A. LesičkiMarko Tolić za Germanijak: "Najgore je sjediti na klupi u svom klubu i gradu a ne možeš pomoći. Maribor me vratio među žive"
Vrijeme Čitanja: 6min | pon. 27.03.23. | 08:05
Veznjak Dinama na posudbi u Mariboru otvoreno za Germanijak o onome što je prolazio u Maksimiru i kako ga je odlazak u Maribor preporodio u igračkom smislu
Na oproštaju Arijana Ademija, poznato lice na zapadnoj tribini. Marko Tolić, igrač Dinama na posudbi u Mariboru, iskoristio je slobodan dan za posjet Maksimiru. Iako je mogao u ložu, Tolić je odlučio sjesti među “modri” puk…
“Volim ići na Zapad. Osjetiti atmosferu među ljudima. Nekako je drugačije gledati utakmicu tako. Znao sam otići i u ložu, ali tamo ne osjetiš tu navijačku atmosferu. Nemaš osjećaj za navijački impuls, za tu njihovu strast prema Dinamu. I zato sam otišao protiv Rijeke na tribinu”, objašnjava Tolić koji bi bez obzira na svu emociju koju je izazvao oproštaj Ademija svejedno bio na utakmici. Pitamo ga kako je on kao suigrač doživio odlazak kapetana.
.png)
“Baš sam gledao njegov oproštajni razgovor. Moram priznati da sve to djeluje nestvarno. Slušam igrače koji komentiraju… Evo, naježio sam se. Ma nezahvalno je pričati o Adrijanu Ademiju jer se ne može riječima opisati njegov utjecaj. On vjerojatno niti sam nije svjestan kakav je imao utjecaj na nas mlađe. Taj odnos prema svemu. Od igre, posla, trenera, suigrača… Kada sam potpisao za Dinamo, prolazio je autom, spustio prozor i rekao mi: “Dobro došao majstore”. Ili nešto u tom stilu. Puno to znači kada osjetiš ljudskost od legende kluba. Znate za onu priču, neki igrač koji je sjedio deset godina pored Kahna a ovaj mu se nije niti jednom obratio. Aki je sušta suprotnost”, smije se Tolić koji je prvi dio sezone odradio u Dinamu, ali bio je bačen na neke margine. Unatoč dobrim brojkama, jednostavno nije bilo povjerenja…
“Nisam konkurirao nakon onog gola u Šibeniku. Ušao sam nešto sitno u Koprivnici, kod visokog rezultata i to je bilo to. Osjetio sam da nije psihički zdravo ostati u Dinamu dok je takva situacija. Imao sam problem sa sumnjama, vlastitim samopouzdanjem. Konstantno sam izostavljan. Dakle, trening, ne igraš, klupa, trening. Pa naravno da to utječe na igrača. Nadaš se nastupu svaki put, ali ništa. Imao sam razgovor s trenerom, nisam dobio konkretan odgovor. Zapravo, rekao mi je da je zadovoljan i da nastavim s treningom. Primijetio sam da mi pada motivacija i da se ne osjećam dobro. Trebao mi je odlazak da se vratim među žive. Imam 26 godina, svjestan sam što znače dvije sezone bez kontinuiteta. Neke opcije mi se nisu sviđale, a onda je došao poziv Maribora. Presudan je bio naš stožer. Rekli su mi da situacija nije bajna, da trebaju moju pomoć a ja sam trebao njihovu. Jer, pazite, promjena je bila radikalna. Moj klub ulazi u Ligu prvaka, a ja idem u onaj koji je na 10. mjestu i ispao je iz Europe. Donio sam odluku i nisam pogriješio”, tumači Marko Tolić.
A da nije pogriješio to je definitivno jer se Maribor s Krznarom na klupi podigao do samog vrha. Tolić je u taj uzlet ugradio 12 asistencija i šest ligaških golova, dva je dodao u Kup dvobojima.
“Nisam niti ja svjestan koliko su dobre brojke. Valjda se dogodio spoj svega navedenog. Da me zvao nepoznat trener, ne znam je l' bi išao. Na početku nije bilo lako, ali je stao iza mene. Uostalom, došao sam u Maribor u petak, dan nakon ispadanja od Cluja a u nedjelju sam bio u prvih 11. Puno je drugačiji ovdje nogomet od onog u HNL-u a stanje u Mariboru niti približno kao u Maksimiru. Bio je mali šok, ali brzo smo ušli u dobar ritam a ja sam osjetio što znači kontinuitet utakmica. U Dinamu sam zaboravio kako je to biti umoran nakon utakmice. Imao sam i problem sa samokritikom, ali sam razgovarao s Krznarom koji me usmjerio. Prvih pet utakmica bilo je korektno, ali nije bilo na mojoj razini. Onda se otvorilo. Sretan sam, uživam, pun sam samopouzdanja”, priznaje nam Tolić koji ove godine vjerojatno neće reprizirati lanjsku i okititi se naslov. Olimpija je ipak pobjegla predaleko…
“Gledajte, Maribor ima ambiciju u Sloveniji kao Dinamo u Hrvatskoj. I onda se dogodi da su zadnji u uvodnim kolima. Bilo je jako loše, ali dolaskom našeg stožera stvari su se posložile. Do tada su se igrali utakmice u kojima netko sa strane ne bi imao pojma tko je Maribor, sada je to jednosmjerna ulica. Imali smo niz od osam pobjeda u nizu. To je onaj Maribor koji se pita za sve kada je pravi”.
A u Maribor je koncem prošle godine stigao i Josip Iličić, jedan od najbolji ako ne i najbolji slovenski nogometaš u novijoj povijesti. Pitamo Tolića kako je igrati s njim u momčadi.
“Mene ta priča podsjeća na Sammira u Lokomotivi. Njih dvoje su igrači s kojima nisam imao sreću igrati kada su bili najjači, ali taj šmek koji imaju u sebi, taj nogomet koji oni igraju to je čudo. Taj nogomet koji izumire, oni vraćaju na teren i to je magnet za navijače. Ponosan sam što dijelim svlačionicu s takvim igračem koji je za slovenski nogomet ono što je Luka Modrić za Hrvatsku. Ma nekad i mene uspije iznenaditi. Ide situacija kojoj si misliš da nema šanse da te vidi, a pogodi me u trepavicu. Ulazio je s klupe na početku, sada je odigrao 90. minuta. Veliko pojačanje za nas”.
Pitanje je hoće li Tolić dijeliti svlačionicu s Iličićem i sljedeće sezone. Ugovor o posudbi istječe na ljeto, onaj s Dinamo ga veže do 2025.
“Stvar je jasna. Igrač sam Dinama od ljeta, a do tada sam ovdje. Fokusiran samo na Maribor. Želim iskoristit ove utakmice do kraja da zadržim razinu izvedbe, pojačati statistiku i neke faze u igri. Onda ćemo na ljeto sjesti i razgovarati. Bio sam sada u klubu, razgovarao malo s igračima. Čestitali su mi, prate me… Moja želja je oduvijek ista i zove se Dinamo, ali imam dovoljno godina, nisam više mlad igrač. Moram misliti na sebe. Vidjet ćemo hoće li imati želju da me zadrže”, jasan je naš sugovornik koji je u kratko vrijeme postao miljenik navijača u Maksimiru. Često mu odaju veliki respekt…
“Puno mi to znači. Puno poruka dobijem preko društvenih mreža. Prate me, daju podršku. Dok hodam Zagrebom, prepoznaju me i kažu da uživaju u mojoj igri. I onda osjetim neku žal i grč jer nisam pružio ono što mislim da mogu. Ajde, taj gol u Šibeniku kada se lomilo, ali mogao sam više od toga. A najgori su bili trenuci kada sjediš na klupi u svom klubu i gradu, pucaš od ambicije i želje a ne možeš pomoći. Teško je to gledati i pratiti. Drago mi je da su prepoznali moju privrženost Dinamu”, završio je Marko Tolić.
