Je li Chelsea pod Pochettinom postao 'real deal'?

Čak i ako ste zagriženi navijač Chelseaja, teško je prstom uprijeti u jednu stvar i reći da je upravo to razlog za očajna izdanja otkako je klub preuzeo američki milijarder Todd Boehly. Jesu li igrači krivo selekcionirani? Je li uprava krivo ispunjavala trenersku križaljku? Ili je upravo promjena uprave dovela do toga da Plavci tavore u sredini ili donjem dijelu premierligaške ljestvice?

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Vrlo vjerojatno, složit će se mnogi, riječ je o kombinaciji ovih stvari. No, uoči reprezentativne stanke, možda se ipak probilo malo svjetla do zamračenog Stamford Bridgea. Chelseajevo razbijanje Burnleya 4-1 ističe se iz više razloga.

Prvo, ta pobjeda označila je tek drugi put u godini dana da je Chelsea nanizao tri pobjede zaredom, nakon što je prije toga svladao Fulham i Brighton. Ako je uopće potrebno pribavljati dodatne dokaze o impotentnoj igri Chelseaja u posljednjih godinu dana, evo još jednog koji ide u prilog toj tezi: pobjedom nad Burnleyem Plavci su prvi puta nakon 19 mjeseci otišli na reprezentativnu stanku u pobjedničkom raspoloženju.

Mogućnost da provedu jedan relaksirajući tjedan živeći u uvjerenju da je njihova momčad konačno uhvatila zamah bio je rijedak luksuz za navijače.

No jesu li spomenuti rezultati uistinu razlog za optimizam na zapadne Londončane koji se nadaju vratiti u vrh engleskog i europskog nogometa ili jednostavno produkt nešto lakšeg rasporeda? Hoće li, ipak, današnji derbi s Arsenalom biti šokantno buđenje?

Svatko tko je pobliže pratio Chelsea ove sezone svjedočio je blagotvornom djelovanju Mauricija Pochettina na momčad. Rezultati, doduše, nisu išli ukorak boljem raspoloženju u klubu, pa je Chelsea pod ravnanjem argentinskog stručnjaka zabilježio tek dvije pobjede u prvih sedam utakmica. Ali Pochettinov Chelsea je šarmantniji u oku ugodniji od Potterovog ili Lampardovog.

Iako su brojke Chelseaja iz protekle sezone pokazale kako niti ne zaslužuje biti više od sredine tablice, Pochettino je generirao očigledna poboljšanja na svim dijelovima terena. Doduše, i Argentinca muče iste boljke koje su mučile i njegove prethodnike – Chelsea je nastavio biti sterilan pred suparničkim vratima. Sigurno da je predsjedniku Boehlyju kapnulo malo sline niz usta nakon što je vidio da mu je momčad u stanju zabiti nekom četiri pogotka, kao što je to bio slučaj protiv Burnleya, a i Pochettino se nada da su mu se igrači konačno riješili napadačke konstipacije.

Igrač koji možda i najbolje reprezentira promjene u Pochettinovom režimu je Enzo Fernandez, veznjak koji je zasjao kao „osmica“ u pomaganju Argentini oko osvajanja naslova, a usput je pomogao i sam sebi kada je istisnuo Jorginha na poziciji zadnjeg veznog u Chelseaju.

Fernandez je, međutim, tek na mahove pokazivao svoju kvalitetu, dok je Chelsea nastavio hramati još jedne nimalo inspirativne prošle sezone, no Pochettino nije nimalo sumnjao u sunarodnjakovu idealnu ulogu na poziciji „osmice“.

A jedan od onih koji se diže u formi je i Raheem Sterling, s 28 godina treći najstariji igrač u svlačionici. Četverostruki osvajač Premier lige djelovao je izgubljeno nakon pretrčavanja iz Manchestera u London, a nije pomoglo ni što je pod Thomasom Tuchelom igrao u vrhu napada, a pod Potterom kao wing-back. Kada su to sve popratile i ozljede, jasno je zbog čega Sterling nije nikako mogao uhvatiti ritam dobrih igara.

Nakon što ga je Pochettino smjestio na omiljenu krilnu poziciju – Sterling je procvjetao, odlučio je napasti svoju drugu sezonu i Chelseaju i pokazati zbog čega je doveden u klub.

Sada, pak, slijedi prvi pravi ispit za Pochettinove pulene. Topnici dolaze kao suvodeća momčad Premier lige i pobijedili su u sedam od posljednjih osam utakmica protiv Chelseaja.

Sve je divno i krasno kada pobjeđuješ najslabije momčadi Premier lige, ali prekinuti dominaciju Arsenala u međusobnom rivalstvu bi bio pravi dokaz da je Chelsajev procvat ozbiljan.