Jakobušić preživio tešku prvu godinu, za nešto više treba mu veliki rezultat

Predstavljanjem opsežne i ambiciozne strategije razvoja kluba predsjednik Uprave Hajduka Lukša Jakobušić zaključio je prvu godinu mandata na Poljudu. Prije točno godinu dana, 30. listopada 2020., sjeo je u fotelju koju mnogi nisu htjeli, na poziciju čovjeka koji vodi jednu od najvećih sportskih institucija u Hrvatskoj. I ne samo sportskih već društvenih institucija, ako nam dopuštate. Hajduk je oduvijek važan društveni subjekt, opravdano ili ne, to je činjenica koja se ne može osporiti.

Hajdukova strategija: Do 2027. dvaput prvaci, po jednom u grupi Lige prvaka i Europske lige

U godinu dana svog rada na Poljudu, u klubu čiju je strukturu upoznao 2019. godine kada je šest mjeseci bio dopredsjednik Hajduka, Jakobušić je napravio dosta pomaka. Možda i više nego javnost percipira i zna jer ipak, javnosti, napose navijačima, najvažnije je ono što se događa na travnjaku.

To je zapravo najveći Jakobušićev problem, Hajduk je danas na četvrtom mjestu, istom onom na kojem je završio prošlu sezonu, ali ipak boljem od petog mjesta na kojem je bio prije godinu dana. Nije taj pomak od jednog mjesta epohalan, ali dojam je kudikamo bolji od stanja na ljestvici.

Analiza Germanijaka: Što Hajduku nedostaje za napad na titulu?

Lani je Jakobušić samo dan nakon ustoličenja doživio prvi poraz kao Hajdukov predsjednik, Splićani su izgubili od Istre 1961 s 1:0. Mijo Caktaš je kod rezultata 0:0 u 76. minuti promašio kazneni udarac, a Matej Vuk u 87. donio pobjedu Puljanima. I potaknuo silne promjene na Poljudu, odmah su iz kluba otišli šefovi struke Mario Stanić i Ivan Kepčija, nakon nekoliko dana uručen je otkaz treneru Hariju Vukasu i njegovom pomoćniku Jurici Vučku, a na klupu je kao privremeno rješenje sjeo Boro Primorac. Bili su to teški dani za Hajduk i Jakobušića, njegov mandat teško da je mogao lošije započeti.

Primorac je dovukao Hajduk do zimskih priprema, ali bilo je jasno da nije dugoročno rješenje. Jakobušić je možda svoj najbolji potez napravio počekom godine, u klub je doveo Mindaugasa Nikoličiusa, sportskog direktora koji je radio dobar posao u Gorici. Njihov zajednički odabir za trenera bio je malo poznati Talijan Paolo Tramezzani, dobio je zadatak da Hajduk dovede do tada dalekog četvrtog mjesta. Uspio je talijanski stručnjak ispuniti taj cilj, pomoglo je što je Gorica katastrofalno odigrala završnicu sezone, a ključan potez Jakobušića i Nikoličiusa bilo je dovođenje Marka Livaje. Igrač koji čini razliku na terenu povukao je Hajduk ka četvrtom mjestu i plasmanu u kvalifikacije za Konferencijsku ligu. Pomogao je i povratak nekadašnjeg kapetana Lovre Kalinića, značajan je bio doprinos Talijana Marca Fossatija, a srca navijača osvojena su kada je pružena prilika mladim talentima Stipi Biuku i Marinu Ljubičiću. Došao je taj Tramezzanijev Hajduk do željenog četvrtog mjesta, Jakobušić i Nikoličius dobili su priliku da pred novu sezonu sasvim promijene sliku momčadi.

Pa su najprije raskinuli suradnju s talijanskim trenerom i umjesto njega doveli još jednog u Hrvatskoj nepoznatog trenera, Šveđanina Jensa Gustafssona. Odrađen je potom kvalitetan prijelazni rok, momčad je posložena po željama sportskog direktora i sve glasnije se govori o borbi za trofeje. Hoće li ih biti tek ćemo doznati, Hajduk je trenutno na ljestvici iza Rijeke, Osijeka i Dinama, ali u bodovno solidnoj situaciji. Konkurenti nisu odmakli kao prošle godine u ovo doba, a uz to je ostvaren plasman u četvrtfinale Kupa. Najvažnije od svega, trener Gustafsson ima povjerenje Jakobušića i Uprave, čak i nakon malo slabijih rezultata. Prethodnih godina naviknuli smo na smjene u sličnim situacijama, sada klub inzistira na kontinuitetu.

Jakobušić želi zajedništvo cijele hajdučke obitelji i zasad mu dobro ide

Uz sve navedeno na sportskom planu, da ne idemo dalje u detalje, Jakobušićevu prvu godinu obilježilo je još nekoliko važnih poteza.

Ukinuta je druga momčad koja je bila preskupa za ono što je davala klubu. U suradnji s HNS-om postavljen je novi hibridni travnjak, reprezentacija sve češće igra na Poljudu, premda odnosi kluba i Saveza nisu sasvim izglađeni. Upravu kluba Jakobušić je osnažio s dvoje novih suradnika, Ivan Matana i Marinka Akrap su članovi Uprave koji bi iskustvom i znanjem trebali pomoći klubu da se digne na višu razinu. Istovremeno, Jakobušić jako inzistira na stvaranju zajedništva cijele hajdučke obitelji, pojačao je kontakte s klupskim legendama, igračima, trenerima, bivšim djelatnicima Bijelih. Isto tako, kad god je moguće prva momčad Hajduka igra prijateljske utakmice po Dalmaciji, s ciljem da se klub još više približi navijačima.

Gustafsson: Želimo Torcidi darovati pobjedu za rođendan

Napravljeni su određeni sitni, a opet primjetni pomaci u infrastrukturi na stadionu. Proširena je svečana loža, novinarska loža je premještena pod krov zapadne tribine, s uvjetima kao na najboljim svjetskim stadionima. U klubu radi sve više mladih ljudi, željnih dokazivanja i napredovanja u sredini koja ima visoke ciljeve i ambicije. Jakobušić stalno inzistira na pozitivi, izgradnji bolje atmosfere unutar kluba i izvan njega. I zasad mu sve to dobro ide, a jedino gdje njegov Hajduk kaska je ono najvažnije, rezultat prve momčadi.

Blamaža protiv kazahstanskog Tobola je bila prvi težak udarac Jakobušićevom Hajduku, sigurno najteži do sada. Posrtanja u HNL-u još nisu dramatična, ali svaka iduća utakmica se mora dobiti, a to nikada nije lako, niti se može predvidjeti.

Preživio je Jakobušić tešku prvu godinu, zajedno sa suradnicima stvorio temelje za bolju budućnost. Za korak više potreban mu je veliki rezultat, već ove sezone.

Piše: Vedran Pavičić