Kristijan Jakić: "Takav gol nisam zabio niti na treningu, a minutu na SP-u u Dohi ću pamtiti čitav život"

“Dobro se osjećam na boku, utakmica protiv Portugala mi je baš nekako dala samopouzdanja na toj poziciji. Izbornik mi vjeruje, a desni bek danas je važna karika u nogometu – morate biti i naprijed i nazad. Zadovoljan sam kako smo odradili ovu utakmicu”, kazao je Jakić. Govorio je u “mi”, sve je uredno prebacivao na kolektiv, kao da onaj pogodak lijevom nogom s 20 metara nije njegovo autorsko djelo nego stvar cijele reprezentacije.

A krenulo je još na Farskim otocima.


“Znam da je svima sa strane izgledalo ‘lako ćemo’, ali to je dobra ekipa, dosta čvrsta. Imaju i tu ‘desetku’, dobar igrač, jako su brzi. A mi smo onako..., dosta letjeli, pa još igrali na umjetnoj travi. Ne znam tko im je zadnji zabio četiri ili pet golova. Nije to baš tako lako”, rekao je Jakić. Zato mu je pogodak protiv Crne Gore bio posebna satisfakcija. Jer, kako sam priznaje – lijevom nogom s distance nikada.

“Ma nikada. Možda slučajno jednom na treningu, ali ne vjerujem. U klubu dosta vježbam ulazak pa ubačaje lijevom, ali mi je prvih nekoliko takvih na Farskim otocima zapelo na prvoj stativi. Sad sam se izbacio na lijevu nogu i pomislio: ma moram šutnuti. I hvala Bogu – ušla je”, opisao je Jakić, dodavši da mu je taj gol najveća nagrada. Pogotovo nakon muke na Farskim otocima.

“Moja igra? Pokušavam dati sve od sebe. Ja ne vidim sebe kao vi novinari. Dok sam unutra, pokušavam pronaći najbolji pas, biti na što boljoj poziciji, dati sve od sebe. Ali ništa ne bi bilo moguće bez ovakvih suigrača.”

Izbornik je prije utakmice otkrio da je momčad zamolio da u Pragu riješi pitanje prolaska na Svjetsko prvenstvo.


“I ja bih to volio, svi bi to voljeli. Kod nas nikad motivacija nije bila upitna. Potrudit ćemo se, a ako pobijedimo i u Češkoj – to je onda to.”

Jakić je uvijek bio na razini. Od pristupa do učinka. A ove je sezone krenuo još jače i već neko vrijeme igra u crvenom ritmu.


“Dobro sam ušao u sezonu, i u klubu i u reprezentaciji. U klubu smo dobili novog trenera, i to dosta utječe na sve nas. Inzistira da igramo s loptom, da smo mirni u posjedu i tražimo rješenja po zemlji. Puno mi je pomogao, a i Augsburg igra dobar nogomet. Pobijedili smo Freiburg u gostima, a svi znaju da je to zeznuto mjesto. Protiv Bayerna smo se vratili sa 0-3 na 2-3... Osjećam se dobro i u klubu i u reprezentaciji. Pogotovo ovdje gdje je vrhunska kvaliteta. Opušteniji sam jer znam da, ako i pogriješim, tu su Šutalo, Duje ili Luka da poprave. Sve izgleda lijepo i – presretan sam.”

Na spomen Mundijala odmah je podigao obrambeni gard.


“Daleko je, prerano je. Samo da ostanem zdrav.”

Zna i on, naravno, da baš ovakve utakmice vade vizu.

Jednako kao što zna i što mu znači ona minuta iz Katara.


“Protiv Maroka, ulazim umjesto Orše. Da, minuta… ali ja doma i danas gledam tu sliku i osjećam se kao da mi je cijela karijera stala u taj trenutak. Takve se stvari dogode možda jednom, a najčešće niti jednom u životu nogometaša.”

Pred kraj razgovora prolazio je Luka Modrić, okružen čestitarima za 40. rođendan. Pitali smo Jakića vidi li sebe na travnjaku u tim godinama.

“Teško, baš teško. Ali nikad ne znaš”, odgovorio je uz osmijeh.

Pogledao je na sat i krenuo prema hotelu. Tamo su ga čekali njegovi – otac, majka, brat, prijatelji.

“Bili su na utakmici. Nije im bilo lako uzeti slobodan dan u ponedjeljak i potegnuti do Zagreba, ali uvijek nešto smisle i uvijek su tu za mene.”

Kristijan Jakić zato i ne mora ništa glumiti. Kakav je bio kada je došao u Dinamo iz Lokomotive, takav je i sada kada je napravio ozbiljnu karijeru. I zaslužio je biti junak maksimirske večeri – veznjak ili desni bek kojem se vratilo baš onoliko koliko je nogometu dao. I još malo povrh toga.