Marko Dugandžić za Germanijak: “Uživam raditi s Mutuom, volio bih napraviti iskorak, a mladi Vatreni i dalje mogu proći skupinu”

Nema mnogo stvari koje vežu Hrvatsku i Rumunjsku. Barem što to se sporta tiče. U HNL-u je ozbiljniji trag ostavio tek Dumitru Mitu, dok je s druge strane potpis Hrvata u Rumunjskoj ipak puno veći. Najviše promijenjenih klubova (4) i nastupa (166) u SuperLigi ima Dubrovčanin Adnan Aganović, u klubu 100 još je i Antonio Jakoliš, a svakako se neće tako brzo zaboraviti ni Ljuban Crepulja, Filip Mrzljak, Damjan Đoković i Gabriel Debeljuh.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

No, prošlu sezonu obilježio je jedan drugi igrač, a njegovo ime je Marko Dugandžić. Dijete Osijeka bio je prvi topnik Rumunjske u sezoni 22./23. s postignuta 22 pogotka pa tako ne čudi što je njegov telefonski broj najtraženiji među malobrojnim hrvatskim predstavnicima medija koji su se zaputili put Bukurešta kako bi pratili mlade Vatrene na Euru U21.

“Imali smo dva i pol tjedna da se odmorimo, a od 14. lipnja smo u pogonu. Trenutna baza je Bukurešt, potom nam slijedi Slovačka. Pripreme su krenule, noge su teške, ali ne smijem i ne želim se žaliti. Zdravlje je dobro, osjećam se kako treba i sad je primarni cilj odraditi ovaj pripremni dio bez ozljedica kako bi početak sezone dočekao 100 posto spreman.”

Marko je stigao u Rapid iz Cluja na početku prošle sezone za 400 tisuća eura, a to ulaganje je 29-godišnji Osječanin itekako opravdao. Njegove sjajne predstave nisu promakle ni ljudima iz Transfermarkta koji su Markovu tržišnu vrijednost u manje od godinu dana povećali s 500 tisuća na 2.5 milijuna eura.

“Nisam mislio da ću baš toliko pogodaka zabiti u prvoj sezoni. Nemojte me krivo shvatiti, ne sumnjam u sebe i svoje sposobnosti, ali sezone kao ova prošla se ne događa često. Osim ako nisi Haaland ili netko sličan njemu. Od prvog dana kad sam došao ovdje je bilo sve kako treba, dogodio se taj jedan ‘klik’ i to se kasnije pokazalo na terenu. Mnogi igrači cijelu karijeru čekaju da odrade jednu ovakvu sezonu. Mnogi ni ne dočekaju, ali ja jesam i sada naporno radim kako bih to probao ponoviti. Jako sam sretan u Rapidu, okruženje je sjajno, suigrači su super i vjerujem da je ova moja prva sezona u dresu Rapida bila tek početak.”

Očekivano, svojim igrama navukao je interes mnogih drugih klubova...

“Treba vidjeti hoću li ostati u klubu, hoće li doći kakva konkretna ponuda… To je sada velika zagonetka. Ja radim naporno i ponašam se kao da ću karijeru završiti u Rapidu, mislim da je to jedino ispravno razmišljanje. Priče i pričice se već sada pojavljuju, ali zasad sam tu gdje jesam i ne mogu reći da me to čini nesretnim.”

Marka u Rapidu trenira Adrian Mutu, jedan od najvećih rumunjskih nogometaša svih vremena. Mutu, za razliku od Marka, je bio prilično aktivan i van nogometnih terena, a u Rapidu, inače rivalu ‘njegovog’ Dinamo Bukurešta (tamo je svojevremeno bio igrač, ali i predsjednik), je posljednjih godinu i pol dana. Nas je zanimalo je li nekadašnji enfant terrible rumunjskog nogometa nakon sezone došao do našeg sugovornika i rekao ‘bravo, majstore’?

“Bio je jako zadovoljan mojim igrama. Prije nego što sam stigao u Rapid me osobno nazvao te me uvjerio da me želi u momčadi. Imamo sjajan odnos, on je baš pravi majstor. I kad me nije išlo, on bi bio tu za mene, uvijek je znao što treba reći, vratio bi mi samopouzdanje i moram priznati da mi njegova prisutnost puno znači.”

Frigan i Perković za Germanijak: “Cijela momčad je zakazala, ali ništa još nije gotovo!"

Skočić: “Imali smo dječje bolesti u ovoj utakmici, manjkavosti imamo i o njima pričamo dva mjeseca”

OCJENE – Hrvatska U21: Beljo 'u sendviču', Čolina tragičar, Stojković svjetla točka

OCJENE – Hrvatska U21: Beljo 'u sendviču', Čolina tragičar, Stojković svjetla točka

Kako siješ tako ćeš i žeti

Neće Mutuu biti drago ako Marko nakon godinu dana napusti klub. Baš kao što ga neće tek tako zamijeniti. Iako naš sugovornik sam ističe kako se već pojavljuju raznorazne pričice, on protiv ostanka u klubu, s kojim je ugovorno vezan još dvije godine, ne bi imao ništa protiv.

“Dobro me ide u Rumunjskoj. U Botosaniju sam odradio dobrih 10 mjeseci, sada sam godinu dana ovdje i također je sve jako dobro. Epizodu u Rusiji su obilježile neke ozljedice, slično je bilo i u Italiji, ali sada je sve dobro. Puno znači to povjerenje od trenera, da igraš i kad te baš ne ide najbolje, a ne da uvijek budeš među prvima zamijenjen. Ne bih imao ništa protiv ostanka, ali ako se ukaže prilika za odlaskom u neku jaču ligu ili pak dođe nemoralna ponuda s Bliskog istoka kakvih je danas sve više, onda bih isto tako volio napraviti taj još jedan korak dalje. No, polako, smiren sam, idem korak po korak, a što bude – bit će.”

Marko je igrao za mlađe uzraste hrvatske nogometne reprezentacije te je u crveno-bijelim kvadratićima kombinirano skupio 12 pogodaka u 19 nastupa. O našim igračima sve zna, pratio je utakmicu protiv Ukrajine, baš kao što će pogledati i one protiv Španjolske i Rumunjske.

“Što se tiče Rumunja, oni imaju talenta, to nitko ne može osporiti, ali su im problem radne navike i skloni su da nakon jedne dobre sezone ‘polete’. Dojam je kao da su prije Rumunji imali puno bolje igrače, iako i sada imaju nekoliko zvijezda u Ligama petice. Njihov mentalitet je problem jer onaj koji odu rano van ne uspiju do kraja pokazati svoje kvalitete. Ono što je dobro kod njih je što puno ulažu u nogomet, ali u nekim drugim stvarima imaju još puno prostora za napredak.”

Hrvati, doduše, talentom i znanjem ipak malo prednjače…

“Ne malo, već puno. Ne može se to uopće usporediti. Oni jesu dobri, ali mi smo oduvijek ispred njih u svakom segmentu. Od rada škola pa nadalje. Čast izuzecima, ali kažem, ne možemo po talent u istu rečenicu s njima koliko smo ispred.”

A kad smo kod talentiranih Rumunja, vratimo se na trenutak na jednog od najtalentiranijih rumunjskih nogometaša ikada. Adrian Mutu bio je izvanserijski igrač i prava je šteta što ga mnogi prvo povezuju uz afere i stvari koje su se događale van travnjaka. Ono što je on pokazivao na terenu, pogotovo u dresu Parme i Fiorentine, bilo je čudesno, ali u njegovoj priči uvijek ostaje taj ali. Zbog nediscipline nikada nije ostvario svoj puni potencijal, iako je imao sve preduvjete da postane čak i bolji od svojeg idola i igrača s kojem su ga svi uspoređivali, Gheorghea Hagija.

Mutu je mogao igrati na nekoliko različitih pozicija, bio je sjajan u prekidima, ali se nakon skoro jednogodišnje suspenzije od nogometa zbog pozitivnog testa na kokain od njega napravilo nekoga tko se na dnevnoj bazi pojavljivao naslovnicama tabloida. Doduše, on je to zanijekao te je rekao kako kokain nikada nije konzumirao, već je problem nastao zbog stimulansa koji je trebao poboljšati njegove seksualne izvedbe. Rekao je Mutu tada kako je svjestan da sve to zvuči smiješno, ali u njegovom tadašnjem klubu Chelseaju se nitko nije smijao te je ubrzo nakon palog testa dobio i otkaz ugovora.

Osim toga, bio je sklon ozljedama, a nije mu pomoglo ni što mu je agent bio brat ‘rumunjskog Zdravka Mamića’ Gigija Becalija, Victor, koji je osim Mutua svojevremeno zastupao interese Popescua, Petrescua i Hagija. Nakon dobre, ali ne i sjajne igračke karijere, jer igrač takvih kvaliteta je morao više napraviti, odlučio se uhvatiti trenerskog posla, a najbolje rezultate ostvaruje sad baš s Rapidom. Marko Dugandžić jedna je od njegovih najvećih uzdanica pa tako ne čudi da osječki napadač o nekoć sjajnom napadaču ima samo riječi hvale.

“Znam da se nije uvijek ponašao baš kao pravi profesionalac, ali mislim da je on čovjek koji nas igrače može zaista najbolje shvatiti. Veliki je dio ovog uspjeha, a budući da njegova supruga ima srpske korijene, mislim da bolje od drugih može razumjeti igrače s naših prostora. On je sigurno imao velikog utjecaja na mene u prošloj sezoni, naročito jer mi je u lošim trenucima uvijek davao podršku. On je bio veliki igrač, nema nikakve komplekse, sve je u životu prošao i zato igrači s njim vole surađivati. Jednostavno, sve kuži, sve je prošao… Njega ne možeš farbati! Rapid je bio u drugoj ligi, imali su problema s financijama, a on je uspio napraviti taj iskorak koji je klubu bio potreban. Ovaj Adrian Mutu i taj otprije 15-20 godine nisu isti ljudi, on je sada jedan normalan, staložen čovjek. Možemo reći da je on svoje, izvan terena, odradio. Profesionalac je i uživam raditi s njim.”

Foto: Action Images / Lee Smith

Tako to radi 'rumunjski Mamić': Becali se pohvalio kako je FCSB doveo iskusnog hrvatskog veznjaka!

Becali, Mutu, Hagi i ostali možda pune naslovnice rumunjskih sportskih medija na dnevnoj bazi, ali ovih dana ipak imaju sporednije uloge zbog Eura U21. Hrvatska u prvoj utakmici, koju su odigrali u trenutnom domu Marka Dugandžića, nije uspjela svladati Ukrajinu, ali naš sugovornik vjeruje da se skupina i dalje može proći.

“Imamo sjajnu generaciju, ali nisu ključan faktor samo igrači, već kemija koja među njima mora biti prisutna. Da je samo do kvalitete i talenta, Hrvatska bi uvijek bila minimalno u polufinalu. Puno se toga mora poklopiti za dobar rezultat. Ukrajince nisam znao do ove utakmice, Rumunji su autsajderi, ali zato igraju doma, a to je uvijek zeznuto. Iako, sjećam se da su nas Rumunji prije par godina baš rutinski pobijedili na Euru U21. Doduše, to je bila generacija s Hagijem, Puscasom i ostalima, ali to nam je dobar pokazatelj da ih ne smijemo podcijeniti. Mislim da još uvijek možemo proći skupinu.”

Naravno, razgovor nije mogao proći bez se barem mali dio posveti HNL-u. Marko je dijete Bijelo-plavih, prati njihove sve utakmice kad stigne te s biranim, lijepim riječima priča o svojem prvom klubu.

“Naravno da sve pratim. Osim ako nam se baš ne poklapaju termini. Otišlo je dosta mojih prijatelja iz kluba, svatko je otišao na svoju stranu, ali ljubav prema bijelo-plavoj boji je i dalje tu. Nedavno sam se čuo s našim Mihom koji me pozvao na oproštajnu utakmicu od Gradskog vrta, ali nama je tada još uvijek trajalo prvenstvo pa nisam mogao doći. Inače bih sigurno bio u Osijeku tada. Raduju me ovakvi uspjesi, mislim da je ovo sada realna slika kluba i mislim da klub kao što je Osijek uvijek mora biti pri vrhu tablice. Nadam se da će odlazak na Pampas biti dodatan vjetar u leđa za klub i da će se otići korak dalje od tih trećih ili četvrtih mjesta. Povratak? Nikad ne reci nikad, ali u ovom trenutku ipak više gledam prema nekim drugim opcijama. Iako, jednog dana, tko zna… Možda baš tada uspijem što u prva dva navrata nisam, možda baš tada uspijem ostvariti tu ‘treću sreću’.”