Je li ovo kraj četvorice senatora i idealna prilika za potpunu smjenu generacije?
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 29.06.21. | 09:00
Hrvatska je pokazala veličinu, ali teško je za očekivati da ćemo dogodine u Katru biti još bolji.
Domagoj Vida – 32 godine, Dejan Lovren – 31 godina, Šime Vrsaljko – 29 godina, Milan Badelj – 32 godine. Za ovu četvorica senatora, koji su ujedno imali veliku ulogu u ostvarenju najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa, lako je moguće da uskoro postanu – bivši reprezentativci.
Jednostavno, u ovom trenutku to djeluje kao logičan slijed događaja. Nema nikakve sumnje da je svaki od navedenih napravio velike stvari u dresu reprezentacije, ali na ovom Europskom prvenstvu ipak nisu bili onako dobri kao prije tri godine u Rusije. Samim time, za očekivati je da će se isti trend nastaviti i sljedeće godine, a to nije nešto što žele kako oni sami, tako ni nacija.
Teško je nekom reći zbogom. Naročito kad i dalje znate da su svi oni redom vrhunski igrači i izvrsni karakteri, a povrh svega veže vas i ono što nikad nećemo moći zaboraviti – Rusija.
Badeljov odlazak je zapravo najrealniji i najočekivaniji. Pouzdani veznjak na ovom Euru nije upisao ni minutu, a budući da je ušao u 33. godinu života, jasno je kako su oni najbolji dani iza njega. Znanje kakvo Badelj posjeduje, igračka inteligencija i osjećaj za prostor, zaista je fantastično. K tome, riječ je u ugodnom sugovorniku, njegovi bližnji uvjeravaju i velikom čovjeku, a dodali bismo da uvijek imponira mirnoćom i staloženošću..
Povrh svega, njegov nasljednik čeka kao zapeta puška, a to je kapetan U-21 reprezentacije Nikola Moro. U bližoj budućnosti ne treba odbacivati mogućnost da u veznoj liniji vidimo iznimno talentiranog Luku Sučića iz Red Bull Salzburga, a uz dodatan napredak do reprezentacije bi lako mogli Kristian Bistrović i Mihael Žaper. Naravno, ne treba zaboraviti na Marka Bulata, Antu Palaversu, Hrvoja Babeca, čak i Andriju Balića, ali potonjoj četvorici potrebno je ipak dvije do tri sezone u kontinuitetu na malo većoj pozornici kako bi se njihova imena mogla početi ozbiljno razmatrati.
O stoperskom dvojcu Hrvatske napisane su stotine tekstova. Senatori Lovren i Vida odigrali su vanserijsko Svjetsko prvenstvo u Rusiji, bili su veoma dobri i na ovom Euru, ali… Vrijeme je za promjene. Lovren će uskoro proslaviti 32. rođendan, Vida je godinu dana stariji, a talenti kao što su Pongračić i Ćaleta-Car spremni su preuzeti njihove uloge. Naravno, tu je i Joško Gvardiol, koji je prije svega stoper, a nikako ne treba zaboraviti ni Marija Vuškovića, Boška Šutala, Martina Erlića ili Dinu Perića. Prije dvije godine svi su očekivali da će nasljednik Vide ili Lovrena postati Filip Benković, ali njegov igrački napredak malo je sporiji od očekivanog. No, nikako ga ne treba otpisivati, a ukoliko dosegne sve one visine koje su mu se predviđale, on jednog dana može postati standardni reprezentativac.
Najmlađi u ovom društvu i posljednje vrijeme često kritizirani Šime Vrsaljko ni u kojem slučaju nije zaslužio da se o njemu ružno piše, govori, komentira… Bespoštedni borac i jedan od onih igrača koji je do svega došao velikim radom je svoje zdravlje i svoju karijeru stavio na liniju kako bi pomogao Hrvatskoj! I to nije napravio u zalasku karijere, već u njenim najboljim i najplodnijim danima. Bez ikakvog pretjerivanja, 99% nogometaša diglo bi ruke i reklo – ja ne mogu. Ali Šime nije takav. Velika većina njegovih zdravstvenih problema, koje su se nastavile sve do današnjeg dana, kulminirale su na SP-u u Rusiji prije tri godine. Šime je igrao pod injekcijama, trpio je i davao maksimum kad bi mnogi odustali, stoga je sav ovaj 'linč' protiv njega čak malo i sramotan. I licemjeran, također.
Šime bi se mogao, odnosno trebao, oprostiti od reprezentativnog dresa samo zbog jedne stvari – a to je njegovo zdravlje. Jer, zaslužio je igrati nogomet na vrhunskoj razini, zaslužio je da se na njega gleda kao jednog od najboljih desnih bekova kojeg smo ikada imali, zaslužio je da ga svi gledamo s velikim poštovanjem.
No, poznavajući karakter ovog velikana, on neće otići. Ali ne zato jer ne želi, već jer si to Hrvatska u ovom trenutku ne može priuštiti. Juranović je odigrao dobro na ovom Euru, ima iza sebe dobru sezonu u Legiji, ali mjesto desnog braniča je iznimno deficitarno za Hrvatsku. Baš kako na lijevom krilu imamo pokojeg igrača 'viška', tako je veliki manjak vidljiv na poziciji desnog beka.
Za kraj, tu je i pitanje Luke Modrića. Poput djece, teško nam je isto uopće postaviti, teško nam je o tome uopće razmišljati, ali… ono je svakim danom sve izglednije.
Izgleda kako će on svoju odluku donijeti kroz koji dan, ali kad smo ga vidjeli u produžecima s rukama na koljenima, te su scene u neku ruku bile gore od pogodaka u mreži Livakovića. Jer, od rezultatskog minusa se možeš vratiti, vidjeli smo to u utakmici protiv Španjolske, ali igrača kao što je Luka Modrić – to ne može zamijeniti.
Koju god odluku donio, ona se mora poštivati. Hrvatska neće biti ista bez njega, ali njegov odlazak je neminovan. Kapetan će uskoro proslaviti 36 rođendan, a mi od njega želimo još, i još, i još… Jer, kao da nam već nije dovoljno toga dao.