
Kovačević: “Nekad nisam bio korektan, a s Beljom i Stojkovićem nisam griješio. Promijenio bih samo jednu stvar“
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 26.05.26. | 08:00
Dinamov strateg primio je nagradu za trenera sezone u HNL-u i čestitke sa svih strana, a potom se otvorio u razgovoru s medijima i prokomentirao sve što se događalo u zadnjih godinu dana
Kad smo prije godinu dana stajali na istom mjestu, Mario Kovačević tek je bio 'onaj koji dolazi'. Tada isto nominiran za trenera godine, ali ipak u sjeni velikog pobjednika Radomira Đalovića, jednu za drugom primao je istu poruku:
"Sretno Mario, trebat će ti!"
Tada još službeno na klupi Slavena Belupa, ali već pred vratima Dinama, znao je da će mu sreća trebati. I mogao se samo nadati da će godinu dana kasnije, na tom istom mjestu stajati kao veliki pobjednik. I umjesto 'sretno' primati 'čestitam'. Za dvostruku krunu, za ono što je u tih godinu dana napravio s Dinamom. Trener godine u HNS-ovu izboru, sasvim očekivano nakon svega što je napravio. Glasali su za njega i nogometni poklonici preko interneta i stručni žiri, ali i kapetani i treneri svih HNL klubova. Nakon onoga što je Dinamo napravio u drugom dijelu sezonu nije ni mogao biti drugačiji ishod. Čestitke dolaze sa svih strana.
"Ne samo danas, općenito zadnjih dana svi čestitaju, mislim da smo to i zaslužili moja momčad i ja, neću biti lažno skroman. Onda dolaze i te pojedinačne nagrade, čestitam od srca svim pobjednicima, drago mi je da je tu bilo puno naših igrača. Bio sam prošle godine ovdje, drugi u izboru, Đalović je pobijedio, ali bilo je i puno igrača Slavena Belupa tada, tako da mi je drago da uvijek ima u ovom izboru mojih igrač. Da ono što radimo, da se to nagradi. Ali ipak, najvažnije su ove momčadske nagrade, dvostruka kruna, da smo mi sretni i zadovoljni. Ovim putem se opet zahvaljujem svima u klubu, stožeru, igračima i Zvoni Bobanu zato što je stajao iza nas."
Koji su mu bili najteži trenuci sezone, kad sad vraća film čega se najviše sjeća u tom pogledu?
"Osobno sam bio najviše razočaran nakon poraza od Vukovara, tada je bilo najviše galame. Već je to bio treći, četvrti poraz u šest ili sedam utakmica, a Dinamo nije na to navikao. I ja sam bio svjestan toga. Ali, naučio sam da nikad ne gledam iza sebe, samo unaprijed, tako i onda, tako i sad. Proveselit ćemo se ovih dana i idemo dalje. Sjetit ćemo se ove lijepe godine, no moramo i dalje raditi. Tako sam razmišljao i kad je bila kriza, znao sam da moramo samo raditi i raditi. Igrači su dobro reagirali, imali su i oni taj sastanak nakon Pule. Poslije je sve krenulo nabolje, kako smo očekivali od prvog dana."
Koliko je prije početka sezone poznavao Zvonimira Bobana i kakva ga suradnji s njim čeka?
"Nisam ga znao ranije, tek sam ga tada upoznao, a ova godina mi je potvrdila sve što sam o njemu mislio. To je stvarno jedan čovjek koji drži do svega što kaže, jedan frajer koji što kaže to i učini. On je taj koji odlučuje, moramo imati čovjeka koji vodi Dinamo! Mi ga svi i dalje pratimo, nekad je i preveliki pritisak na trenera, jer ja sam tu samo jedan dio. Tu radi mnogo kvalitetnih ljudi, sportski direktor, recimo, ali, prije svih, predsjednik je taj koji vodi. Moj je zadatak da radim na terenu s igračima i on nam je dao taj mir, osjećao sam to od prvog dana i želio sam vratiti to povjerenje. Sad kad je sve završilo, mogu reći da smo igrali dobar nogomet i da je tu Zvone zaslužio da sve nagradimo ovim trofejima, znam koliko i njemu to sve znači."
Kako trener Dinama s dvostrukom krunom sad živi, zaustavljaju li ga na ulici, koliko mu se život promijenio u tih godinu dana?
"Tu najviše vidim što je Dinamo. Ne mogu više otići nikamo da me ne zaustave, ne pozdrave, meni je to jako drago. Pokušavam pokazati kulturu da se svima javim, pokušavam biti normalan. Možda me zato ljudi vole, stvarno sam izvan posla jedan skroman čovjek. I ja sam, dok sam bio dijete, volio igrače i trenere i Dinama i pokušavam biti sa svima isti. Mi puno radimo da bismo došli baš do takvih trenutaka. Moram reći, kad je bilo i najveće krizno razdoblje, živim tamo na Ravnicama gdje ima puno navijača Dinama, oni su mi i tad svi davali podršku. Ovim putem zahvaljujem i njima, od srca. Ja sam skroman čovjek koji voli nogomet i želi da mu momčad izgleda kao sad. Ali nije to lako u nogometu, ima tu puno detalja, no, možda mi se i nekad vrati taj moj pristup. Jer na sve gledam pozitivno."
Koja mu je najdraža čestitka koju je dobio?
"Dobio sam puno čestitaka, nisam sve poruke ni pročitao, ali odgovorit ću svima. Čovjek sam koji više voli direktan kontakt s ljudima nego poruke, ali svima ću odgovoriti, svaka poruka mi je draga. Hvala svima."
Što bi sad, da može, promijenio iz onog prvog dijela sezone? Recimo, Stojković je tada bio u drugom planu, Beljo je igrao uglavnom po 60 minuta... Kako s odmakom gleda na te svoje odluke?
"To su neke stvari, procesi, a nije istina da Stojković nije puno igrao. On je već protiv Osijeka ušao pola sata, protiv Vukovara je igrao, onda je već postao standardan. Sve do onog crvenog kartona protiv Gorice, poslije toga imamo period gdje pobjeđujemo Hajduk, Fenerbahce, Slaven Belupo i Maccabi. I normalno da je tada bio u drugom planu, igrali su oni koji su pobjeđivali. Što se tiče Belje, on je tada tek došao, nije prošao cijele pripreme, ali i Kulenović je zabijao. Sad kad pogledate, u tom periodu obojica su davali golove i možda su zajedno dali koliko je Beljo sam zabio u drugoj polusezoni. Dakle, možda sam i to dobro odradio. Ono što bih promijenio, to je ona utakmica protiv Lokomotive. Imali smo četiri pobjede zaredom, mislio sam da ćemo još tu odraditi prije pauze, ali morao sam staviti drugačiju momčad. Ovo sve drugo ne bih mijenjao. Stojkoviću sam već na početku sezone rekao da će biti jedan od naših najboljih igrača i da će nam donijeti naslov. Možete ga pitati. Čude se ljudi kad Baturina ne igra u Comu, a kad mi tu pokušavamo... I sami znate da Stojković nije igrao osmicu do ove sezone, tu smo ga usmjeravali svi, od mene do svih trenera i ljudi u klubu, on je rastao i dizao se. I zato jest sad tu gdje je."
Kakav Dinamo možemo očekivati na ljeto, sad slijedi najstresnije razdoblje, prijelazni rok?
"Radimo puno na prijelaznom roku, ali tu je glavni Zvone Boban, on vodi računa o tome. U kontaktu sam s njim i sportskim direktorom, razgovaramo o svemu i tako treba biti. Neće biti puno vremena, prijelazni rok službenmo tek kreće početkom srpnja, tako da nas čeka puno posla. Bitno je da se sad odmorimo i da onda krenemo još jače."
Za kraj imao je još jednu poruku, koju, iskreno, nismo puno puta čuli ni od koga.
"Moram zahvaliti i vama medijima, znam da nije ni sa mnom lako, ali trudim se, stvarno. Nekad kad se pogledam, iako se ne volim puno gledati, vidim da nisam bio korektan prema vama. Ispričavam se za te stvari, bit ću i u tome puno bolji iduće sezone."


.jpg.webp)







