Krešimir Režić za Germanijak: "Hajduk je na dobrom putu, ali ja svoju priču gradim u Arabiji" (VIDEO)

Put do uspjeha je trnovit. Pun prepreka, zamki, situacija na koje čovjek ne može utjecati. No, treba odvažnosti prije svega. Krešimir Režić imao je puno toga za izgubiti kada se odvažio na svoju arapsku avanturu. Bio je hit trener koji je Croatiju iz Zmijavaca doveo pred prag prve lige. Igrali bi doigravanje da su na početku sezone dobili licencu. No, malo tko je vjerovao. Gotovo nitko osim Režića, bivšeg nogometaša koji je na vrijeme shvatio da je trenerski poziv njegova sudbina.

“Ta Croatia je bila prvi korak u seniorskom nogometu. Imao sam deset godina Hajduka, tri godine reprezentacije, odlazak u Al Nassr. Međutim, u Zmijavcima sam osjetio da je to ono što želim. Da me nešto vuče. Morao sam probati”, priča nam Režić u slovenskom Zreču gdje je doveo Damac na pripreme.

“Nisam imao neku igračku karijeru iza sebe, ali sam si dao pet, šest godina da probam. Znate, nisam htio biti trener po nižim ligama s 50 godina. To sam rekao sebi da nije moj put. Ili ću probati u seniorskom nogometu, ili ću se okrenuti radu s djecom ili otići u nekom drugom smjeru od nogometa”.

Za Croatiju će reći da je bila jedna romantična priča koja je završila zbog korone. I da nije, teško da bi se Režić zadržao tamo. Trebao je novi izazov.

“Vidio sam da smo postigli puno lijepih stvari u jako kratkom vremenu i da bi slijedio pad. Otišao sam u Damac isprovocirati neke stvari. Isti ljudi koji su me svojevremeno doveli prvi put u Saudijsku Arabiju su prepoznali moj rad i dali mi priliku”.

Bilo je to dosta stresno razdoblje, ali i izazovno. Damac je bio na dnu ljestvice s devet bodova minusa u odnosu na zonu spasa. Međutim, Režić je u tome vidio svoju priliku.

“Procijenili su kako mogu riskirati sa mnom a da ne troše novac. Počistili smo nered u svlačionici, postavili pravila rada i krenuli. Nije bilo lako, ali predsjednik je stao iza mene. I niti u jednom trenutku nismo spominjali ostanak, već samo da imamo jednu razinu ispod koje nećemo ići. Uz puno truda i malo sreće, uspjeli smo”, otkriva nam Režić koji je u međuvremenu dobio puno veće ovlasti. Dovoljne da klub napuni stručnim kadrom iz Hrvatske. Ljudima od povjerenja, ali i osobama kojima vjeruje. Trenutno ih je deset…

“Uvijek sam bio malo kivan, sebe sam zamišljao u nekoj ulozi u stručnom stožeru s velikim trenerom i malo sam bio razočaran nekim potezima. Znate, Srbi imaju slabiji nogomet, ali su puno jači logistički i grade tradiciju. Drže se skupa i otvaraju si vrata. Smetalo me što sam vidio da neki naši treneri nisu vodili svoje ljude, a imali su priliku. Kada sam se našao u toj situaciji, rekao sam da ću raditi na svoj način. Stvoriti si pravi stožer. Radim da dovedemo što više ljudi, ne samo u Damac već u ovaj dio svijeta. Ima puno Hrvata koji mogu napraviti posao. I onda je taj njihov uspjeh i moj uspjeh. Pa uspjeh Zlatka Dalića u arapskom svijetu nam je svima otvorio vrata. Uspjesi reprezentacije također. To treba biti naša misija”, priča nam trener koji se okružio sunarodnjacima i stavio potpis pod najuspješniju sezonu u povijesti Damaca. Lani su osvojili peto mjesto u ligi, a to je ipak nešto što je malo tko očekivao. Osim njih samih.

“Ta druga sezona bila je nastavak. Nisu nas još shvaćali ozbiljno, a mi smo u 19 utakmica imali tek jedan poraz. Nakon devet kola smo bili prvi na ljestvici”.

Međutim, tada su shvatili kako Damac misli ozbiljno. I to se počelo manifestirati drugačijim pristupom s kojim su protivničke momčadi izlazile na travnjak.

“Prije je bilo otvoreno, sada je drugi moment. Sada se brane. Stanu se iza i igraju na duge lopte. I to je izazov za sve nas jer moramo i mi mijenjati i prilagođavati novim momentima. Više nas nitko ne podcjenjuje”.

Ciljevi Damaca u sljedećoj sezoni su što prije osigurati ostanak, odnosno maknuti se iz zone ispadanja. To je realnost Damaca. No, ako se otvori prilika bit će spremni reagirati. U rosteru važnu ulogu ima Domagoj Antolić, bivši kapetan Dinama kojeg je Režić doveo u Damac nakon isteka ugovora s poljskom Legijom.

“Bila je prilika, imao je papire i brzo smo reagirali. Zvao sam neke ljude kojima vjerujem u Dinamu i reprezentaciji. Nakon par poziva sam otkrio da se radi o karakternom igraču koji može biti lider. On ima to u sebi, a meni je silno potreban takav igrač da bude primjer svima drugima. Organizacijski, načinom života, dolaskom na trening, radom s kojim će biti primjer domaćim igračima i vrijednostima koje su temelj našeg uspjeha”.

Uz pomoć Antolića doveo je i Soudanija za kojeg priznaje da je bilo malo skepse na početku zbog godina i ozljede koju je imao, ali da se pogodilo s njim sugerira i činjenica da je hrvatski Alžirac dobio novi ugovor ovih dana. Treći je bio Mijo Caktaš, ali on se nije dugo zadržao.

“Htjeli smo igrača koji garantira golove. Međutim, njegova adaptacija na život bez obitelji nije bila savršena. Mučio se on s nama i mi s njime. I onda se Antola vratio nakon ozljede i morali smo maknuti jednog stranca zbog pravila. Odlučili smo se za Miju jer smo procijenili kako Soudani može donijeti više. I to smo dobili”, objasnio je Režić koji ima svoju službu za skautiranje i zanimljiv pristup izboru igrača. Osim kvalitete koja mora biti neupitna kategorija, vrlo je važno da odabere karakternog igrača koji će se prilagoditi novom podneblju.

“Mi moramo uzeti igrača koji je prošao par liga jer onda znamo da ima moć adaptacije. Hrvati su tu dobri jer je nama u mentalitetu da smo imigranti koji uspijevaju gdje god da odu”.

Kada smo kod prilagodbe, Režić priznaje da s time nije imao puno problema.

“Jedina otegotna okolnost bila je obitelj, odnosno ta razdvojenost. Daleko su od mene, ali tako si posložiš u glavi i kreneš dalje. Prihvatio sam ovo podneblje, ljudi su topli i dobri. Malo su ležerni, ali to je stil života. Nikada nisam imao neugodnosti”.

Zanimljivo, krajem prošle sezone Režić je izdominirao ligom nakon što je objavljen njegov intervju na arapskom jeziku. Bila je to senzacija…

“Ma vidite, ja sam naučio jezik ili barem neke osnove za sporazumijevanje jer mi je to trebalo u poslu. Dok ja dam sugestiju prevoditelju pa on igraču gubim dragocjeno vrijeme i kvalitetu poruke. To je bila neka nit vodilja da naučim jezik. Napravio sam veliki napor jer je jezik težak, ali iznenadila me reakcija nakon intervjua. Očekivao sam pozitivu, ali dan kasnije sam imao sastanak s predstavnicima svih klubova i njihova reakcija me ohrabrila. Bili su oduševljeni”, otkriva nam Režić.

Ambicije su mu vezane uz arapski svijet. Shvatio je da tu gradi svoju priču i da nije dio klišeja koji sugerira da treneri naprave rezultat u Europi pa dođu u taj svijet, već da je kod njega obrnuta priča. Barem se nada da će biti obrnuta…

“Maštam o Europi I HNL-u, Ali pitanje je koliko ta priča ima realnu podlogu u sebi. Vidjet ćemo. Ja ne gubim nadu i znam da ću biti spreman kada prilika dođe. Svjestan da sam izgradio ime dolje i da će me put voditi tamo, ali imam pravo na nadu”.

Sljedeće pitanje nametalo se samo po sebi. Režić je dijete Hajduka. San o Poljudu živi u svakoj njegovoj pori.

“Hajduk je za mene čista emocija. Moj klub i teško mi je uopće pričati o tome. Vuče me nešto uvijek prema tom klubu, ali treba biti na zemlji. Ne bih volio da netko napiše da se nudim Hajduku jer to ne bi bila istina. Volio bih jednog dana raditi tamo, ali samo zato što će netko procijeniti da imam trenerske reference i iskustvo voditi Hajduk. Jer, zapravo je pitanje koliko bi sada bio dobar za Hajduk u kontekstu ovoga što radimo u Damacu. Ne znam što nosi budućnost, ali reći da sam navijač Hajduka u meni izaziva nešto najljepše”, reći će Režić, koji priznaje da i u Damacu ima podjela između Plavih i Bijelih. Naravno, sve na razini prijateljskog podbadanja između Antolića i Soudanija s jedne strane i ostatka društva s one druge.

“Vidim pozitivne stvari u Hajduku i smatram da je jako bitno zadržati barem ovu razinu koja je sada. Ulaganje u ekipu, pratiti je financijski i dosezati nove razine. I onda će doći trofeji, a tu ne računam na Kup. Nadam se od srca da Hajduk može zadržati ovaj kontinuitet”, poruka je Režića prije nego smo se još malo prebacili na teme iz Saudijske Arabije. Nije tajna da Romeo Jozak odlično kotira u tom svijetu.

“U jako smo dobrim odnosima. Bio je direktor svih reprezentacija kada sam ja bio dio sustava. Ovdje je direktor mlađih reprezentacija, radi na određenim nedostacima nogometa u Saudijskoj Arabiji po pitanju razvoj igrača izvan klubova. Ima svoj projekt koji je jako dobar. Romeo vuče Hrvate, otvara našu priču i treba respektirati to što radi”.

Reportaža s Rogle: Hrvatska kolonija u Damacu - Krešimir Režić s Hrvatima do povijesnog rezultata

Osim Jozaka, veliki respekt ima i Zlatko Dalić koji je gradio karijeru na Arapskom poluotoku.

“Reputacija hrvatskog nogometa je - svjetski vrh. Možda nismo svjesni toga, ali reputaciju je lako izgubiti. Nama je realno da odemo na veliko natjecanje ali nije realno stavljati imperativ prolaska skupine baš svaki puta. Vidimo velike reprezentacije koje to ne uspijevaju, zašto mi moramo svaki put misliti da je katastrofa ako ne uspijemo? I drugi imaju sustave koje razvijaju. Jeste li vidjeli Poljsku? Njihovu ligu, stadione, omladinske pogone. I zašto je čudno izgubiti od njih? Hrvatska ima jedan jaki kult reprezentacije koji mnogi drugi nemaju, posebno iz našeg područja. I to nas izdvaja od njih. No, treba biti realan”, zaključio je Krešimir Režić.