Kada legende postanu "legende": Zašto bi Vilsonu Džoniju bilo bolje da konačno otkrije čari samokritike?

Incident koji se odvio na novaljskoj Biloj noći, tradicionalnoj večeri koju navijači i simpatizeri Hajduka diljem Hrvatske i svijeta organiziraju kako bi okupili lokalne Hajdukovce, ima nažalost i svoje repove.

Podsjetimo, bivši igrač Hajduka i Dinama Vilson Džoni istupio je u ime određene grupacije Hajdukovih veterana te je verbalno napao predsjednika Hajduka, Ivana Kosa, revoltiran činjenicom da ih navodno nije pozdravio pri ulasku u salu. Iako su i gradonačelnik Novalje Ante Dabo, kao i nekolicina drugih prisutnih gostiju – pa čak i Ivan Buljan iz delegacije Hajdukovih veterana potvrdili kako je Džoni „popio par pića previše“, bivši igrač ne odustaje od prozivki na račun čelnika Hajduka.

Tako je u naknadnim izjavama za Sportske novosti Džoni zaprijetio (!) kako će on osobno smijeniti legitimno odabranog predsjednika nogometnog kluba, unatoč činjenici da navedeni više nema nikakvu formalnu ulogu u klubu, a danas se osvrnuo i na izjavu Torcide, koja je oštro osudila Džonijev ispad.

„Nemojte me svađati s Torcidom, ja sam rođen 1950. godine kad i Torcida i uvijek sam bio uz nju. Neka slobodno izađu s imenima onih koji su zloupotrebljavali Hajduk, a ne ovako globalno“, izjavio je danas Džoni za Sportske novosti. Ipak, mogao bi biti malo pažljiviji kada priča o ljudima koji su zloupotrebljavali klub, jer se uz njegovo ime vežu brojne kontroverze za vrijeme njegove dugogodišnje funkcije na poziciji skauta Hajduka, koja je nedavno okončana otkazom.

Hajduk je upravo u tom periodu dosegnuo najniže grane u povijesti, kako rezultatski (dva peta mjesta u sezonama 2005/06. i 2007/08. što su najgori plasmani kluba u neovisnoj Hrvatskoj, europske eliminacije od Shelbournea, Debrecena, Žiline…) tako i financijski (gotovo 120 milijuna kuna duga ostavljenog nakon rada uprava pod kojima je između ostalih radio i Džoni), a interesantno je kako Džoni tada nije bio kritičar katastrofalnog rada navedenih uprava. Danas, kada Hajduk polagano izlazi iz krize nastale nesavjesnim poslovanjem u tom periodu, Džoni izjavljuje kako je Kos „najgori predsjednik kluba unazad 50 godina“. Posebno ističe da je razlog tome što Kos nije osvjedočeni navijač Hajduka.

Mogli bi se zapitati koliko je „navijački“ od Džonija bilo kada je primjerice u prosincu 2011. godine verbalno napao i tadašnjeg trenera juniora Mišu Krstičevića na utakmici između juniora Hajduka i Intera. Njegov sin, Ivan Jakov Džoni  upravo se vratio s probe iz Manchester Cityja, što mu je očito dalo krila da kroji neka svoja pravila mimo trenera. Pri vodstvu Hajduka u 76. minuti te utakmice dosuđena je najstroža kazna za Bijele, a iako je tada izvođač jedanaesteraca bio današnji stoper Rijeke Josip Elez, ulogu je samoinicijativno preuzeo Ivan Jakov. Nakon izričite naredbe trenera da prepusti izvođenje onome za kojeg je odlučeno da je za to zadužen, Džoni mlađi je bahato odbio slaviti Elezov gol, nakon čega ga je trener i izvukao iz igre. Ako mislite da je Džoni senior svojim iskustvom poželio očitati bukvicu blago rečeno „nestašnom“ nasljedniku, varate se. Vilson je tada usmjerio bijes upravo na trenera, te je nakon niza uvreda napustio igralište.

Da je barem svoj temperament naspram kolega zaposlenika u klubu Džoni mogao potkrijepiti konkretnim rezultatima svog rada, međutim osim što je poznato da je upravo on bio zadužen za „skautiranje“ mađarskog Debrecena, koji je Hajduku unio najbolniji europski poraz u njegovoj povijesti (0:8 akumulirano), Džonija prate i brojne druge kontroverze, kao čuvena priča o njegovom putu u Pulu, gdje je trebao skautirati tadašnjeg veznjaka Istre Kaliloua Traorea. Do Pule Džoni navodno nikada nije stigao, iz također navodno istih razloga zbog kojih je i napao predsjednika Kosa… Također je u tom periodu preko njegovih očiju prošlo više od nekoliko talenata koje su ocijenili nedovoljno perspektivnima, a koji su kasnije napravili velike karijere. Najpoznatiji među njima je - Luka Modrić.

Posebno je dakle simptomatično da je uvođenjem demokratski odabranog Nadzornog odbora kluba, a posljedično i uprave određena skupina bivših igrača koja se – također bizarno – uglavnom uglavnom samoinicijativno voli svrstavati među klupske „legende“ izgubila svoj loše odrađivan ali istovremeno dobro plaćen posao, nakon čega su "slučajno" i krenule kontinuirane prozivke na rad aktualne garniture. Među njih spada i Džoni, koji se diči svojim "navijaštvom", iako je poznato da je svoju statistički najbolju sezonu odigrao u rivalu Dinamu, u koji je prešao u sezoni 1978./79. nakon, gle čuda, neslaganja sa tadašnjom upravom kluba. Hajdukovi navijači ne prihvaćaju da itko klub drži taocem, a naročito ne ljudi koji su u klubu radili kada je splitski klub srozan do razine amaterskog kolektiva.

Interesantno, upravo je taj period očito jedini kada po Džoniju nije bilo problema u poslovanju. Sapienti sat, kažu.

(Foto: Pixsell)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!