KOMENTAR: Piši prolaz, pamtim ništa

Razlog tome ne leži u činjenici da je Hajduk bio podređenija momčad u ove dvije utakmice, već isključivo da je Hajduk odabrao pristup koji s jedne strane djeluje potpuno nerazrađeno i vrlo jednostavno stihijski, ali je istovremeno dovoljno u skladu sa očekivanjima, barem u smjeru dijametralno suprotnog pristupa kojeg je određeni kontigent navijača Hajduka zazivao dok je trener bio Damir Burić.

Tegobno je bilo gledati Hajduk u ove dvije utakmice, ponajviše iz razloga jer je u fragilnom trenutku došao na megdan momčadi koja igra iznimno nezgrapan nogomet za protivnika koji je tek u fazi stjecanja kontura. Nije to pritom opravdanje za Hajdukovu neuvjerljivu predstavu protiv šestoplasirane momčadi rumunjske lige, već samo iznošenje činjeničnog stanja, u svrhu razumijevanja trenutka u kojem se splitski klub nalazi.

Hajduk prošao Iasi - Ohandza još jednom spasitelj, sjajan gol Frana Tudora

Sad je već pticama na grani jasno kako je Marijan Pušnik čovjek od riječi, koji je obećao – u najširim crtama – model igre baziran na takozvanom „hajdučkom pristupu“, a u čijoj je implementaciji često odlazio u pretjeranu širinu, radi čega je čak bio optuživan za dodvoravanje navijačima nauštrb vlastitih igrača. U prvoj je utakmici Hajduk imao dva različita poluvremena, ali s moldavske granice Hajduk se vratio iz ponora prvog poluvremena do konačnog pozitivnog rezultata, što je podvig kakav nije viđen već neko vrijeme u kontekstu Hajdukovih europskih utakmica.

Međutim, ono što je sinoć prezentirano na Poljudu s jedne strane ne ulijeva povjerenje kako ovaj Hajduk, koji je u prošlosti imao itekakvih problema s kojekakvim momčadima iz „ranga ispod“, zaslužuje komplimentaciju. A začudili bi se, zaslužuje.

Točan broj oduzetih lopti na protivničkoj polovici u prvom poluvremenu bio je – i ovako ad hoc, bez uvida u statističke podatke – svakako impresivan, gdje je Hajduk pokušao nadoknaditi manjak igračke vizije i pozicijske discipline individualnim presingom na igrača. Međutim, nagli izjednačujući pogodak kao da je poljuljao viziju ove mlade momčadi, a onda je nastupila opća konfuzija.

Konture Pušnikove vizije Hajduka bile su zbilja periodično prezentirane u ovih tek nekoliko utakmica koje je vodio u ovoj sezoni. Puno pokušaja rotacije u veznom redu, previše odigravanja po nekakvoj inerciji i automatizmu te zbilja nejasna podjela uloga igračima rezultirala je poprilično apatičnom utakmicom. Da, možda je ovakav pristup draži i gledljiviji od onog Burićevog, međutim ovdje je riječ o treneru koji uzima preveliki rizik na svoja pleća, pogotovo uzevši u obzir očekivanja navijača na Poljudu, kojih se i sinoć skupilo nekih 18 tisuća.

Glavna problematika Hajduka leži u činjenici kako kvalitativno ne prati trendove u domeni takve simplificirane i brze igre, jednostavno iz razloga jer Hajduk nema razvijen sustav probijanja ovako disciplinirane i uigrane momčadi kao što je to Iasi. Ti ljudi nisu prezentirali ništa spektakularno - dapače, njihova količina krivih predaja i općenito pokušaja tranzicije bila je naizgled smiješna – ali s druge strane ni Hajduk nije prikazao ni približno dovoljno da uvjeri neku širu masu kako ta igra ima smisla, a istovremeno da bi i puno boljim momčadima trebalo poprilično više vremena da usvoje neke od ovih zamisli koje se očekuju odmah. Iasi je momčad koja se na terenu jasno pozicionira, kvalitetno izlazi u kontre i polukontre te je generalno gledajući bila bolja momčad od Hajduka unazad dva kola.

Hajduk je u ovom trenutku rastrzana ekipa, kojoj treba prvo kadrovski mir kako bi znala s čim raspolaže, da bi onda bilo jasnije koliko je vremena – ako uopće taj rok i postoji  - potrebno da Hajduk počne ispunjavat viziju Marijana Pušnika. Sinoćnji susret na Poljudu nije bio igra ruleta ili nekakve pretjerano lude sreće, već isključivo činjenice da je s jedne strane stala sasvim prosječna, no vrlo dobro uigrana ekipa, dok je s druge strane djelovalo kao da je to skupina motiviranih igrača sa školskog igrališta. Pogodak za 2-1 Francka Ohandze najbolje ocrtava činjenicu u kojoj je on doslovno morao ući u fizički duel sa vlastitim suigračem kako bi iznjedrio loptu i zabio pogodak. E, tu leži veći dio problema.

Sve je zapravo sada na Pušniku. Ideja je načelno pozitivna, postoje konture koje se mogu i trebaju izdvojiti kao pozitivan primjer; ali kako se već višestruko puta naglasilo – za konkretan rezultat u ovim uvjetima treba mira i strpljenja. Hajduk je na samom početku tog puta, a sinoćnja utakmica još je jedna u nizu gdje se lociralo nedostatke koje se – naročito u defanzivnom segmentu – može itekako stići korigirati.

Piši prolaz, pamti ništa; Hajduk je uspio savladati uigranog i itekako neugodnog protivnika, na koji sada dolazi nadograđenija verzija sličnog tipa ekipe. Oleksandriyja zasigurno neće štediti Bijele, a za nadati se kako će se dotad konsolidirati vizija igre koju trenutačno Hajduk zastupa.

(Foto: Pixsell)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!