T. NičotaJedino rješenje je - strpljenje!
Vrijeme Čitanja: 5min | pon. 08.05.23. | 08:36
Dinamove igre u zadnje vrijeme navode na zaključak da se malo toga promijenilo Čačićevim odlaskom, da je Dinamo i dalje neuvjerljiv. No, veliki se pomak i nije mogao očekivati preko noći, a Bišćan je, za razliku od Čačića, svjestan da Dinamo mora bolje
Osluškujući modri puk osjeća se strepnja. Razočarano su brojni navijači nakon još jedne, treće uzastopne, Dinamove 'nule' na gostovanjima, nakon 0-0 u Osijeku, zaključili da se malo toga promijenilo u igri Modrih odlaskom Ante Čačića i dolaskom Igora Bišćana. Činjenica jest, osim odlične partije protiv Slavena Belupa (4-0), Dinamo je i dalje nedovoljno uvjerljiv, teško ulazi u prilike i, posebno izvan Maksimira, teško postiže pogotke. Također, nije Bišćan niti taktički i formacijski previše toga promijenio, prvih 11 je praktički istih kao i kod Čačića, izuzev mladog Frana Topića na Poljudu, u Gradskom vrtu čak je vratio i Roberta Ljubičića na lijevi bok! Većina ostalih mladih igrača, na čelu s opjevanim Gabrijelom Rukavinom, još nije dobila pravu priliku, a to je ono što se Čačiću i ponajviše zamjeralo. "Isti sadržaj, u tek nešto drugačijoj formi", bila je jedna od poruka, koju smo dobili nakon derbija u Osijeku. Drugi navijač, koji vjeruje u prste sudbine i tezu da nogomet jednako uzima i vraća, zaključio je da je razlika samo u tome što sve ono što je ulazilo u Livakovićevu mrežu dok je na klupi bio Čačić, sad ne ulazi. Tvrdi čovjek da bi Mlakar na Poljudu, Lovrić u Gradskom vrtu ili Bakrar u Puli, zabili ono što sad nisu da je bivši trener još uvijek na klupi i da bi Dinamov rezultat bio poražavajuć.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Strpljenje nije osobina koja često krasi navijače, nisu niti Dinamovi iznimka. Pa ih tako nakon šest Bišćanovih utakmica već hvata sumnja da će Dinamovo ljeto biti uspješno kao ranija ljeta, dobar dio igrača, koji su donedavno bili za reprezentaciju, sad su 'prevare' i 'treba ih potjerati'. Tako funkcionira narod, na euforiji i depresiji, emocijama, nadi i sumnji. No, osnovna je razlika između Čačića i Bišćana što je bivši trener i sportski direktor tražio opravdanja u svima drugima i svemu drugome, ne želeći nijednom priznati da to što momčad pokazuje na terenu - ne valja! I da je ipak i do njega. Tako će i dalje, izrekao je to u jednom podcastu, tvrditi da je iza Dinama, zapravo, najbolji prijelazni rok u zadnjih 15 godina(!), što je tvrdoglavost, koja već pomalo i graniči s ludošću. Ne odustaje Čačić od toga da problem nimalo nije bio u njemu i teško se miri s činjenicom da je otišao iz Maksimira prije nego što je planirao, našavši ipak duševni mir u izdašnoj otpremnini. Bišćan je tu u startu realniji, svjestan je da momčad još uvijek ne igra dobro, svjestan je da je super što pet utakmica zaredom Dinamo nije primio gol, ali i da je istovremeno zabrinjavajuće da na tri zadnja gostovanja nije zabio i da si Dinamo to ne smije dopustiti. I ne vadi se na činjenicu da je osnovni cilj ostvaren, da je naslov prvaka arhiviran i da je nebitno kako će Modri izgledati do kraja sezone.
"Igrali smo kako Dinamo treba igrati, ali nismo bili konkretni u završnici. Moramo na tome raditi, moramo početi zabijati, jer samo tako možemo pobjeđivati.", rekao je, između ostalog, Bišćan nakon osječke 'nule', hvatajući se, prema van, za one stvari koje su bile dobre. A pomaka ima. Dinamo je energetski danas sigurno bolja momčad, nego je bio prije mjesec dana, Dinamo sve dulji period utakmice drži dominaciju i kontrolu, ta Lovrićeva šansa u zadnjim minutama nije bila plod nereda i raspada u igri, već svojevrsni 'incident'. Govor tijela Dinamovih igrača ipak je drugačiji nego u zadnjoj fazi Čačićeve ere, međutim, svi ti detalji zorno pokazuju kroz kakve je stresove prošla ova momčad (pa i klub, generalno) zadnjih mjeseci i koliko je posla još uvijek pred Bišćanom.
I, nema niti Dinamo, a niti navijači drugo rješenje osim - strpljenja. Ne ide promjena, pogotovo ne s istim igračima, preko noći, koliko god to nekome bilo teško prihvatiti. Oni koji su mislili da će Dinamo, odlaskom Ante Čačića i dolaskom Igora Bišćana (ili koga god) igrati kao Manchester City, daleko su od realnosti, za takvu metamorfozu ipak treba još neko vrijeme pričekati. Sigurni smo da se s nekim stvarima, koje je zatekao u svlačionici, neugodno izneadio i sam Bišćan, ali ne žali se, ne svaljuje krivnju na prethodnike, jer, jako dobro poznaje mentalitet Dinama, zna da onog dana kad je došao više nije bitno što je bilo, nego samo ono što će biti. No, nije čudotvorac!
Zato, bez obzira što se u Dinamu svaka loša utakmica, a pogotovo tri zaredom bez pogotka u gostima, oslikava katastrofičnim tonovima, strpljenje je trenutno jedina logična riječ za Dinamove probleme. Da, naravno, podrazumijeva se, Dinamo mora u preostale tri utakmice pokazati nešto novo, neki novi pozitivni pomak, mora nekako biti efikasniji, razigraniji, bilo bi poželjno i da zablista neko novo ime, da se publici predstavi i netko od tih klinaca, koje dosad nismo imali prilike gledati. A sva ostala očekivanja treba ostaviti za pripreme. I prijelazni rok, dakako, koji u ovom trenutku izgleda neizvjesnije od Dinamovih gostovanja u HNL-u.
Preko noći se teško nešto može promijeniti, ali u dva-tri mjeseca se mora promijeniti. I tek će se tada moći konkretno govoriti o Bišćanovom opusu, ali i opusu onih koji će zajednom s njim slagati momčad za novu sezonu. Strepljenje, a što je drugo, alternative nema!
