Leovac za Germanijak: "Bilo bi lijepo završiti sezonu u Osijeku s trofejem"
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 28.01.22. | 15:00
Marin Leovac za Germanijak otkriva prve dojmove nakon dolaska u Gradski vrt gdje bi svojim znanjem i iskustvom trebao pomoći Osijeku u borbi za naslov.
Za sve je bio besplatan ako će preuzeti njegovu plaću. Za sve osim za Osijek. Za glavne konkurente u borbi za naslov, Dinamo je izvjesio cijenu od 300 tisuća eura. Bio je to znak da se u Maksimiru boje. Osijeka i Bjelice čiji je Leovac bio velika čežnja. Nakon odlaska Petra Bočkaja u Dinamo, a tamo je otišao s pozicije lijevog beka, treneru Osijeka nužno je bila potrebna svježa krv na toj poziciji. A s Leovcem je znao što dobiva. Imao ga je u Beču i Maksimiru. Sada će ga imati i u Gradskom vrtu.
“A priča je tekla onako kako je pisalo u medijima. Imao sam taj upit Osijeka, Dinamo je tražio odštetu. Malo me iznenadilo, ipak sam u 33 godini a ugovor mi istječe na ljeto. No, to je njihovo pravo”.
S Leovcem se čuli u utorak kada smo saznali da su Osijek i Dinamo pronašli zajednički jezik. U tom trenutku nije znao da je dogovor postignut.
“Znao sam da pregovaraju, da su stvari krenule s mrtve točke, ali nisam znao detalje. Igrao sam sa sinom PlayStation kada ste me nazvali. Malo kasnije mi je Boško Balaban rekao da je pao dogovor i da spremim stvari jer me čeka liječnički pregled. Dan kasnije sam potpisao za Osijek”.
Prethodno je i sam pričao s Bjelicom, koji ga je pitao za planove i ima li kod njega uopće interesa da dođe u Osijek.
“Nisam razmišljao niti sekunde. Klub je na stabilnim nogama, puno ulažu, u borbi su za oba trofeja i stalno idu uzlaznom putanjom. Želio sam biti dio tog projekta, pomoći klubu u ciljevima koje su stavili pred sebe”.
Plus je bila i činjenica da je s Bjelicom već radio u Austriji Beč i u Dinamu.
“Znam ga, znam njegov princip rada i stožer. Činjenica je da gdje god je Bjelica bio da je napravio rezultat. Osim toga, neke igrače znam iz Dinama, neke iz reprezentacije, a protiv nekih sam igrao i znam im kvalitete. Mislim da neće biti problem s prilagodbom”.
Iz Maksimira su ga ispratili s lijepim tekstom na društvenim mrežama.
“Ne znam što bih rekao. Uživao sam u Dinamu tri i pol godine, bilo je zaista prekrasno. Pisali smo povijest, imali fenomenalne rezultate. Možda se taj rastanak mogao dogoditi na neki drugi način, ali nikome ne zamjeram. Svakome mogu pogledati u oči jer mislim da sam bio primjer kako se treba ponašati kao igrač Dinama”.
U Maksimiru uostalom ostavlja djecu koji treniraju u školi. Oni će biti u Zagrebu do ljeta pa će se priključiti ocu u Osijeku.
“Obiteljski sam čovjek, volim kada su supruga i djeca uz mene. Nismo ih sada htjeli dovoditi zbog škole, ali na ljeto će i oni doći u Osijek”.
Leovac je u srijedu odradio prvi trening, dan kasnije već je imao određene dojmove.
“Dojmovi su odlični. Atmosfera je sjajna, a to sam primijetio još na pripremama u Poreču gdje sam bio s Dinamom B. Odlično su me prihvatili i zaista imam osjećaj kao da sam tu već neko duže vrijeme, a ne dva dana”
Ambicije Osijeka su velike. Grad na Dravi sanja trofej, možda i oba…
“Doveli su pojačanja, imaju jezgro momčadi iz jesenskog djela koji su završili na vrhu. Bit će borba, ali vidim da su svi spremni za taj izazov. Ja ću pomoći koliko god mogu. Imam iskustvo osvajanja trofeja s Rijekom, PAOK-om i Dinamom. Znam se nositi s pritiskom i bilo bi lijepo da već ovu sezonu završimo s trofejom pa da odemo na novi stadion. No, treba spustiti loptu na zemlju i ići korak po korak. Utakmicu po utakmicu. Strpljivo, ponizno… To je jedini način”.
Osobno, Leovac nema problem s ulaskom u seniorske godine.
“Ma bitno je kako se čovjek osjeća, a ja sam dobar po tom pitanju. Prvenstveno bih htio igrati koliko mogu. Hoće li to biti do kraja karijere u Osijeku ili negdje drugdje, ja to ne znam. No, uživam u svakom treningu i utakmici. Što si stariji to više cijeniš ovo što radiš. A ja zaista volim nogomet”.
U njemu se vidi i nakon što karijera bude gotova. Naime, Leovac je upisao HNS-ovu akademiju.
“Da, nogomet je moj život i vidim se u njemu i nakon kraja aktivne karijere. E sada, hoću li trenerskim putem ili nešto drugo, ostaje za vidjeti. Neka je licenca tu, ako već mogu kombinirati”.
Odlazak iz Maksimira je bio prebrz pa se nije stigao niti oprostiti od mnogih koji su mu tamo ušli pod kožu.
“Nevjerojatno je koliko je brzo prošlo to vrijeme. Bili smo ekipa na travnjaku, ali i van njega. Čuvali si leđa, slavili skupa pobjede i zajedno tugovali zbog poraza. Nedostajat će mi neke navike, jutarnja kava u hotelu, razgovori sa suigračima, ali svaki kraj nudi novi početak. Ne sumnjam da ću i u Osijeku naići na lijepu priču i biti dio povijesti”, poručio je Leovac.