Kako je Juve propao: Sve pobjede imaju mnogo očeva, porazi su u pravilu siročad

Engleski pjesnik John Keats, koji je svoje dane okončao u Vječnom gradu i tamo zauvijek ostao na engleskom groblju, napisao je da pobjede uvijek imaju mnogo očeva, a da su porazi u pravilu siročad. Ni nakon 200 godina ta opaska najvažnijeg romantičnog pjesnika s Otoka, zajedno s lordom Byronom s kojim je dijelio ljubav prema Italiji, nije izgubila ni dio svoje važnosti.

Desetljeće Juventusovog trijumfa ima očeva koliko želite: od trenera do igrača, od predsjednika do menadžera. Godina poraza i pada je siroče, bez oca i majke i nitko ne želi preuzeti odgovornost. U najboljem slučaju, svi su krivi, a kad su svi krivi, to znači da nitko nije kriv.

Najlakše bi bilo svu krivnju svaliti na Andreu Pirla. Ali to bi bilo banalno kao i Murphyjevo pravilo: Članak 1. Šef je uvijek u pravu; Članak 2. Ako šef nije u pravu, pridržavajte se prvog članka. Pirlova krivnja je marginalna i posljednja u hijerarhiji onih koji su uzrokovali pad Stare dame. Oni koji su ga izabrali puno su više krivi od njega, kao i oni koji su stvorili aktualni park igrača Juventusa.

Zvuči paradoksalno, ali pad Juventusa započeo je dolaskom Cristiana Ronalda, za kojeg se vjerovalo da je kvalitativni skok u razvoju Stare dame. Predsjednik Juventusa Andrea Agnelli vodio je cijelu operaciju u tajnosti, zajedno s Fabiom Paraticijem. Ne zna se pouzdano je li tadašnji generalni direktor Juventusa Beppe Marotta bio upoznat sa cijelim poslom, ali nepobitno je da ga nitko nije savjetovao i da je to bio početak kraja odnosa Marotte i Agnelija, tj. Paraticijem.

Angažiranje Cristiana Ronalda bilo je kockanje, poput pokušaja "vađenja" za kartaškim stolom s dupliranjem uloga. Juventusova financijska bilanca već je bila u velikom minusu prije tri godine, kada je John Elkann jasno stavio do znanja da zna da obiteljska tvrtka neće pokrivati ​​dugove niti financirati oporavak. To objašnjava zašto je Marota u operaciji transfera Ronalda zadržan na margini.

Agnellijeva računica bila je vrlo odvažna, ali i s previše nepoznanica. Osim planetarnog jačanja branda Juventus uz pomoć Ronaldove popularnosti, predsjednik Bianconera bio je uvjeren da je CR7 zagonetka koja nedostaje za osvajanje Lige prvaka, trofej koji je Stara dama čekala od 1996..

Plaća Ronaldovog faraona od 30 i djelić milijuna i niz drugih pogodnosti, sa 100 milijuna eura uplaćenih za transfer u Real Madrid, opteretila je Juventusovu bilancu s preko 350 milijuna eura u četiri godine. U prijevodu, Juve je bio osuđen osvojiti ne jednu, nego barem dvije Lige prvaka kako bi pokrio rupu u bilanci koju je ostavio Ronaldov transfer.

Istodobno, Paratici primjenjuje strategiju na kojoj je Adriano Galliani izgorio u Milanu: kad je Elkann zatvorio slavinu, Juve je morao sam financirati kampanju pojačanja. Poput Gallianija i Paraticija, on upada u zavodljivu zamku uzimajući igrače na kraju njihovih ugovora, bez eura odštete, koji zauzvrat traže basnoslovne plaće.

Prihodi Ronalda, Adriena Rabiota, Aarona Ramseyja, Matthijsa De Ligta pobuđuju apetite ostalih nogometaša koji kucaju na vrata i traže povišice. Uprava Juventusa povlači još jedan pogrešan potez, proširujući milijunske ugovore na igrače koji su već duboko zašli u četvrto desetljeće života: Najbolji su primjeri Sami Khedira, Mario Mandžukić i Gonzalo Higuain.

Lako je biti general nakon bitke, ali ne mali broj razmišljajućih glava u Italiji upozorio je u kasnu jesen 2018. da je odlazak Marotte označio kraj trijumfalnog razdoblja Bianconera i da je jedino pitanje koliko će Juve valjati inercija. trijumfalni put.

Beppe Marota nije bio samo najstariji - po godinama je mogao biti otac gotovo svih članova trijumvirata Agnelli / Nedved / Paratici - već i glas razuma, reda i poslovne liturgije po kojima je Stara dama bila prepoznatljiva. Bez njega su tijumvirat izgubili kompas, uporište, i što je najvažnije, izgubili su osobu pred kojom je svaki nogometaš stajao mirno i na svom mjestu.

Trijumfi počinju fanfarama, a jadno završavaju u Juventusu. Dovoljno je sjetiti se prethodnog "trilinga", Luciano Moggi - Antonio Giraudo - Roberto Bettega, zbog kojeg je Juve prvi put u povijesti završio u Serie B. Agnelli, Nedved i Paratici bili su žrtve vlastitog uspjeha. Podcijenili su ulogu Marotte, a precijenili svoju.

Ako je Marotta bila neizravna žrtva dovođenja Ronalda, Massimiliano Allegri bio je izravan. Danas se malo ljudi sjeća arogantne i podcjenjivačke geste Portugalaca prema Allegriju nakon ispadanja iz Lige prvaka protiv Ajaxa. Poznavatelji prilika u Continassu tvrde da je bila prekretnica da Fabio Paratici i Pavel Nedved krenu u ofenzivu da "otjeraju" Allegrija godinu dana prije isteka ugovora.

Agnelli se nije lako predao pritisku svoja dva suradnika. Allegria je doveo Marottu, ali predsjednik Juvea vezao se za njega jer mu je pružio veliko zadovoljstvo nakon burnog rastanka s Antoniom Conteom. Također, otkaz Allegriju, koji je osvojio pet uzastopnih Scudetta, vodio je Juvea do finala Lige prvaka dva puta, a s još godinu dana ugovora nije imao sportsko, ekonomsko ili strateško značenje.

Andrea se preziva Agnelli, ali nema ni karizmu ni moć kakvu je imao njegov ujak Gianni. Legendarni "Avvocato" bio je patrijarh obitelji, dok Andrea mora pitati za novac nećaka Johna Elkanna, Giannijevog unuka. A odnosi s nogometašima potpuno su drugačiji. Odvjetnik Agnelli i predsjednik Giampiero Boniperti znali su postaviti igrače, čak i one najveće, poput Michela Platinija i Omara Sivorija, na njihovo mjesto. U njihovo doba nitko nije mogao biti važniji i veći od Juventusa.

Fabio Paratici i Pavel Nedved imali su ideju dati još jednu priliku Antoniju Conteu i obećali su da će "srediti" Agnellija. Računaju da bez Marotte nad glavom mogu uvjeriti Andreu, iako mu nije zaboravio, niti oprostio čuvenu zajedljivu opasku da se ne ide u restoran u kojem obrok košta 100 eura s deset eura u džepu. Nagovaranje traje tjednima, Conte se želi vratiti u Juve, ali počinje gubiti strpljenje jer je već odbio Romu i ne smije ispustiti Inter kao padobran.

Ako je arogancija Paraticija i Nedveda "otjerala" Beppea Marottu u zagrljaj mladog Steven Zhanga, koji je iskusnog menadžera nazvao iste noći kad je dobio otkaz u Juventusu, taština Andree Agnellija servirala je Contea najvećem rivalu. Drugim riječima, predsjednik i rukovoditelji Juventusa izravno su ojačali svog najvećeg rivala dajući mu dvojac koji je postavio temelje Juventusu, koji je Italijom vladao devet godina.

Paratici i Nedved odgovorni su za dovođenje Mauricija Sarrija. Sarri pristaje Juventusu, kao što je Che Guevara odgovarao funkciji direktora banke Goldman Sachs. Toskanski stručnjak već na startu pravu grešku: odlazi Ronaldu na noge u iznajmljenoj vili na moru. Na početku sezone CR7 ispaljuje još jednu otrovnu strelicu na Allegrijevu izjavu da Juve napokon igra nogomet. Međutim, ljubavna veza sa Sarrijem kratko traje. Na dva uzastopna meča Mauricio izvodi blijedog i indisponiranog Cristiana iz igre, što mu Portugalac nikad nije oprostio.

Pandemija Covida-19 i ispadanje u osminu finala Lige prvaka dvije godine zaredom protiv skromnih rivala, Lyona i Porta, baca Juventus u financijski slom. S ukupnom plaćom igrača od 240 milijuna eura, plus više od 20 milijuna eura za dva trenera po sezoni (Allegri i Sarri platili su da ne rade ništa), cijela konstrukcija Andree Agnellija počinje propadati. Bez prihoda od stadiona, muzeja, sponzora, bez pomoći sestrića Elkannovih, uz još jedan neuspjeli pokušaj osvajanja Lige prvaka, Agnelli i njegovi suradnici gube lucidnost. To donekle objašnjava zašto je predsjednik Juventusa najveći saveznik Florentina Pereza u bitci za Super ligu.

Istodobno, Ronaldo od dodane vrijednosti Juventusa, postaje, eufemistički rečeno, solist koji nema puno dodirnih točaka s ostatkom momčadi. Eksperiment sa Sarrijem neslavno je propao, unatoč osvajanju devetog naslova. Toskanac je doveden da stvori lepršavu igru Juvea i osvoji Ligu prvaka. Uspio je samo posvađat se sa svima: od igrača do uprave kluba i predsjednika.

Odabir Andree Pirla bio je Agnellijev impulzivan potez. Da se poslužimo metaforom Flavija Briatorea, "povjeravanje momčadi Pirlu bilo je poput davanja novog Ferrarija djetetu koje je upravo položilo vozački ispit." Moguća su samo dva ishoda: ili će pokvariti mašinu ili će ga slupati. Pirlo je i pokvario i slupao Juveov Ferrari.

Kraj jedne ere Juventusa ogleda se u činjenici da je trenutna uprava Juventusa prva u povijesti koja je dopustila da jedan igrač bude važniji od kluba i da radi što i kako želi. Ronaldo si nije samo dopustio luksuz da bira kada, koliko i kako će igrati, već je jučer, u pratnji Elkanna i Agnellija, dok su ostali igrači trenirali u Continassu prije utakmice sa Sassuolom, provodio po Maranellu i usput kupio novi Ferrari. Odvjetnik Agnelli i Boniperti prevrću se u grobu.

Ronaldo je ove sezone zabio preko 30 golova u Seriji A i Ligi prvaka, ali je podbacio u svim ključnim utakmicama: protiv Milana, Intera, Porta, protiv Atalante nije želio igrati pošto mu je bio važniji susret Portugala s Luksemburgom.

Pirlo, poučen primjerom Sarrija, nikada nije zamijenio Ronalda ako to nije tražio. Mijenjao je sastave Juventusa kao čarape. U 35 utakmica u Serie A vidjeli smo 35 različitih sastava. Paradoksalno, Juve je bio manje loš u prvom nego u drugom dijelu sezone, što pokazuje da je i ono malo ideja koje je Pirlo imao, s vremenom izgubio. Netko je čak pokušao opravdati neuspjehe Stare dame činjenicom da nisu mogli računati na učinak punog stadiona Allianz, koji je do Pandemije bio gotovo nepobjediva tvrđava Juventusa. Točno je da su Bianconeri od početka epidemije izgubili gotovo jednak broj utakmica kod kuće nego u prethodnih osam i pol godina, ali također odgovara istini da Juve nije izgubio mjesto u Ligi prvaka u Torinu, već na gostovanjima.

Najava dana: Nogometna uzbuđenja diljem Starog kontinenta

Dok za Pirla možemo pronaći niz opravdanja za neuspješnu sezonu, Paratici i Nedved nemaju puno olakotnih okolnosti. Njih su dvojica pogriješila u posljednja dva prijelazna roka: potrošili su preko 200 milijuna eura, a Juventusu nedostaje kompletna vezna linija, barem jedan branič i napadač na nivou renomea Stare dame.

Rabiot i Ramsey pokazali su se totalnim promašajima, Weston McKennie i Dejan Kulushevski i dalje su zeleni, Rodrigo Bentancur nema štofa za vođu igre u velikom timu, u najboljem slučaju može biti vodonoša. U razmjeni Arthur-Miralem Pjanić ni Juve ni Barcelona nisu bili sretni. Federico Bernardeschi izgleda više kao maneken nego nogometaš, Alvaro Morata dobra je rezerva i ništa više. Giorgio Chiellini je u godinama koje pristižu i Leonarda Bonuccija. Paulo Dybala ostavlja dojam igrača koji je već prošao zenit i više vremena provodi s liječnicima i fizioterapeutima nego na treninzima. Nijedan pokušaj lansiranja igrača iz rezervnog tima "Under 23" nije uspio. Ni Gianluca Frabotta, ni Nicolo Fagioli, ni Radu Dragusin, kao i još par drugih nogometaša koji nisu na visini Juventusa. Jedini igrači koji su opravdali povjerenje su De Light, Juan Cuadrado, Federico Chiesa, Danilo i Wojciech Szczesny.

Bez Lige prvaka i s velikim minusom, Juventus će biti prisiljen prodati nekoliko svojih najboljih igrača. Problem je u tome što za one koji bi rado pozdravili u Continassu nema mnogo zainteresiranih klubova ili je spremnih platiti cijenu koju traži Juve. Dybali ugovor istječe sljedeće godine. Bilo bi teško uzeti veliki novac za njega čak i u normalno vrijeme, a kamoli u krizi. Cristiano Ronaldo ima toliko godina i toliko veliku plaću da će biti velika stvar za Juve da ga se oslobode bez dodatnih obveza. Okreni, obrni, jedini igrač za kojeg Bianconeri mogu uzeti ogroman novac je De Light, a on je jedini igrač koji bi morao ostati u Continassu.

Iz svega navedenog može se zaključiti da ovosezonski debakl Juventusa ima "izvanbračne očeve" koji ne žele preuzeti krivnju. Nesuglasice su moguće samo u raspodjeli odgovornosti: od Andree Agnellija preko Paraticija i Nedveda do Pirla i igrača.

Ključni datum za budućnost Juventusa je 27. svibnja, kada je na programu Skupština dioničara Exora. Andrea Pirlo sigurno neće biti na klupi Juvea sljedeće sezone, male su šanse da ostanu sportski direktor Fabio Paratici i Cristiano Ronaldo. Za Pavela Nedveda se šuška da bi mogao započeti suradnju sa svojim bivšim menadžerom i velikim prijateljem Minom Raiolom, a Andrea Agnelli visi: nije isključeno da će nakon 11 godina napustiti Juventus kao njegov najtrofejniji predsjednik u povijesti.

Piše: Željko Pantelić