A. LesičkiLa Roja čeka 40. bez poraza, ali Hrvati ne dolaze biti ukras na slavlju!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 29.09.26. | 08:01
Španjolska ima niz, status svjetskog prvaka i pun Sánchez Pizjuán, a Hrvatska ima rasterećenost nakon Praga i još jednu priliku da pokaže koliko doista vrijedi Bilićeva nova reprezentativna priča.
Teret je ostavljen u Pragu. Češka je riješena, tri boda spremljena su u džep. Hrvatska je prema Sevilli mogla krenuti lakša, bez onog osjećaja da ti svaka sljedeća utakmica visi kao mač nad glavom. Slijedi Španjolska (20.45, Nova TV) i jedna od onih utakmica koje ti, objektivno, ne mogu previše uzeti, ali ti mogu donijeti čitavu paletu dobrih stvari, ne samo bodova. Iako bi taj jedan večeras bio velik kao kuća dok bi trijumf tražio poseban dodatak novinama, fanfare i barem tjedan dana rasprava o tome jesmo li opet spremni za velike stvari. A i pristojan poraz mogao bi proći, uz onu staru: “Dobro, ipak su svjetski prvaci.”
Samo da nema potopa. Samo da semafor ne počne izgledati kao onaj iz Elchea, kada je Hrvatska, svježe okićena svjetskim srebrom, došla La Roji na noge, a domaćini je ispratili sa šest komada. Jer onda slijede sumnje, upitnici i depresija. A još su dvije pred nema...
Španjolska je svjetski prvak. Luis de la Fuente vodi stroj koji melje. Koji u Sevilli traže 40. utakmicu u nizu bez poraza i malo je onih koji bi na Sánchez Pizjuánu stavili novac na to da će baš Hrvatska pritisnuti crvenu tipku. Stadion u srcu Seville, lijep, starinski i pun karaktera, odolijeva vremenu ali i on je dao svoje. Sljedeće godine mogao bi u rušenje.
Španjolci imaju sve: loptu, brzinu, tehniku, dužinu klupe, samopouzdanje i onu najskuplju nogometnu valutu — naviku pobjeđivanja.
Ali nada je uporna biljka. Raste i kroz beton, a u hrvatskom nogometu posebno voli niknuti onda kada je svi već počnu otpisivati. Nema ljepše stvari od dokazivanja protiv najboljih na svijetu, pogotovo kad ti nitko razuman ne daje previše šanse. Hrvatska je pobjedom nad Češkom odradila osnovni posao prvog bloka Lige nacija i sada može igrati bez utega oko vrata. Može se nadigravati, pokušati nešto ukrasti, možda i malo razbiti španjolski mir. Pa što uhvati — uhvati.
“Ligu nacija smo najavili kao natjecanje u kojem ćemo pokušati ostvariti što bolji rezultat, ali i stvoriti sve preduvjete da na Euru budemo pravi”, ponovio je Slaven Bilić na posljednjem obraćanju javnosti uoči utakmice. Nije to bilo vađenje alibija iz ladice, niti unaprijed pripremljena isprika za slučaj da Španjolci ponovno krenu vrtjeti svoju beskonačnu igru s 90 posto posjeda, onu od koje se protivnik nakon dvadeset minuta počne osjećati kao gost na tulumu na koji nije bio pozvan. Bila je to tek poruka o širem planu: rezultat je važan, ali jednako je važno od ove skupine napraviti momčad koja će na Euru znati što radi.
Bilić je, međutim, jasno poručio i nešto drugo: Hrvatska nije došla u Sevillu da odglumi dekor na prvoj domaćoj utakmici svjetskih prvaka. Vatreni nisu dio španjolskog protokola, nisu vatromet prije utakmice ni počasna garda za novu rundu slavlja. Došli su uzeti koliko mogu. A nekad je “koliko mogu” više nego što domaćin misli.
“Nema većeg izazova od igranja protiv najboljih na svijetu. A pokazali smo da možemo. Ne treba nam čudo, nego vjera i kvaliteta”, rekao je izbornik.
Lijepo zvuči. I uglavnom je točno. Samo što Bilić ni u Sevilli nije ostao bez problema oko sastavljanja momčadi. Tek što mu se Martin Baturina vratio nakon viroze, zdravstvene tegobe uhvatile su drugu dvojicu igrača. Josip Stanišić posebno je upitan: propustio je posljednji trening i, prema svemu sudeći, neće konkurirati za utakmicu. Kao zamjene nameću se Ivan Smolčić i Kristijan Jakić.
Uža obrana trebala bi ostati ista, kao i Ivan Perišić na lijevom boku. Bilić zasad ne želi dirati tandem Luke Vuškovića i Joška Gvardiola. Protiv Češke nisu odigrali utakmicu za pamćenje ali ako stvaramo momčad za Euro - moraš ih istrpjeti. Ako su Vušković i Gvardiol doista zalog za budućnost, onda trebaju dobiti i Sevillu. Trebaju dobiti takvu utakmicu jer one od stopera stvaraju igrače.
Prema svemu sudeći, Luka Modrić neće krenuti od prve minute. Bilić mora rasporediti snagu jer kapetan, koliko god izgledao kao da mu vrijeme ne može ništa, ipak nije baterija iz daljinskog upravljača koju samo okreneš na drugu stranu pa traje još godinu dana. Uz Matea Kovačića mogao bi zaigrati Josip Mišić, dok bi Petar Sučić dobio više slobode u veznom redu.
Ako je dovoljno oporavljen, Martin Baturina mogao bi krenuti lijevo, Marco Pašalić desno, a na vrhu napada otvorio bi se prostor za Antu Budimira. Napadač Osasune protiv Španjolske ne bi igrao samo protiv svjetskog prvaka, nego i protiv zemlje u kojoj je napravio ozbiljno ime. A to zna biti dobar pogon. Igor Matanović ostaje alternativa, kao i Beljo. No Budimir djeluje kao logičan izbor za utakmicu u kojoj će Hrvatska imati svega par prilika. I u kojoj se traži visoki postotak realizacije.
Kod Bilića ipak uvijek treba ostaviti malo prostora za iznenađenje. U Pragu je mnoge iznenadio Ivanovićem na krilnoj poziciji, pa nije nemoguće da i u Sevilli izvuče neko ime iz rukava.
Dvoboj na Sánchez Pizjuánu počinje u 20.45 sati, uz izravan prijenos na Nova TV. Sudit će Nizozemac Serdar Gözübüyük, uz pomoćnike Patricka Iniju i Rogiera Honiga. Četvrti sudac je Jeroen Manschot, dok će u VAR sobi sjediti Pol van Boekel i njegov asistent Clay Ruperti. Hrvatska u Sevillu dolazi rasterećena, ali ne i ravnodušna. Španjolska je favorit, svjetski prvak i momčad koja već gotovo dvije godine ne zna za poraz. Ali Vatreni su se kroz povijest često najbolje snalazili kada su ih drugi već uredno pospremili u ladicu s natpisom “nema šanse”...
Očekivani sastavi:
Španjolska (4-2-3-1): Simon - Fresneda, Huijsen, Laporte, Grimaldo - Zubimendi, Pedri - Yamal, Fer. Lopez, Baena - Oyarzabal
Hrvatska (4-2-3-1): Livaković - Smolčić, Vušković, Gvardiol, Perišić - Kovačić, Mišić - Marco Pašalić, P. Sučić, Baturina - Budimir