Korak po korak, korak po korak...

„Svaka čast Rijeci, ali u Splitu je pritisak puno veći, ništa se ne priznaje osim prvog mjesta. U Rijeci je dobro što god da napraviš. Dobro je za ligu da su tri momčadi u vrhu. HNL nije šetnja nikome, moramo svi naporno raditi“, rekao je, između ostalog, trener Hajduka Ivan Leko poslije 99. Jadranskog derbija u HNL-u u kojem je pogotkom Nike Jankovića Rijeka upisala minimalnu pobjedu i od svojeg rivala s juga preuzela vodeće mjesto na prvenstvenoj ljestvici.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Leko nije htio reći nešto ružno na račun Rijeke, jednostavno nije takav tip, ali njegova izjava poslije utakmice bila je za zamisliti se. I jednima i drugima. Naime, konstatacija da je u Rijeci dobro štogod se napravilo može se sagledati iz više kutova. Ako bi se prihvatila njegova teza te bi sveopći zaključak bio da je u pravu, pitanje koje se nameće samo po sebi je – zašto je to tako? Zašto je u Rijeci sve dobro, a u Splitu ništa? Zašto bi, hipotetski, na Kvarneru gledali na Kup i Europu kao uspjeh, a u Splitu kao neuspjeh? Možda bi neki očekivali neki odgovor koji je kompleksan, ali on je, zapravo, iznimno jednostavan.

Janković za trijumf Riječana, neosvojiva Rujevica dom je novog lidera HNL-a!

Junak Jadranskog derbija: "Prijatelji navijaju za Hajduk, ali ja plaćam piće. Ostajemo skromni i ponizni, ovo je naš put“

Riječani su se posljednjih godina navikli na slavlje. Uzme li se Miškovićev dolazak u klub kao polazišna točka od koje će se komparirati uspjeh dvaju jadranskih rivala, nije potrebno biti David Hilbert ili Albert Einstein da bi se izračunalo tko je ostvario bolje rezultate i tko je napravio 'veće' stvari u tom vremenskom intervalu. Matematika je egzaktna znanost. Ako je netko zaboravio, Rijeka je četiri puta igrala u grupnim fazama europskih natjecanja, osvajali su se kupovi, prvi put u povijesti i prvenstvo. Ostvareni su rekordni ulazni i izlazni transferi, izgradio se novi stadion, jedan je vlasnik/predsjednik te jasno uređena i definirana upravljačka struktura. Zna se tko pije, a tko plaća.

Rijeka je tako mnogima postala trn u oku zbog svojih uspjeha. I zbog činjenice da mnoge stvari rade bolje od drugih. S puno, puno manjim financijskim sredstvima. Prije samo godinu dana, kad je nakon 11 kola Rijeka imala šest osvojenih bodova (i to uz jednu utakmicu više!), mnogi su se naslađivali i ironično isticali 'Lijepa priča s Kvarnera'. U njihovim se glavama Rijeka ponovno raspala. I to po tko zna koji put. Smijali su se, govorili im da bolje od toga nisu ni zaslužili. Ali, svi znate onu staru: „Tko se zadnji smije...“.

Modus operandi svima je znan. Pokrij se koliko si dug, fokusiraj se samo na sebe i na svoj uspjeh. Druge gledaj, od njih uči, ali se nikada ne zadovolji. I uvijek nastoj biti bolji.

Slušali smo priče – i to ne tako davno – o tome kako je Rijeka mali klub. Sitna riba, rekoše. I to ljudi koji su s nogometom na 'ti'. Čekali smo trenutak kada će im Sopićevi dečki odgovoriti, a na nedjeljno jutro, sneno, ali ne i mutno, oni su se probudili kao lider prvenstva. Mislili su samo o sebi, a njihove dobre igre stvaraju glavobolju drugima. Onima koji sebe nazivaju 'velikim ribama'.

OCJENE - Rijeka: Majstori Niko i Marko, stoperski dvojac kao mađioničari - učinili Livaju nevidljivim!

OCJENE - Hajduk: Melnjak najopasniji, Krovinović tragičar jer je dao ruku Rijeci

Što se tiče same utakmice, Sopić je još jednom pokazao kako kod njega sivo ne postoji, situacija je ili crna ili bijela. Rijeka jučer nije htjela gostima oduzeti posjed, kombinatorikom narušiti strukturu njihove posljednje linije, nisu čak htjeli ni izolirati Livaju po cijenu da puste druge igrače da se razmašu. Ne! Fokus je bio na tranziciju, na okomitost, na izolaciju Pjace, 'magične trikove' Fruka, srčanost Franje i bombe Jankovića i Pašalića. Selahi je bio tu da kao osica zuji iza njihovih leđa, kupi ono što dođe do njega i odmah 'šiba' prema naprijed. Fokus Rijeke bio je na – Rijeku. I to je ono što ovu momčad čini uspješnom, kvalitetnom i zanimljivom za gledanje. Sopić, i to kad mu u goste dolazi Hajduk, (donedavni) lider prvenstva, svoju igru ni najmanje nije prilagodio suparniku. Na svoje igrače želi prenijeti 'šampionski gard' i to mu očito polazi za rukom. Možemo čuti njegov glas u glavi kako nam odgovara 'kaj bi se ja to njima prilagodio, kaj?', a iako bismo na prvu pomislili da je malo lud kad tako razmišlja, polako se ispostavlja da smo ludi mi – koji mu ne vjerujemo.

Sopina Rijeka došla je do svoje pete pobjede u nizu, no je li sada naslov zaista blizu? Još uvijek nije. Na Kvarneru nema euforije, na Kvarneru nema 'leta u nebesa'. To se pušta drugima. Zna Sopić da je njegov posao tek počeo i da je sve ovo samo jedan dobar i kvalitetan zamašnjak za ono što njegovu momčad čeka u nastavku jesenskog dijela sezone.

Dok hodaju HNL-om korak po korak, Sopić jako dobro zna da je svojim igračima (i navijačima) iznimno drag. S njima on dijeli svoje sne, a pritom i nasmijano pjevuši 'stvoreni vi ste samo za mene...'. Za ovu momčad išao bi i na kraj svijeta, ali isto bi i oni za njega. No, sve u svoje vrijeme. Korak po korak, korak po korak...