Jedino zaraznije od samopouzdanja je manjak samopouzdanja. Ali, svaki niz negdje stane!

Ove sezone Newcastle je osvojio prvi trofej nakon čak 70 godina posta, u Bologni ga nije bilo 51 godinu, Crystal Palace osvojio je trofej nakon 31 godine čekanja i prvi FA Cup u povijesti, dok sada postoji relana mogućnost da Tottenham nakon 17 godina posta dođe do malo srebrnine.

Iako, ruku na srce, igraju očajan nogomet. I pjesma njihovih navijača zapravo sve jako dobro sumira: „Sedamnaesti smo, ne znamo ni sami kako, ali idemo u Bilbao“. I oboje je iznenađenje, od toga da su tako nisko plasirani u prvenstvu do toga da su rutinski, preko Bodo/Glimta, Eintracht Frankfurta i AZ-a u nokaut fazi te ranije prilično jednostavno u ligaškom dijelu (5-2-1, 4. mjesto) izborili finale Europske lige. Tottenham je, mlađi će to teško znati, posljednji europski trofej osvojio 1984. kad su u finalu Kupa UEFA nakon dvije finalne utakmice bili bolji od Anderlechta. I to nakon jedanaesteraca. Zanimljivo, u polufinalu su se isto 'provukli', tamo su u dvije utakmice uspjeli pobijediti Hajduk, s tim da se ključnim pokazao pogodak Falca u prvom ogledu u kojem su Splićani slavili na Poljudu 2-1. U uzvratu je londonski sastav minimalno slavio, a Hazard, igrač s brojem sedam na leđima, presudio je Bijelima u sedmoj minuti utakmice. Mickey, dakako, s Edenom, osim prezimena, nema nikakvih poveznica...

Što se tiče 'trofejnih trenera' Spursa, lista nije preduga, ali prethodno spomenuti Kup UEFA potpisao je Keith Burkinshaw, jedna prilično živopisna 'persona' koja je neposredno finala protiv Anderlechta izjavila kako nakon osam godina odlazi iz kluba. I onda je to napravio sa stilom. Prije njega je velike stvari na klupi Tottenhama radio Bill Nicholson, čovjek kojeg se i danas smatra ponajvećom legendom kluba i koji je izmislio 'The Spurs Way' način nogometa. Zanimljivo, na današnjem Tottenhamovom stadionu jedan od ulaza zove baš po Nicholsonu, s tim da nas ne bi ni najmanje iznenadilo da jednog dana istu čast udijele i Angeu Postecoglou ako protiv Manchester Uniteda osvoji Europsku ligu. Iako mu otkaz vjerojatno 'ne gine' čak ni ako osvoji Europsku ligu. Opravdano.

Simpatični Grk s australskom putovnicom, čiji CV izgleda prilično nestvarno kad bi ga se uspoređivalo s ostalim mu kolegama na klupama najbogatijih europskih klubova, netko je koga je teško ne simpatizirati. Nije showman poput Mourinha, karizmatik ala Ancelotti, nema taktičko znanje Guardiole, ali je nevjerojatno socialno inteligentan i elokventan. Čak do te mjere da ga oni kojima se obraća rijetko kada u potpunosti shvate. Ima jednu dozu cinizma u sebi, voli postavljati stvari na pravo mjesto. Jednom je rekao kako 'vidi kroz sva sr*nja', što je odmah sugeriralo sedmoj sili kako ga neće 'prožvakati' kao mnoge njegove prethodnike. A da se nije šalio potvrdio je kad je s društvancem koje TM cijeni na više od 800 milijuna eura u prosincu i siječnju u Premier ligi upisao jednu pobjedu, dva remija i osam poraza. Osam. S Tottenhamom. U dva mjeseca. A Levy 'miruje'. Usprkos tome što navijači i mediji pola godine traže Angeovog nasljednika i iz tjedna u tjedan otkrivaju neke nove podatke koji potvrđuju da je Australac najgori trener Tottenhama u povijesti.

Inače, navijači Celtica obožavaju Angea, sa škotskim gigantom je prije dolaska u Tottenham u točno 750 dana mandata osvojio pet trofeja, s tim da je imao fenomenalan učinak osvojenih bodova od 2.31 po susretu. Doduše, Neil Lennon i Martin O'Neill su u toj kategoriji bili bolji od njega, ali Angeov nogomet kupio je neizmjerno zahtjevne navijače Celtica. Koji od svakog svojeg trenera očekuju pet stvari: Celticovo prvo mjesto, pobjede protiv Rangersa, napadačku igru, dobre izvedbe u Europi te – što je iznimno važno nakon što se Rangersu dogodilo što im se već dogodilo – stvaranje igrača za prodaju koji će omogućiti normalan CashFlow i osigurati urednost klupskih financija.

Ange se pokazao, rekli bi na Otoku, kao tip koji 'tick all the boxes', ali kada ga je pozvao Tottenham, ukazala mu se prilika koju nije mogao propustiti. I da, lako ga je razumjeti, premda je prilično jasno bilo da ide iz kluba u kojem su uspjesi zagarantirani u onaj u kojem su zagarantirani samo agonija i razočaranje.

Postecoglou je svaki put u svojoj drugoj sezoni osvojio trofej. Od South Melbournea, Brisbane Roara, Yokohama F. Marinosa i Celtica. A sada ima priliku nastaviti niz s Tottenhamom. I to u njegovoj jubilarnoj 100. utakmici na klupi Spursa.

„Mnogi su rekli da neću izdržati ni 50, ali – u drugoj sezoni uvijek nešto osvojim. To je činjenica. Ako ove sezone ne osvojim, a onda dogodine dođem i ponovim ovu istu račenicu, onda ćete mi moći reći da to baš nije tako, ali sada... Ne razumijem što želite od mene, da lažem?“

Osvajanje trofeja, iako ih od toga dijeli samo 90 minuta, je i dalje 'na dugom štapu'. Son je ove sezone na učinku od sedam pogodaka i 10 asistencija, Spursi će u finalu biti bez Dragusina, Kuluševskog (btw) i Maddisona, ali – na suprotnoj strani terena bit će Crveni vragovi. A doći do slavlja protiv nikada nije bilo lakše nego ove sezone.

"Bilo bi to nevjerojatno ostvarenje ako bi Ange svladao United u finalu i onda Tottenhamu osigurao Ligu prvaka sljedeće sezone. Bio bi to najveći srednji prst u povijesti engleskog nogometa. To bi ostvarenje zaista bilo nevjerojatno, a iako bih mu se najradije pridružio, problem je što finale igra protiv moje momčadi ", rekao je nekoliko dana prije finala Gary Neville, danas ponajbolji pundit na svijetu, a nekoć kapetan Uniteda.

Problem Tottenhama je što je jedino zaraznije od samopouzdanja – manjak samopouzdanja. United? Ove sezone s Unitedom imaju tri okršaja. I tri slavlja! Ni s kim ove sezone nisu više puta igrali, baš kao što nikoga ove sezone nisu više puta pobijedili. United je posljednji put Tottenham pobijedio 2022. godine, dakle puno prije Amorimovog ili Postecogluovog vremena, ali, svejedno, tko je dovoljno hrabar da može bez 'vaganja' reći - Tottenham 'uzima'. Nitko, baš nitko. Čak ni 'osvajač' Ange.

I sad, kad se priča sumira, dolazimo do toga da će jedan niz danas stati. Sad, hoće li se prekinuti 17-godišnji post od trofeja Spursa ili će pak United prvi put nakon šest utakmica doći do pobjede protiv Tottenhama, tek trebamo vidjeti, ali u ovom finalu nećemo gledati briljantan nogomet, u ovom finalu nećemo gledati šahovsko nadmudrivanje dvojice trenera, u ovom finalu doznat ćemo samo koji je klub u manjem 'gubitničkom modu'. Tottenham, ove sezone 17. momčad Premier lige, protiv Uniteda, ove sezone 16. momčadi Premier lige, za trofej, za slavu, za sljedeću sezonu u Ligi prvaka? I mi moramo svašta raditi...

Očekivani sastav Tottenhama (4-2-3-1): Vicario - Porro, Romero, Van de Ven, Udogie - Bentancur, Bissouma - Johnson, Odobert, Son - Solanke.