža veliki užitak“.
Najbolji gol u karijeri?
„Bilo ih je mnogo, teško je odabrati“.
Mi se sjećamo jednog. Za Hrvatsku protiv Italije na SP 2002.
„Dobro je što se sjećate toga“.
Kao Hrvat i skaut, kojeg igrača biste preporučili da pratimo?
„Poslije onog nevjerojatnog ciklusa koji je doveo do drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu, trebat će nam vremena da opet izgradimo pobjedničku momčad. Ali nemamo nestašicu talenta. Naprotiv. Izabrao bih dva defenzivca kao najveće talente. To su Mario Vušković iz Hajduka i Joško Gvardiol iz Dinama kojeg je već uzeo Leipzig. S njima dvojicom smo mirni u obrani za narednih 10 godina“, zaključio je Miki.
