Majstori improvizacije i problem koji se vuče godinama – desni bek

Sliježu se još dojmovi nakon ispadanja Vatrenih s Eura, neki u blagom, neki u grubom tonu. Traži se krivac i svatko ima svoga 'Pedra', a u svakoj postavci i tezi istina je negdje u sredini. Najbliži smo razmišljanju da je problem oduvijek isti i da se od postanka ne mijenja, a nema naznaka da će se i ubrzo mijenjati. Riječ o problemu nedostatka sustava planske pripreme i razvoja naspram sustava improvizacije na kojem počivaju uspjesi Hrvatske i hrvatskog nogometa.

Ne možemo apsolutno tvrditi da je to jedini problem, ali je situacija koja rađa niz problema koji pogađaju kroz godine hrvatsku nacionalnu vrstu. Primjera je mnogo, poput neplanskog uvođenja mladih igrača u A vrstu čiji se razvoj podređuje rezultatu mlade reprezentacije koja bi trebala biti tek prijelazni filter. Vjeruje se improvizaciji i kvaliteti pojedinaca koji isplivaju. Međutim, s obzirom na broj registriranih nogometaša i željene rezultate naspram velikana s kojima bi se trebali boriti za takav rezultat Hrvatska nema taj luksuz. Tek je sreća što se u nekim generacijama iznjedri kvaliteta pojedinaca koji donose prividan rezultat. U posljednje vrijeme škole nogometa u klubovima su napredovale, ali prave rezultate njihovog rada A reprezentacija će doživjeti tek u godinama koje slijede.

Od Da Silve, Olića, Petrića i Klasnića, do Hrvatske bez klasičnog napadača

Improvizacija i sustav

Možda je priču o sustavu najlakše precrtati na posljednju utakmicu Vatrenih na Euru protiv momčadi čiji je sustav razvoja igrača eklatantan primjer uspjeha. Istini na volju, Španjolska ima više od milijun registriranih nogometaša, dok je broj hrvatskih nešto više od 91 tisuće. No, Španjolci ne prepuštaju ništa zakonu velikih brojeva. Godinama postoji jasan sustav razvoja igrača i igre od koje ne odstupaju, a isti taj sustav iznjedrio je neke od najboljih igrača u povijesti i rezultate. Da skratimo, u svakoj generaciji teško će uvijek imati top klasu, ali spremni su istrpjeti mane onoga tko nije i imaju sustav koji ih zna sakriti.

Nedostatak sustava donosi jedan od ozbiljnih problema s kojim se Vatreni muče godinama – problem desnog beka. Ovo je već prožvakana tema, problem s kojim se muče i veće nogometne sile, ali problem je veći što se ne rješava planski i Vatreni se muče s njim kroz povijest. Primjer toga je koliko se dugo čekalo da povjerenje dobije Josip Juranović godinama najbolja alternativa koju Hrvatska ima za Šimu Vrsaljka. Prvu pravu priliku dobio je u odlučujućoj utakmici protiv Škota kad ozljedama načeti Vrsaljko, koji je nosi reprezentaciju u Rusiji na desnoj strani, više nije mogao. Juranović je na priliku odgovorio iznad svih očekivanja onih koji su ga ranije čak i podcjenjivali te se nosio ravnopravno s jednim od najboljih svjetskih lijevih bekova Andrewom Robertsonom.

Iza Juranovića je sjajna sezona u Legiji gdje je osvojio poljsko prvenstvu, a bio je kandidiran i za nagradu za ponajboljeg defenzivca lige. O njemu su nakon utakmice sa Škotima ispričane sve priče i hvalospjevi koje itekako zaslužuje s obzirom i na put koji je prošao da bi došao do toga što je danas.

U kombinacijama prije Eura za pokriti ovu stranu bio je i Filip Uremović koji je primarno stoper, a izbornik Zlatko Dalić znao ga je koristiti na poziciji desnog beka. Uremović je otpao s popisa putnika na Euro zbog ozljede, a Dalić ga je prošle godine koristio šest puta od čega četiri u utakmicama Lige nacije i dvije prijateljske.

Mateo, kovač svoje sreće

No nije Uremović jedini s kim je Dalić improvizirao na desnoj strani kada nema spremnog Vrsaljka. Pokušavao je tu sa stoperom Tinom Jedvajom koji je najčešće krpao izostanak Vrsaljka, a on je na poziciji desnog beka odigrao 14 od svojih 26 utakmica za reprezentaciju. Ozljede su i Jedvaja udaljile iz sastava pa se krenulo u potragu za alternativama. Pokušalo se i s Karlom Bartolecom, desnim bekom danskog Kopenhagena. Njemu je Dalić dao priliku u pet utakmica, a posljednji put je u kadru reprezentacije bio na prijateljskoj utakmici protiv Gruzije u studenom 2019. godine.

Dalićeva krivica

Treba također priznati da je i sam izbornik Dalić otkako je preuzeo reprezentaciju svjestan ovog problema i da ga je pokušao riješiti s više alternativa. Kako se pitanja nameću u više stvari oko pripreme za ovaj Euro, koji je trebao biti kruna trogodišnjeg rada, postavlja se i pitanje zašto nije bio dosljedan u rješenju ovog problema?

Koliko je god za druge stvari kriv sam izbornik za nedostatak desnog beka on kao pojedinac ne može sam snositi krivicu. Problem je puno dublji jer Hrvatska u perspektivi nema igrača na ovoj poziciji. Dovoljno je pogledati još u mladu reprezentaciju ili glavne klubove HNL-a.

Dalićeva sudbina: Tri razloga za palac dolje i jedan dovoljno snažan za palac gore

Budućnost

Kod mladih tu poziciju pokrivali su stoperi Boško Šutalo i Marin Šverko. Korektno, ali nedovoljno da bi ih vidjeli u perspektivi na toj poziciji. Pogledom na HNL klubove vidjet ćemo da tu poziciju pokrivaju uglavnom stranci u glavnim hrvatskim klubovima. U Dinamu su na desnoj strani Stefan Ristovski, Petar Stojanović i Sadegh Moharrami. Osijeku desnu stranu pokriva Igor Silva, Rijeci je to 31-godišnji Ivan Tomečak koji nije nikad nije ni imao pravu priliku u reprezentaciji, a Hajduk je u potrazi za igračem koji će pokrivati desnu stranu iduće sezone.

Možda je malo nezahvalno o tome govoriti jer se stvari mogu okrenuti. Međutim, kad porazgovarate i s trenerima mlađih kategorija ni oni u bližoj perspektivi ne vide igrača koji bi mogao biti budućnost na toj poziciji. 

Rješenje može biti i mladi Bayernov bek Josip Stanišić koji se još uvijek nije odlučio za koju će reprezentaciju igrati, a tu već mora reagirati HNS kao što je nekad reagirao u slučaju Ivana Rakitića.

Dok nema kristalnog rješenja za poziciju o kojoj su prije govorili 'da od stolice naprave beka' rješenje je ponudio ikona Liverpoola Jaime Carragher antologijskom izjavom da je 'svaki bek propali stoper ili propalo krilo jer nitko ne želi biti Garry Neville'.