Kako su Banić i Maloča začepili usta glasinama koje su bile tek plod nečije mašte

Čudna je ta Gorica. Pred svojom publikom, iako to uzmite uvjetno rečeno, jer u utakmicama s Dinamom i Hajdukom na prste jedne ruke moglo bi se prebrojati koliko je tamo bilo navijača Gorice, uzeli su puni bodovni plijen Hajduku, Istri, Belupu i Šibeniku te dodali tri remija (Dinamo, Osijek i Varaždin). Međutim, kada klupski autobus krene van Turopolja, Goričani skinu gaće i prije dolaska na obilaznicu. Naime, u devet gostovanja nisu uzeli niti bod.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Pokazali smo da smo tvrd orah kad igramo kod kuće. Nadam se da ćemo ovako nastaviti već u sljedećem kolu u Koprivnici. U zadnjih sedam-osam gostovanja nismo uzeli ni bod i to moramo promijeniti. Malo mi je i nejasno zašto smo toliko bolji kod kuće”, iskreno će vratar Ivan Banić.

Slično misli i Mario Carević koji je iduće gostovanje u Koprivnici okarakterizirao kao odlaskom na noge momčadi koja je možda i u najboljoj formi u HNL-u.

“Ovakav pristup kao protiv Dinama i Hajduka želim vidjeti na svim utakmicama”, poručio je strateg Gorice koji nije mogao sakriti ponos i zadovoljstvo nakon što je upisao trijumf nad Hajdukom. Nema to veze s navijačkom pripadnošću, jer neće Careviću u trenerskoj karijeri kruha dati to što navija za ovog ili onog, već trenerski rukopis koji je u Gorici i više nego vidljiv a postaje i prepoznatljiv...

Često je Carević proteklih tjedana ponavljao da je svjestan kako i na koji način Gorica mora izlaziti u kontre. Zna da je u većini utakmica u defenzivi i da se takve šanse nude na kapaljku pa u datom trenutku moraju biti pravi. Znao je reći i kako prekidi mogu postati jako oružje njegove momčadi i često se na treninzima uvježbavaju upravo ti prekidi.

Mogu li Hajduk i Livaja izdržati do kraja? Rijeka će dati odgovor u nedjelju

I Maksimir slavi Banića i Goricu! Dinamo je opet živ, ovu šansu za priključak ne smije 'fulati'

Ivan Banić: “Smetale su me priče da sam Hajdukov čovjek, ali ovo je bio najbolji odgovor”

Na koncu se vratilo na utakmici protiv Hajduka u kojoj je Krizmanić zabio nakon prekida, a do kraja utakmice Gorica je imala nekoliko lijepih kontranapada u kojima je nedostajao tek zadnji pas, odnosno koncentracija kod Gashija i Pršira.

Kako bilo, Gorica je sigurno dobila dodatni poticaj ovim trijumfom, na njima je da to iskoriste. Slično su mislili i nakon Dinama pa u utakmici koja im je značila izuzetno puno, onoj na Šubićevcu jer je jedna od onih koja vrijedi “šest bodova”, upisali poraz...

Na kraju, riječ, dvije i o još jednom junaku subotnje utakmice. Svjetla reflektora uperena su prema Ivanu Baniću koji je zaista bio najbolji pojedinac dvoboja. Međutim, tek nijansu slabiji od njega bio je Mario Maloča. Bio je pravi lider na terenu. Gotovo da nije izlazio iz kaznenog prostora i pri tome je ostvario impresivnih 15 otklonjenih opasnosti te je četiri puta blokirao loptu. Odigrao je sjajnu utakmicu kakvu već dugo nismo vidjeli od jednog pojedinca u obrani Gorice. I to protiv svog kluba.

Sreli smo se nakon utakmice. Samo se nasmijao. Kao da je htio reći: “A što ćeš sada napisati”?. Nasmijali smo se i mi. I napisali da je bio junak utakmice.

A poveznica je jedna benigna rečenica napisana prije nekoliko mjeseci nakon njegove izjave u kojoj je rekao da želi naslov prvaka svom bivšem klubu. Ništa osobno, već smo smatrali tada, kao što smatramo i danas, da je u krajnju ruku neukusno željeti javno naslov klubu u istom rangu natjecanja u kojem se i sam natječeš.

I da se razumijemo, to isto bi napisali i rekli da je identična izjava i dobrim željama Dinamu otišla iz smjera nekog iz galerije bivših s modrim predznakom. Primjerice Marina Leovca ili Domagoja Antolića iz Lokomotive. Ne treba baš biti Einstein da se zaključi za koga navedeni navijaju, kao i za koga u toj utrci koja će očito biti neizvjesna do samog kraja navijaju Maloča ili Mikanović. Ali, ne bi nam palo napamet uperiti prst u nekoga sa natruhom sumnje da igra “pod ručnom” protiv svojih. I nije. Niti za Banića, Maloču, Mikanovića, Radoševića... I nikada to nismo napisali.

To što se to naše mišljenje tumačilo i interpretiralo na način na koji to već nekima paše, a najčešće s krajnjim ciljem dodvoravanja i spuštanja na koljena pred navijačkim pukom - to zapravo i nije naš problem. I dalje smatramo da takvim izjavama nema mjesta u istom rangu natjecanja.

U svakom slučaju, sreli smo Maloču par dana kasnije u Maksimiru, pred utakmicu reprezentacije. I objasnili mu što smatramo da je bilo krivo u toj njegovoj spornoj rečenici. Kao što smo mu u subotu čestitali na najboljoj partiji u dresu Gorice. Protiv “svojih”.