Maksimir još pamti 'onaj' gol...

"Znam kako se osjeća Domagoj Vida, došao je na stadion na kojemu je igrao, u svoju domovinu. To su posebne emocije, ali Vida je profesionalac i on će konkurirati za momčad.", kazao je Matias Almeyda, AEK-ov trener u najavi utakmice. Domagoj Vida bio je zbog ozljede upitan za onu utakmicu, koja se prije tjedan dana trebala igrati u Ateni, no, sad je za dvoboj u Maksimiru potpuno spreman. I, prema najavama grčkih medija vjerojatni starter.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Domagoj Vida, kad je klupski nogomet u pitanju, vraća se u Maksimir nakon više od 10 godina. Zadnji je put, u Dinamovom dresu, istrčao protiv kijevskog Dinama 4. prosinca 2012. godine, u onom remiju, kojim je Dinamo osvojio jedini bod u Ligi prvaka te sezone. Otišao je potom upravo u Kijev, zatim u Besiktas i AEK, osvojivši u svakom klubu dvostruku krunu, što je domet koji dosad nije pošao za rukom nijednom našem igraču. Vida je u tih 10 i kusur godina postao jedan od simbola hrvatske reprezentacije, još jedan jubilarac, koji je dosegao 100+ nastupa za Hrvatsku, bio jedan od glavnih oslonaca Zlatka Dalića na putu do ruskog srebra i, u nešto manjoj ulozi na terenu, ali značajnog doprinosa u svlačionici, na putu do katarske bronce. Vedar karakter, pozitivac, bećar zaraznog osmijeha, sve je to Vidu dovelo do statusa jednog od najomiljenijih hrvatskih nogometaša zadnjeg desetljeća. Teško je pronaći hrvatskog navijača, koji će, čak i ako mu zamjeri poneki kiks ili ga 'potjera u mirovinu', Domagoja Vidu oslikati negativnim tonovima.

Umjetnici su dobrodošli, ali večeras pobjeđuju ratnici! (GRAFIKA)

Almeyda: "Cijenim Hrvate, slični su nama Argentincima. Bokšić je bio najbolji na svijetu - kad je htio!"

Bišćan: "Izražavam sućut obitelji i bližnjima poginuloga. Ovo mi je najteža utakmica u životu!

I šteta je što će povratak Domagoja Vide u Maksimir, na koji se u zadnjem desetljeću uvijek vraćao u 'pravom dresu', hrvatske reprezentacije, ostati u sjeni svega onoga što se događa zadnjih osam dana, u sjeni tragične smrti AEK-ova pristaše i posljedica, koje je taj događaj izazvao. Sigurno, dres koji će Vida večeras odjenuti u Maksimiru nije trenutno među najdražima i najljepšima Dinamovim navijačima i pitanje je hoće li knez Domagoj dobiti pljesak maksimirskih tribina, koji nedvojbeno zaslužuje. Jer, da makneno sve na stranu, i taj njegov pozitivni karakter i ikonski status u reprezentaciji i srebor i broncu... Maksimir još uvijek pamti 'onaj' gol.

Kad je sve izgledalo izgubljeno, kad je Dinamo bio na pragu ispadanja već u drugom pretkolu Lige prvaka te 2012., što je tada značilo ekspresni oproštaj od Europe, kad se navijačima po glavi već rojio strah za rezultatsku budućnost kluba, a klupskim čelnicima za njegovu egzistenciju, a trener Ante Čačić možda razmišljao i o mirovini, kad je bugarski Ludogorec već slavio svoj povijesni uspjeh i najavio uzlet među nogometnu elitu, ukazala se, tamo u 98.minuti kod južnog gola, glava Domagoja Vide. Gol za 3-2, za prolaz. Nemoguće je znati kako bi izgledala Dinamova bliža povijest da ga nije zabio, bismo li svjedočili jednakoj dominacijui Modrih u HNL-u, bi li Dinamo i financijski bio tako moćan, bismo li zadnjih 10 godina gledali u Maksimiru sve te igrače, koji su odijevali modri dres. No, znamo da Dinamo te godine ne bi igrao Ligu prvaka, da Ante Čačić, gotovo sigurno, ne bi postao hrvatski izbornik i da sam Vida ne bi ostavio tako dubok trag u Dinamu. Trzaj glavom, koji je promijenio i usmjerio puno toga u maksimirskoj desetoljetki, gol, koji Vidi navijači nikad neće zaboraviti! I zbog kojega večeras zaslužuje naklon. Bez obzira na dres koji nosi!