Mamiću, gdje su ti skauti? Vrhunske igrače iz susjedstva umjesto Dinama uzimaju - Danci!?

Zdravko Mamić odličan je u prodaji igrača, ali puno slabiji kada je riječ o kupovini. Gazda Dinama možda će i „Eskimima prodati led“, no i njemu su prijašnjih godina znali svašta „uvaliti“. Mamić je uglavnom kupovao dvije kategorije igrače, ili neprovjerene, ili one u godinama kada im je praktički jedini preostali motiv - novac.

Mnogi Mamiću zamjeraju činjenicu da premalo istražuje susjedna nogometna tržišta, a s obzirom da je često isticao kako je „Dinamo najbolji klub istočne Europe“, za očekivati bi bilo da se skokne i nešto šire. Austrija ili Češka s jedne, odnosno Rumunjska i Bugarska s druge strane, posebno su interesantne. S kvalitetnim domaćim, ali i stranim nogometašima.

U vrijeme svoje ere u Dinamu, Zdravko Mamić od zemalja bivše države gotovo isključivo bio je aktivan u BiH. Međutim, dosad nije pronašao svog Edina Mujčina, nekoć istinskog ljubimca zagrebačke publike. Simpatični Husejinović nije imao sreće s ozljedama, Bekić i Pandža ostali su bez šanse, Marić se trenutno ne nameće ni u Lokomotivi, Zakarića i Gojaka tek treba vidjeti... Odemo li još dalje u prošlost, pronaći ćemo imena dva vjerojatno najveća promašaja. Danijela Krivića proglašenog „novim Robertom Carlosom“ i Sulejmana Krpića kojem je Mamić 2009. dao „plavu devetku“ i ugovor na 10 godina!

„Brz i agresivan, nemilosrdan u zabijanju golova. Ma pravi „killer“, pričao je u to vrijeme direktor Dinamove omladinske škole Romeo Jozak.

Taj čudesni golgeterski instinkt nismo imali prilike vidjeti. Krpić nije upisao nijedan nastup, a uskoro je besplatno pušten u Orašje. Trenutno je član Slobode iz Tuzle, za koju je lani postigao tri gola u BiH Premier ligi.

Zašto Mamić svih ovih godina nije iskoristio silnu financijsku moć i prepoznatljivi brend, te od Dinama napravio klub koji, s minimalnim postotkom krivih procjena, uzima TOP talente iz recimo BiH i Slovenije ili pak najbolje igrače austrijske i bugarske lige? Razlog vjerojatno ponajprije leži u činjenici da - i sam usko vezan uz menadžerske poslove - nikada nije preferirao „tuđe“ igrače.

Na prste jedne ruke (ako i to!) mogu se nabrojati nogometaši koji su u Maksimir stigli kao klijenti nekih drugih menadžera ili agencija. Jednostavno, Mamić najviše voli igrače „čistih računa“ nad kojima može preuzeti kontrolu. Ako baš mora surađivati s drugim menadžerskim agencijama, najčešće okreće broj Danka Đikića s jakim portugalskim vezama ili nekada Mirsada Kerića koji je u modru svlačionicu doveo brojne Brazilce. Tu su i njemački kontakti Zorana Mamića – tako je u Dinamo stigao primjerice Junior Fernandes.

S takvom strategijom ulazne politike transfera, nije ni čudo da Mamić i Dinamo propuštaju neke sjajne igrače iz susjedstva. Ovo ljeto ponudilo nam je dva odlična primjera, a Mamićevo „sljepilo“ iskoristili su – danski klubovi!

Svega 115 kilometara, odnosno ugodna dva sata vožnje od Zagreba, nalazi se Celje. Tamošnji istoimeni slovenski prvoligaš prije dvije godine u udarnu postavu lansirao je tinejdžera Benjamina Verbiča. Moderno krilno koje se najbolje snalazi na lijevoj strani, ali igra s obje noge, već u premijernoj sezoni oduševilo je s deset golova i pet asistencija. A što tek reći na lanjsku kampanju, kada je Verbič zabio 15 golova i upisao 11 asistencija!? Celje je s njime bilo „one-man team“ – direktno zaslužan za skoro polovicu pogodaka cijele momčadi, Verbič ih je odveo do drugog mjesta iza nedodirljivog Maribora.

Reagirao je Kopenhagen. Danski viceprvak uzeo je novopečenog slovenskog reprezentativca, člana menadžerske agencije AR Sport Managment koja drži tamošnje najbolje nogometaše (Iličić, Kurtič, Berič, Stojanović, itd.), za tek 1.200.000 eura. Usporedbe radi, Dinamo je Marka Roga navodno platio pet milijuna eura. Verbiču je 21, Rogu 20 godina. Je li Hrvat baš toliko talentiraniji? Ne bismo stavili ruku u vatru...

Kako god, Verbiču su samo dvije minute bile dovoljne da zaludi Dance. U debiju, u 2. pretkolu Europske lige protiv Newtowna, postigao je prvijenac. Danska liga mogla bi mu biti idealna odskočna daska za, na primjer, njemačku Bundesligu...

A u austrijskoj Bundesligi donedavno je igrao Daniel Royer. Stariji od Verbiča, 25-godišnjak, ali također lijevo krilo i reprezentativac svoje zemlje. Odbačen u njemačkim bundesligašima, Hannoveru i Kölnu, Royer je 2013. sreću odlučio potražiti povratkom u domovinu. Potpisao je za Austriju Beč, u kojoj će se iduće dvije sezone iskazivati brojnim golovima i asistencijama. Sjajnog driblera upoznao je i Maksimir, gdje je izluđivao Dinamove braniče prije dva ljeta u play-offu Lige prvaka.

Bio je najbolji igrač utakmice koju su Bečani dobili 2:0, a komlimenti su mu stizali i iz Dinamovih redova. Početkom ovog mjeseca, Royer je otišao u Dansku. Potpisao je za prvaka Midtjylland, klub poznat da zaista rijetko griješi u procjenama igrača. Iznos odštete? Šuška se, samo milijun eura...