Komentar: Zlatko Dalić će morati vući odlučne poteze za Brazil i osvježiti momčad!
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 05.12.22. | 22:45
U Dohi sve više sve miriše na Rusiju 2018. Hrvatska gura na mišiće, na karakterni gen, na sreću i na iskustvo. Iako, energetska potrošnja sve više dolazi do izražaja
“Japan je zemlja izlazećeg sunca, a Hrvatskoj nikako da svane”, bila je jedna od najava dvoboja na Al Janoubu. I načelno je točna, osim kada je u pitanju nogomet. E u nogometu Hrvati mjenjaju paradigme. U posljednjih 11 utakmica SP-a, izgubili smo tek jednu, onu protiv Francuske u finalu. Postali smo eksperti za nokaut fazu, za produžetke i za penale… I ogledni primjerak karaktera. Da su Vatreni sazdani od kvalitetne karakterne genetike znali smo od prije, ali sada i nove generacije pokazuju da su s time na “ti”. Tako je to kada sazrijevaš uz Luku Modrića pa ga vidiš kako sa svojih 37 godinama uklizava u 89. minuti...
Bit će vremena za analize Japana, ali ono što je prilično izvjesno jest kako Hrvatska ne stoji dobro na energetskom planu. Osim ako se, naravno, ne prezivate Brozović. Frajer je došao na SP nakon ozljede i uredno otrčao 16,7 kilometara… I još bi mogao, samo da je potrebno.
U trolistu veznjaka, Broz je neupitan po pitanju fizičke moći. Za razliku od Kovačića i Modrića. U kontekstu Modrićevih godina, jasno je zašto se Dalić odvažio na njegovu izmjenu. Doduše, nije nam baš jasno zašto je Kovačića držao tako dugo. Osim ako njega ne vadi iz igre jer se Luka uz Kovu dobro osjeća na terenu… To je legitiman razlog. Ako Luka tako želi. I tu će Dalić morati biti mudar u izboru startne postave za Brazil. Dozirati im minutažu, možda umjesto Kovačića gurnuti Majera ili Vlašića. Obojica su donijela novu energiju svojim ulaskom. Gladni su… Četiri su dana do Brazila, dovoljno da se situacija iskristalizira. I povuku pravi i hrabri potezi…
Zadnja linija je ponovno odigrala besprijekorno. Dominik Livaković je sjajnim obranama penala uzeo Lovrenu status igrača utakmice. Joško Gvardiol igrao kao da je iskusni veteran sa stotinama utakmica u nogama. Bekovi su bili korektni. Možda da su se više odvažili prema naprijed, ali ne treba tražiti dlaku u jajetu.
Ono što je još uvijek “problem”, odnosno faza u kojoj ima prostora za napredak je igra prema naprijed. Dalić je izrotirao svu četvoricu “devetki” i još nema rješenja. Probao je s Kramarićem, pa Livajom. Danas je krenuo s Petkovićem, a priliku je dobio Budimir. I nitko od njih nije “zakapario” tu poziciju. Možda je stilu Japana više odgovarao Budimir, kao što bi protiv Brazila Petković sigurno došao do više izražaja. Ili da se Mandžo skine. Sigurni smo da ima još dinamita u nogama.
Kako bilo, pred Hrvatskom je velika utakmica. Dvoboj protiv Brazila ulazi pod onu egidu: “Nema se što za izgubiti, može se dobiti puno”. Iako to i nije baš najtočnije, ali takve je utakmice zapravo najlakše igrati. Jer, Brazil je do sada pokazao najviše. Najuvjerljivija su reprezentacija na turniru, unatoč porazu od Kameruna u dvoboju koji im nije značio apsolutno ništa i u kojem su odmorili dosta igrača. Dakle, Seleção će na Hrvatsku s igračima koji su odmarali cijelu utakmicu protiv Kameruna i još pola sata produžetaka koje je Hrvatska igrala, oni nisu. U energetskom kontekstu s početka priče to je značajna prednost za Brazil…
No, na muci se poznaju junaci. Nešto će se pitati i taj karakter, malo bi i sreća tu mogla imati svoje prste. Pa da je nekako i to četvrtfinale dogurati do penala. S ovakvim Livakovićem, odmah bi potpisali prolaz! Jer, neodoljivo sve u ovoj Dohi miriše na Rusiju 2018.