Kiša, kroasani i 'kockice': Germanijak s Vatrenima u Parizu

Još jedna Vatrena avantura u gradu svjetlosti! Pariz, taj vječni magnet umjetnika i boema, dočekao nas je u svom tipičnom stilu - s kišom koja rominja kao da nebo plače. Ali, da se ne lažemo, ta sitna vodena kulisa samo je dodala šarm ovom nedjeljnom jutru!

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Od Trocadera pa sve do Notre Damea (koji, usput budi rečeno, i dalje izgleda kao da ga je netko zaboravio dovršiti nakon onog nesretnog požara), rijeke turista slijevale su se ulicama. A među njima “kockice” na sve strane! Bogami, bilo ih je više nego Francuza koji ti znaju odgovoriti kada ih pitaš nešto na - engleskom!

Koji scenariji čekaju Hrvatsku: Naoko lakša skupina ili kvalifikacije od dva i pol mjeseca

Hrvati čuvaju zlata vrijednu prednost pred punim Stade de France

Naletjeli smo na zemljake od Posušja pa do Osla. Neki su mjesecima štedjeli za ovaj provod, a neki su jednostavno ušli u minus brže nego što Modrić odigra loptu. Ali tko im može zamjeriti nakon što su Budimir i Perišić na Poljudu Francuzima oduzeli mjeru u sportu za kojeg oni vjeruju da nema boljih na planeti.

Dan ranije stigosmo u Pariz preko Frankfurta, jer zašto bi netko letio direktno kad može provesti pola dana na njemačkom aerodromu? Naravno, let je kasnio pa smo četiri sata proveli lutajući po tom betonskom labirintu od aerodroma.

Ali nismo bili sami u našoj nevolji. Cijela ergela hrvatskih navijača, zarobljena zbog kašnjenja aviona iz Zagreba, pridružila nam se u ovoj neplaniranoj zabavi. I tako, dok su trgovci trljali ruke od sreće, naši su junaci u tren oka ispraznili zalihe piva. Žestica iz duty-free shopova išla je u subotu poslijepodne u Frankfurtu kao djeca niz tobogan.

Bilo je tu ekipe sa svih strana Lijepe naše - od Đakova do Zadra. U jednom trenutku netko je shvatio da im kašnjenje na let donosi opciju vaučera od 15 eura koje mogu potrošiti u aerodromskim restoranima, a što je izazvalo veselje. Međutim, niti približno onom kada im je “google” javio da možda imaju pravo i na odštetni zahtjev od 270 eura. Taj “možda” su dečki shvatili zdravo za gotovo pa krenuli u novu rundu pustošenja polica s alkoholom. I mi bismo se zaletjeli da se nismo sjetili svjetskog putnika, redakcijskog kolege Ivana Mušleka s kojim smo nedavno zaglavili cijelu noć na aerodromu u Amsterdamu. Pojasnili smo situaciju i da smo zbog kašnjenja jednog aviona propustili vezu za Pariz te dobili novi let za pet sati...

“Nema šanse da nešto dobijete. Avion nije kasnio u polasku”, javio je autoritet po pitanju aerodromskih minglanja po svijetu i time nas sve skupa - razočarao.

Nekako smo stigli do Pariza, ponoć je odzvonila, a mi se rastadosmo. Dok smo mi krenuli u potragu za hotelom, veselo društvo zaputilo se u parišku noć. Vjerojatno su završili pjevajući “Lijepa li si” ispod Eiffelovog tornja. Barem je to bio neki plan koji se kovao u suradnji s promilima...

Nedjelja je osvanula, a s njom i sveta misa u crkvi Svetog Vinka Paulskog. Organizirali su je navijači, a nakon duhovnog osvježenja, Hrvati su se zaputili u pub “No scrum no win” koji je dobio ime po frazi iz ragbija koja u slobodnom prijevodu označava važnost grupnog napada za trijumf u utakmici.

Tamo su razvili zastave i zapjevali budnice. Mi smo, pak, krenuli u potragu za pekarom “Utopie”. Zamislite, pekara koja je osvojila nagradu za najbolji baguette na svijetu! Čekali smo u redu duže nego što traje put od Vjesnika do Malešnice zadnjih godinu dana, ali isplatilo se. Baguette je bio... pa, recimo korektan. Iskreno, u Konzumu znamo naći bolji, ali nemojte to reći Francuzima. No, croissant! E, to je bilo nešto! Rapsodija za nepce!

Na kraju prve runde lutanja po Parizu, eto nas u Montparnasseu, četvrti koja je nekad bila dom Tina Ujevića i Ivana Meštrovića. Kažu da su spavali pod mostovima Seine, ali to je vjerojatno bila umjetnička interpretacija njihovog boravka u jeftinim hotelima. Eh, da su zidovi mogli pričati... vjerojatno bi rekli: “Ajme, opet ovi Hrvati!”. Ima nešto posebno u tom Montparnasseu koji je privlačio i svjetski poznate umjetnike, pisce i intelektualce poput Picassa, Hemingwaya i Joycea, a kafići poput La Dome, La Rotonde i La Coupole bili su epicentar kreativnosti i boemskog života.

I tako, dok se Pariz pripremao za utakmicu, mi smo već pobijedili - u duhu, veselju i litrama popijenog piva. Tu smo ionako najbolji, a dobro nam ide i na travnjaku. I tako već godinama...