Jednog dana opet zajedno

Prošlo je nešto manje od dvije godine otkako su nakon dominacije na juniorskoj razini priključeni Hajdukovoj prvoj momčadi Stipe Biuk i Marin Ljubičić. Obojica su debitirali u ožujku 2021. godine u razmaku od nekoliko dana, Biuk u kup-utakmici protiv Zagreba, a Ljubičić golom protiv Šibenika u HNL-u. Nekoliko dana prošlo je i otkako jedan i drugi više nisu i službeno igrači Hajduka.

Još proteklog ljeta Ljubičić je otišao na posudbu u LASK gdje je doživio eksploziju i završio polusezonu s 13 golova u 17 nastupa. Bio je to dovoljan argument čelnicima austrijskog kluba da požure otkup njegovog ugovora prije isteka posudbe, a posao je službeno realiziran za oko 3 milijuna eura početkom prošlog tjedna. Krajem idućeg odjeknula je još više, pomalo neočekivano, vijest da odlazi Stipe Biuk i to u američki MLS za 8 milijuna eura s bonusima.

Stipe u Gradu anđela: Nekadašnja nada Barcelone bit će mu konkurencija, a najskuplji igrač kluba nije zaigrao u Europi (GRAFIKA)

Biuk: „Nosim lijepe uspomene, doček na Rivi, pamtit ću to cijeli život“

Službeno: Hajduk prodao svojeg dragulja u Austriju

Biuk nastavlja karijeru u MLS-u, Hajduk će zaraditi 8 milijuna eura

Puno su polemika među navijačima razvila ova dva transfera. Raspravlja se jesu li to dobri poslovi za klub, ali i igrače. Postavljaju se pitanja je li to smjer kojim će se ići u budućnosti, a ponavljaju se i riječi predsjednika Lukše Jakobušića o 'prodaji budućnosti za sigurnost'.

Čim su se pojavili u seniorskom nogometu označeni su kao projekti kluba. Interes iz inozemstva zbog njihovog potencijala bio je velik. Gotovo da nije bilo prijelaznog roka, pa i van njega, da se nije spominjao neki klub kao nova destinacija Biuka. Kako smo već spomenuli, juniorski staž su odradili dominantno, a to je značilo da je vrijeme da naprave korak dalje. I krenulo je to dosta dobro. Biuk je oduševljavao svojim driblinzima, Ljubičić energijom i dolaženjem u prilike.

Bila je to dobra prva seniorska polusezona za njih, no već idućeg ljeta neke stvari su se okrenule. Ideja je prije ljeta bila nastaviti s razvojnim putem, doveden je i trener Jens Gustafsson koji je trebao biti garancija toga, ali kako je ljeto odmicalo prilike za dovođenje nekih zvučnijih imena su bile sve veće i realizirane su na kraju. Odluka je pala da će se napasti trofeje, a rezultat toga je osvojen Kup i borba za naslov prvaka skoro do samog kraja.

U toj fazi Biuk i Ljubičić se nisu snašli i došlo je do stagnacije. Kako to obično biva počela su i propitkivanja neospornog talenta i potencijala u koji su već sve uvjerili. Patila je statistika zbog koje se prošle sezone postavljalo pitanje kako uklopiti dvojac koji je projekt kluba u šampionske ambicije. Pokušalo se i razdvajanjem promijeniti psihološki moment u kojem su bili pa je Ljubičić otišao na posudbu u LASK, a Biuk ostao. No na koncu obojica su ostvarili transfere u kratko vrijeme.

Gledajući statistički Ljubičić je za 44 nastupa u Hajduku zabio devet golova i upisao četiri asistencije. Zbog svog učinka i nedostatka realizacije bio je česta meta kritika, a utjecalo je to i na njegovu igru dodatno. Prema nekim komentarima javnosti još iz prošle sezone otpisivao se kod svakog promašaja, a današnji transfer i zarada koju su Bijeli ostvarili mnogima nije bila ni u primisli. Kritike nije izbjegao ni Biuk kojem se isto zamjerala statistika. U 67 službenih nastupa zabio je šest zgoditaka i upisao 10 asistencija.

Kad bi isključivo brojke gledali kao parametar Hajduk je na dvojici ofenzivnih igrača, napadaču i lijevom krilu koji još imaju štošta za pokazati i razviti svoje talente, s ukupno 15 golova u 111 nastupa zaradio ili će zaraditi 11 milijuna eura s postotkom od budućeg transfera. Iz te perspektive posao koji je Hajduk napravio tu je jako dobar, a ne treba bježati ni od činjenice da Hajduk nije osvojio naslov prvaka godinama, da je Kup stigao prošle sezone nakon devet godina posta te da više od deset godina nije igrao skupine nekog europskog natjecanja, parametara koji dodatno dižu cijenu igrača.

Nije ni sporno da će navijači uvijek žaliti što puni potencijal ili barem dio njega nisu ostvarili na Poljudu. Velik je uvijek bio taj sentiment navijača prema domaćim momcima koji dolaze iz Hajdukove omladinske škole. Možda nije isti kontekst, ali bilo je toga i ranije kad su s Poljuda odlazili Nikola Vlašić, Ante Palaversa, Domagoj Bradarić, Darko Nejašmić, Mario Vušković, Mario Pašalić pa na koncu i Marko Livaja koji prije odlaska u Inter nije stigao upisati nastup za prvu momčad.

Sentiment je i kod igrača prema klubu velik pa svaki od njih u nekom dijelu karijere ima potrebu se vratiti i dati još ono nešto od sebe klubu u kojem je potekao. Livaja je to napravio u najboljim igračkim godinama, Lovre Kalinić u vratarskim, a tu su još Josip Elez i Nikola Kalinić dok neki još najavljuju svoje povratke. Kroz karijeru ranije su tu bili, a sad su opet Dino Mikanović, Danijel Subašić, Anthony Kalik i Josip Vuković.

Nakon transfera Biuka u LAFC na društvenim mrežama poruku mu je poslao i Ljubičić koja je glasila: 'Sretno brate moj. Jednog dana opet skupa.' Veliki prijatelji od djetinjstva privremeno su se razdvojili, a jednog dana bi mogli biti opet zajedno u Hajduku. Baš kao i oni prije njih vratiti se iskusniji i zreliji, s nekoliko medalja i znanja te na koncu izbiti svaki argument kritike koji su ikad čuli dosad. Možda će tad biti vrijeme da naprave sve ono što prvi put nisu uspjeli. Ili stigli...