Junaci 'modre' ere: “Znaš, kada bih išao u rat, najviše bih volio imati Kevina pored mene”

Puno je junaka ove Dinamove pobjede! Istinskih, pravih heroja koji su na svojim leđima doteglili klub do devete Lige prvaka! Onih na travnjaku koje svi vide, ali i onih iza svjetala reflektora. Onih poput Tompe i Iveka, vrijednih oružara koji se brinu da sve bude besprijekorno. Junaka poput Miljene koja europske odnose ima u malom prstu što i ne čudi obzirom od koga se učila poslu. Pa oni vrijednih ljudi koji rade na stadionu, tzv. "Sakomanove brigade" koji će odraditi sve što je u njihovoj moći da koliko toliko upristoje taj stadion. Da im netko dozvoli, vjerojatno bi sami uzeli lopate u ruke i sanirali taj Istok koji će i u ovoj sezoni Lige prvaka zjapiti prazan. Junaci su tete čistačice, potom one u vešeraju, kuhinji, računovodstvu... I teta Goga, Piksi, Kuže, Kugla, Švedi, Mićko... Marko i Kiseli "šnel fotograf" kao pridruženi član. Svi oni "mali" a zapravo veliki ljudi Maksimira krivi su jer unose radost i veselje svakoga dana "modrim" vedetama. Oni su im servis, ali bez njih to ne bi funkcioniralo. Heroj je i Zdavko Dumbović, vjerojatni rekorder po usponima na reflektore Maksimira a koji se brine o struji... I čini to besprijekorno. Svi oni nose dio zasluga što se Liga prvaka ponovno igra u Zagrebu.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

A junak je i doktor Šojat. Legendarni Šojka imao je svoje prste u većini od ovih devet Liga prvaka, ako ne i u svima. Htjeli smo ga jutros zvati da provjerimo je l' bio i onoj prvoj 1998., ali nismo htjeli remetiti zasluženi mir nakon povratka iz Azerbejdžana. Vjerojatno se “hitil na grbu” nakon onih par intervencija na utakmici koje jasno ukazuju da nisu samo Kule i Pjaca u formi, već je i stari dobri Šojka na razini Lige prvaka.

Junak je svakako i Sergej Jakirović. Malo je onih koji znaju kakav je križni put prošao trener Dinama da bi sinoć parkirao modri autobus ispred Grimaldi Foruma u Monacu. Radili su mu o glavi znani i neznani. Njegov odlazak zazivali i oni koji su mu sinoć nakon utakmice brže bolje potrčali u zagrljaj. S figom u džepu, jer drugačije ne znaju.

Toliko puta je Jakir visio o koncu da je i prestao brojati. No, zato je ovaj trijumf slađi. Upisao se Jakirović u galeriju velikih trenera koji su vodili Dinamo u Ligi prvaka; od Cice i Zajeca, pa Maje Vlaka, Ardilesa, Jurčića, Čačića i Mamića. Uz himnu Lige prvaka na klupi su ponosno stajali Željko Sopić i Ivajlo Petev, dakako i Nenad Bjelica.

A sada će taj privilegij imati i Sergej Jakirović. Apsolutno zasluženo! Iako, i dalje treba imati oči na leđima...

Dinamu prijeti 'pakao' s Realom i Cityjem, dolazak Olma s Barcelonom, ali i vrlo prolazni ždrijeb

Die Meister...The Champions!

OCJENE - Dinamo: Pjaca je već isplatio transfer, Jakirović je uspio što nije ni Xabi Alonso!

Profa je postao Doktor!

Junaci su svi igrači, bez iznimke. Oni koji su bili na travnjaku, ali i oni koji su se ukrcali u avion znajući da sigurno neće igrati. Arijan Ademi ponio se kapetanski! Ristovski također. I ovi klinci koji dolaze...

No, u čitavom tom nizu imena, neće nam zamjeriti ako naglasimo kako nam je zbog jednog posebno drago.

“Znaš, kada bi išao u rat, najviše bih volio imati Kevina pored mene”, rekao nam je jednom prilikom jedan od senatora Dinama i igrač koji je potpisao sve uspjehe kluba posljednjih šest, sedam godina od početka Bjeličine ere u Maksimiru.

Kévin Théophile-Catherine odigrao je u Azerbejdžanu veliku utakmicu! Bio je pravodoban, moćan, silan. Bio je kolosalan. Da, Pjaca je zabio kada se lomilo, Sučić je sve odradio što je trebao, pa i više od toga. No, Kevin Théophile bio je taj koji je držao “modru” obranu.

Dva je puta bio na odlasku iz Dinama. Dva puta se vraćao jer su ga trebali. Prvi puta se cijela upravljačka svita u Maksimiru pravila pametna, mudra i sposobna pa ga nisu uspjeli zadržati već su ga gurnuli u drugu momčad. Sreli smo se tada na Maksimiru, bio je nasmijan.

“Sve je to posao”, rekao mi je u prolazu, slegnuo ramenima i otišao odraditi trening s juniorima. Tješio je on mene, ne ja njega!

Svega par dana kasnije, upalio se ekran u modrom salonu i uvjeti novog ugovora dogovoreni su u par minuta.

Drugi puta otišao je nakon isteka ugovora. Nisu ga htjeli produžiti. Sjedili smo tada kod đamije u centru gradu, prebirali po uspomenama. Pala je i suza na rastanku. Taj kolosalni div pokazao je i svoju emotivnu stranu. Pokazao je da se iza opasne i ozbiljne vanjštine koja tjera strah u kostima suparničkim napadačima krije čovjek kojem su Dinamo i Zagreb toliko prirasli srcu da je počeo razmišljati da i nakon karijere ostane pod Sljemenom.

“Idem se malo odmoriti pa ćemo vidjeti gdje ću završiti”, rekao mi je na odlasku. Odmor je trajao par mjeseci. U listopadu prošle godine sletjela je poruka:

“Izgleda da ono nije bio oproštaj! Vraćam se”.

Čast svima, ali najbitniju ulogu odigrali su Marko Marić i Sergej Jakirović. Prvi je predložio i odradio sav posao oko povratka. Mara je bio dio stručnog stožera i osjetio ga je na treningu. A znao je koliko Kévin Théophile-Catherine znači suigračima. Drugi se složio. Znao je Jakir da mu treba netko poput Kevina za ono što ga je čekalo prošle sezone koju je Dinamo završio trijumfalno na svim poljima.

“Puno sam trofeja osvojio s Dinamom, ali nikada nismo slavili na taj način. Bilo je prekrasno. Znaju ljudi da ne pokazujem previše emociju, ali nisam se mogao zaustaviti. Taj put od stadiona do Trga, ti navijači koji su išli s nama i pjevali pa taj doček... To su scene koje ti se vječno urežu u pamćenje”, pričao je nakon prvenstva Kevin Theophile pokazujući nam fotografiju s Rujevice gdje je Dinamo zapravo riješio prvenstvo.

“Imam kod kuće fotografiju slavlja momčadi, a u pozadini su naši navijači. Nisam si bez razloga ostavio to kao uspomenu na tu utakmicu. To je bio okidač za ovakvu završnicu”.

U ovoj sezoni je odradio Istru i Osijek pa se odmarao protiv Šibenika i Gorice. Spremao ga je Jakir za dvije utakmice s Qarabagom. Dvije u kojima je pokazao svoju vrijednost. Nije samo Kévin Théophile značajna figura na travnjaku. On je vezivno tkivo u svlačionici. Primjer drugima.

Netko tko će na slobodan dan, dok suigrači zapale u Opatiju na kupanac, uzeti tenisice i otići u Maksimir odraditi trening. On će doći među prvima, otići među zadnjima. I tako pokazati Paviću, Mikiću, Vrbančiću, Ćutuku i ostalima koji polako dolaze na veliku scenu kako se profesionalac odnosi prema poslu, odnosno kako se igrač Dinama trebao odnositi prema dresu koji nosi.

Kévin Théophile drži pod sobom Pierre Gabriela i Samy Mmaeea. Vjerojatno i Cordobu, možda i Ogiwaru. Drže ga se kao “pijani plota” i rastu pod njegovom kontrolom. I to je još jedna vrijednost igrača koji je spremno zakoračio u odabrano društvo najboljih stranaca koji su nosili dres Dinama kroz povijest. Bez ikakve dvojbe.