Eduard Vinatoru/PIXSELL
Eduard Vinatoru/PIXSELL

Kako siješ tako ćeš i žeti

Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 22.06.23. | 08:00

Hrvatska U21 reprezentacija zasluženo je poražena od vršnjaka iz Ukrajine na otvaranju Eura. Nitko našim mladim nogometašima ne osporava želju, baš kao ni činjenicu da je barem jedna od velikih hrvatskih prilika mogla biti i pogodak, ali isto tako valja reći kako je Ukrajina bila bliže uvjerljivijem slavlju, nego mladi Vatreni remiju. Utakmica sa Španjolcima sada je biti ili ne biti. Ručnik ne treba bacati u ring, ali ako se ne priznaju pogreške i ako se nešto značajnije ne promijeni, vjerojatno nećemo dočekati odluku suca već ćemo puno ranije pasti u nokdaun iz kojeg se više nećemo ustati.

S velikim očekivanjima je hrvatska U21 reprezentacija ispraćena na Euro za mlade u Rumunjskoj i Gruziji. Iako je svima bilo jasno kako se neke stvari moraju doraditi i kako je zahtjevno posložiti obranu koja se skoro pa upoznala prilikom okupljanja u Zagrebu, 13 dana u Istri djelovalo je kao sasvim dovoljno vremena da se uspostavi određena struktura nogometa kakvog izbornik želi da njegovi igrači igraju. Logičan slijed misli je da kad u nečemu nisi najbolji, to pokušaš prikriti, dok je onda drugi zadatak da ono u čemu znaš da si dobar pokušaš dodatno naglasiti. Hrvatska ima veznu liniju za poželjeti, napad kojeg bi mnogi od nas rado preuzeli, ali i obranu u kojoj je puno nepoznanica. Ne loših igrača, jer članovi Wolfsburga i Hajduka, odnosno momci koji su označeni kao budućnost Dinama i Augsburga, naprosto ne mogu biti loši.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Izbornik je poslije utakmice sa Ukrajinom dosta vremena posvetio baš posljednjoj liniji. I kad je pitanje bilo na neku drugu temu, tijek misli odveo bi ga ka priči o obrani. Istina je da se onakve stvari kao kod prvog gola Hrvatska ne smije dopuštati. Ni Pršir ni Perković, a na kraju ni kapetan Franjić nisu išli do kraja pa je Kaščuk pored njih izgledao poput brzog i teškog vlaka kojeg je naprosto nemoguće zaustaviti. A bilo je moguće. Njegov pogodak nije bio toliko plod njegove kvalitete, već naše nekordinacije u preuzimanju. A to se radi na treninzima, nigdje drugdje…

Mihajlo Mudrik, daleko najveća zvijezda na stadionu bukureštanskog Rapida ove srijede, ostao je na klupi svih 90 minuta, a tranzicija Ukrajinaca je i bez njega radila ogromne probleme izabranicima Dragana Skočića. Hrvatska bi, naoko, bila tu negdje, oko 16-erca gostiju, spremala se na neki ubačaj ili udarac, a kad bi onda izgubili loptu, igrači Ukrajine bi poput konja s Kentucky Derbyja potrčali u kontru. Ukrajince je, koliko god to nama bilo teško priznati, u barem tri navrata precizno posljednje dodavanje dijelilo od još jednog sigurnog pogotka. Kotarski je sjajan vratar, vjerojatno bi jednu od tih stopostotnih prilika uspio zaustaviti, ali preostale dvije ne bi.

Ono što je vidio svaki od 1667 gledatelja na stadionu bila je lakoća izlaska Ukrajine iz presinga mladih Vatrenih i činjenica da bi s tri brza i direktna dodavanja došli u situaciju koja bi bila opasna po Kotarskog. Zapravo, Ukrajinci su radili ono što je Hrvatska htjela (ili trebala) raditi. Da je Rotan na raspolaganju imao trojicu ofenzivaca koje ima Skočić, a da je sve ostalo bilo ‘njegovo’, konačni rezultat bio bi još uvjerljiviji. Sigurno! Prije samo tri mjeseca, ova momčad potukla je Engleze u njihovoj prijestolnici, a sada je glatko poražena u utakmici čiji značaj zaista nije potrebno dodatno naglašavati. Jer na velikim natjecanjima je to tako, ako pobijediš na startu, onda polako krećeš gledati hotele gdje bi mogao preseliti sljedeći tjedan, ali ako izgubiš, onda narednih dana nešto češće mijenjaš majice i ostale stvari koje si donio sa sobom kako bi, eto, na putovanju na koje si se zaputio baš sve ‘krpice’ iznosio.

Nadalje, još jedna stvar bila je prilično interestantna. Ta priča o problemima u obrani se toliko ustalila da se kod nas, baš kao i kod izbornika, nekako sama od sebe pojavi u rečenici. Ali, ako je obrana nova te se dečki ne poznaju dovoljno dobro, a k tome nisu odigrali nešto previše minuta u proljetnom dijelu prošle sezone, zašto onda, ali zaista, nije odigrana nijedna pripremna utakmica kako bi se barem po njoj ovi novi prvotimci mogli ravnati i detaljno ju analizirati i tako se onda pripremiti za Euro? Pričati je super, ako to znaš, ali pokazati primjere A, B i C gdje netko griješi će mnogima puno prije ostati u glavi. Ali, kako kaže izbornik, možda samo mi to tako vidimo, kao što smo vidjeli i jedan stil igre u prvom, a drugi u drugom poluvremenu…

U svakom slučaju, ručnik se ne treba baciti u ring. Ako usporedimo grupnu fazu ovog natjecanja s jednim boksačkim mečom, onda možemo reći da smo nakon prve četiri runde u ogromnom zaostatku. U naredne četiri se stignemo vratiti, u posljednje četiri i okrenuti, ali treba skupiti glave, prihvatiti da ono što smo pripremili za ovu borbu nije bilo dobro i u hodu neke stvari promijeniti kako bi svoje protivnike iznenadili i zadali im udarce koji će njih prikovati za tlo. Na dulje od 10 sekundi! Hrvatska U21 reprezentacija i zna i može više od onoga što je pokazala u prvih 90 minuta. Pred nama je još njih minimalno 180 uz nadu da se u njima naša igra za isti broj stupnjeva može okrenuti.

Utakmica protiv Španjolaca je biti ili ne biti. Nije tako trebalo biti, ali kako se ono kaže: “Kako siješ, tako ćeš i žeti’.



Tagovi

Hrvatska U21U21 Euro 2023Euro U21

Ostale Vijesti