Made in Pariz: Područje francuske metrople daje najviše top igrača

Legendarni Karl-Heinz Rummenige, sada funkcioner Bayern Munchena jednom prilikom je izjavio:

“Ima par mjesta na svijetu koja su blagoslovljena nogometnim talentom: Brazil i Francuskla, precizinje Seine-Saint-Denis”

Mjesto koje navodi jedna je od općina koja čini regiju Ile-de-France (doslovan prijevod: Otok Francuske) koja obuhvaća šire područje Pariza i ima negdje oko 12 milijuna stanovnika. Iza Rummenigeove tvrdnje stoje neki konkretni podaci. U sezoni 2018/19. čak je 159 igrača u Ligama petice bilo rođeno na ovom području. To znači da biste u najjačim europskim ligama mogli sastaviti gotovo 15 momčadi sačinjenih isključivo od Parižana.

Neki od danas najpoznatijih su Kylian Mbappe, Paul Pogba, Anthony Martial, N'Golo Kante, Kingsley Coman, Riyad Mahrez, Presnel Kimpemb, Adrien Rabiot, Alphonse Areola i Jonathan Ikone.

Međutim, pariško područje nije oduvijek bilo rodno mjesto ovolikog broja elitnih nogometnih talenata. Primjerice, u francuskoj reprezentaciji koja je 1984. osvojila europsko prvenstvo nije bilo ijednog igrača iz metropole. U zlatnoj generaciji iz 1998. bila su trojica poznatih pariških momaka: Thierry Henry, Patrick Viera i Lilian Thuram, dok je danas uobičajeno da više od trećine Tricolora čine igrači iz grada na Seini.

Porast broja dobrih nogometaša pratio je proces urbanog razvoja i rasta Pariza, koji je privlačio sve veći broj doseljenika iz fransuke provincije i prekomorskih kolonija u potrazi za boljim životom. Nicala su nova predgrađa koja je uglavnom naseljavala siromašna radnička klasa čijoj je djeci nogomet bio najbitniji dio slobodnog vremena, odnosno jedini dostupan ispunjujući sadržaj.

U intervjuu talijanskim medijima 2016. Paul Pogba, koji je uz svoja dva brata odrastao kao dijete samohrane majke u pregrađu Roissy, je ispričao:

“U našim predgrađima imamo samo nogomet. Bilo u školi ili na ulici, svi igraju. To pomaže ljudima da ne sjede i besposličare ili da ne rade neke druge štetne stvari. Svaki dan lopta je tu. To je sve što ima.”

Iz sličnih razloga američka geta oduvijek su poznata kao mjesta odakle dolaze brojni košarkaši, ali pariške ulice su posljednjih godina nadmašile druge gradove na svijetu nevjerojatnom količinom top igrača koji su na njima započeli svoj put prema najboljim ligama svijeta.

Dok postoje velike socijalne nejednakosti uvijek će biti priča o siromašnim dječacima iz predgrađa koji su s loptom u nogama pokorili svijet, ali uvijek će biti još više onih anonimnih čije priče ne dospiju do naslovnica.