Libanon: Zemlja i reprezentacija koju guta mrak

Libanon je država gotovo šest puta manja od Hrvatske na istočnoj obali Medierana, a njena nogometna reprezentacija nikada u svojoj povijesti nije sudjelovala na Mundijalu. Njeni igrači, od kojih je hrvatskim gledateljima najpoznatiji nekadašnji hajdukovac Bassel Jradi, nose nadimak Cedrovi, prema zimzelenom stablu koje raste u brdskim predjelima ove zemlje, a nalazi se i na državnoj zastavi.

Cedrovi trenutno igraju treću rundu kvalifikacija za Katar, a prošlog mjeseca upisali su važnu pobjedu na gostovanju kod Sirijica rezultatom 2:3. Na ovoj utakmici u kojoj je Jradi asistirao za treći pogodak svoje reprezentacije zapravo su gostovale obje momčadi, jer Sirijci zbog rata u svojoj zemlji domaće utakmice igraju u Jordanu.

Nakon pobjede, djelovalo je da Libanonci imaju šanse uhvatiti treće mjesto skupine koje vodi u baraž, a sredinom ovog mjeseca očekivale su ih utakmice protiv Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata na domaćem terenu. Nogomet je društveni fenomen, pa kao takav nikada ne može biti odvojen od političkih zbivanja, a na Bliskom istoku pogođenom krizama, ratovima i intervencijama velikih sila, negativne političke posljedice često se bolno održavaju na najpopularniji sport.

Spomenute utakmice nisu mogle biti odigrane na nacionalnom stadionu u libanonskoj metropoli Beirutu, jer je isti oštećen u razornoj eksploziji koja je šokirala svijet prošle godine. Utakmice su zbog toga odigrane u gradu Sidonu, na stadionu koji neslužbeno nosi ime Mučenik Rafik Hariri. On je bio libanonski premijer ubijen u atentatu prije petnaestak godina, a Libanon je sada na zdanju koji nosi njegovo ime poražen od strane reperezentacije Irana, države koja se najčešće dovodi u vezu s Haririjevom likvidacijom.

KIM HONG-JI/Action Images

Ne treba napominjati da je ova utakmica sa sobom nosila dozu napetosti koja prerasta uobičajena nogometna rivalstva, pa je FIFA odlučila da će se zbog sigurnosnih razloga odigrati pred praznim tribinama. Zbog ekonomske krize većina Libanonaca ionako si ne bi mogla priuštiti put u Sidon, jer je benzin u zemčlji u kojoj minimalac iznosi oko 40 dolara mjesečno luksuz rezerviran za privilegiranu manjinu.

Utakmice se također ne mogu igrati u večernjem prime timeu jer država ne može garantirati da će osigurati dovoljno struje za osvjetljenje terena. Praćenje omiljenih europskih klubova također je problem za većinu domaćih ljudi, jer paketi tv pretplate na programe koji prenose Ligu prvaka često su dvostruko viši od spomenute minimalne plaće.

Reprezentacija čiji se narod često doslovno nađe u mraku je nakon poraza od Irana izgubila i u srazu s Emiratima, čiji navijači na prijedlog vlastite vlade nisu putovali u Libanon. Ova mjera bila je posljedica sukoba Libanona i Saudijske Arabije. Naime, UAE podržava vojne intervencije saudijske vlade u Jemenu, dok im se libanonska vlada protivi.

Neki od milijun sirijskih izbejglica u Libanonu gledaju nogometnu utakmicu u jednom od prihvatnih kampova (HASSAN ABDALLAH/Reuters)

Loši rezultati na terenu tako su snizili nade Libanonaca o baražu i odlasku na Mundijal, te se stopili s lošim stanjem u zemlji u kojoj čak četvrtinu stanovništva od šest milijuna ljudi čine izbjeglice iz Sirije i Palestine.

Po njihovom broju Libanon je apsolutni izbjeglički centar svijeta, a u ovoj zemlji bogate povijesno-kulturne baštine i vjerske raznolikosti u čijem su starosjedilačkom stanovništvu podjednako zastupljeni suniti, šijiti i kršćani, većina je osuđena na svakodnevnu borbu za egzistenciju. Nogometna reprezentacija koja ne može računati ni na 90 minuta funkcionirajućih reflektora tako se ukopila u opći političko-ekonomski mrak.

Kartu za Katar pokušat će izboriti u nastavku kvalifikacijskog ciklusa početkom iduće godine kada ih najprije čeka teško gostovanje kod favorizirane Južne Koreje. Nažalost, s obzirom na trenutno stanje u Libanonu poraz ili pobjeda Jradija i društva samo će nakratko biti u fokusu. Najžešća borba koja okupira misli većine tamošnjih ljudi nije ona za plasman na Svjetsko prvenstvo, već borba za goli materijalni opstanak.