Mateo Kovačić je Lukin nasljednik, ali neće biti lider Vatrenih
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 29.03.23. | 08:09
Posebna priča je Marcelo Brozović koji je bio igrač manje za Hrvatsku. Nemoćno je širio ruke poput Miše Kovača na poljudskom koncertu a iz njegove greške domaćin je kreirao prvu matnu situaciju
Računica je bila jasna. Četiri boda u dvije utakmice za mirnu plovidbu kvalifikacijama. Doduše, tri su trebala biti ona poljudska s Walesom, dok je u Bursi bilo važno ne izgubiti od Turske. Na koncu je bilo obrnuto, ali to je zapravo manje bitno. Hrvatskoj valjda uvijek treba neki šok da bi zaigrali kako znaju i umiju. Kako onaj bod protiv Walesa nije bio katastrofa i debakl, već razočaranje tako niti ova pobjeda nad Turskom nije senzacionalna, pogotovo u kontekstu kako se do nje stiglo.
Činjenica je da su Vatreni opasno visili uvodnih dvadesetak minuta. Da je to bilo energetski ispod razine uz nevjerojatan broj tehničkih grešaka. Vladao je popriličan nered u igri, griješilo se amaterski, loptu su “prodavali” oni najiskusniji i činilo se kako je na pomolu prava mala katastrofa. Tek je raspoloženi Dominik Livaković držao Hrvatsku na životu u tim trenucima.
No, kako je Fortuna uzela u Splitu, tako je dala u Bursi. Prvi gol poprilično je uzdrmao Tursku, potom je slijedila ozljeda najvažnijeg njihova igrača Calhanogula, pa onda taj drugi gol Kovačića u foto finišu prvog dijela koji je prelomio utakmicu. U nastavku je Turska nešto pokušavala, ali nije to bilo niti slično onom s uvoda dvoboja. Nije bilo energije i snage za pritisak takve vrste. A s vremenom je igra Hrvatske rasla, probudio se Luka Modrić i povukao za sobom sve ostale te je završetak posla u Bursi bio stvar rutine.
Dakle, Vatreni se vraćaju kućama obavljena posla. Kvalifikacije su uspješno započeli i sve drže u svojim rukama. Međutim, tih dvadesetak minuta i mlitav ulazak u utakmicu svakako su za analizu, pogotovo u kontekstu završnog turnira Lige nacija. Takav pristup zove na upozorenje. Takvu Hrvatsku ne želimo gledati u lipnju u Rotterdamu…
U Turskoj je stigla definitivna potvrda da je Šutalo izabran da bude drugi dio obrambenog tandema s Gvardiolom. Da je Stanišić blizu a Barišić solidna alternativa Sosi. O Livakoviću je odavno bespredmetno razgovarati. Iako je Pašalić korektno odigrao, sudjelovao je uostalom kod oba gola, Dalićev potez u kojem ga je zamijenio Juranovićem sugerira da se još uvijek traži rješenje za to desno krilo.
Posebna priča je Marcelo Brozović koji je bio igrač manje za Hrvatsku. Nemoćno je širio ruke poput Miše Kovača na poljudskom koncertu a iz njegove greške domaćin je kreirao prvu matnu situaciju. Nije bio jedini, ali ta teatralnost i reakcija kod grešaka mahanjem rukama opasno kidaju živce. I Broz mora podići razinu svoje forme za Ligu nacija.
Junak priče u Bursi svakako je Mateo Kovačić koji je drugi put u karijeri zabio dva gola za reprezentaciju u istoj utakmici. Prvi put u porazu od Portugala. Prvijenac je bio petom protiv Gibraltara te ova dva sinoć u Bursi.
Premalo? Ovisno iz kojeg se kuta gleda. Činjenica je da Kovačić ne zabija previše niti u klupskim majicama. Za šest golova u Chelseaju trebao je 211 utakmicu. Tri gola zabio je za Real Madrid u 109 nastupa, nešto bolje išlo mu je u Interu (8 u 97) a najbolje u Dinamu gdje je u 63 utakmice zabio sedam golova. Dakle, izostanak njegove realizacije nema veze s okruženjem već s njegovim stilom.
Kovačić nikada neće biti igrač koji će redovito zabijati. No, zato ovakvi golovi zlata vrijede. Doduše, nikada neće biti niti lider reprezentacije iako mu se poprilično nemušto gura taj status. On će odlaskom Luke Modrića dobiti dirigentsku palicu što se tiče igre na terenu i od njega će sve kretati. No, lider mora imati i neke druge karakteristike koje Mateo Kovačić ipak nema. Lideri su bili Lovren i Ćorluka, lideri su Luka i Perija, lider će biti Livaković, dok Kovačić ima autoritet znanja i kvalitete. Nije to problem ako se nađe balans. Uostalom, nije niti Ademi bio najbolji igrač Dinama, ali je bio lider.
Jedan legendarni kapetan Vatrenih na sličnu tezu o Kovačiću kao lideru reprezentacije, u jednom privatnom druženju, najbolje je to opisao sljedećom rečenicom:
“I dok su Luka Modrić i Dejan Lovren odrastali na ulici, Kovačić je bio ministrant u crkvi”.
Guranje takvog statusa Mateu Kovačiću od reportera i medija nemaju baš nikakve osnove. I moglo bi biti kontraproduktivno…