Jakić za Germanijak: "Prvi put u životu sam vidio ćaću da mi plače"

Sreli smo ga na Hampdenu odmah poslije utakmice sa Škotskom, a koju je napustio na nosilima. Par minuta prije Zlatko Dalić nam je otkrio da je Jakiću koljeno "poput lubenice" i da je vjerojatno otpao za Portugal.

“Ništa, idi kući pa zaliječi to”, potapšali smo ga po ramenu u prolazu.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Ma koja kuća. Idem u Split, bar ću biti s reprezentacijom ako već neću moći pomoći”, kontrirao je Kristijan Jakić. Ništa čudno. Znamo koliko mu znači taj dres i da je spreman sve napraviti za reprezentaciju. Uostalom, svojevremeno je ostavio prilično komfornu situaciju u Eintrachtu i inzistirao na odlasku u Augsburg kako bi mogao igrati na svojoj poziciji “šestice” te tako biti u konkurenciji za reprezentaciju. I kako to već obično biva, stari dobri Murphy odigra svoju rolu zakonitosti i Jakić završi upravo na desnom beku u najvažnijem poluvremenu Lige nacija i asistencijom odvede Hrvatsku u četvrtfinale.

“To ti je sudbina, vidiš kako se sve na kraju vrati”, priča nam junak s Poljuda dan kasnije. U glasu se osjeti da je sretan, ali i pospan. Noć je bila duga...

“Ma nikako san na oči. Sve to silno uzbuđenje, adrenalin, euforija zbog dobrog rezultata. Veselje zbog uspjeha, a let za München već u pet ujutro. Sletio sam u Njemačku, otišao u klub na pregled kod liječnika i trening, ali pustili su me kući da se odmorim”, reći će Jakić kojeg pitamo da nam odvrti film s Hampdena i tog problema s mišićem zbog kojeg je napustio travnjak na nosilima.

“A bila je neka akcija u prvom poluvremenu, pogodio sam s nogom igrača Škotske s vrhom kvadricepsa. Osjetio sam da nešto ne valja, ali bio sam vruć pa nastavio. U poluvremenu sam popio nešto protiv bolova, stisnuo zube pa koliko izdržim. Pred kraj sam trčao za nekom loptom, naglo se zaustavio - i samo pao. Nisam mogao stati na nogu. Sve zvijezda sam vidio”, smije se dobro raspoloženi Jakić kojem nije palo na pamet da ode u Njemačku.

“Prespavali smo u Glasgowu, otišli na avion za Split, imali užinu po dolasku i odradili teretanu. Boljelo me, ali sam htio probati. Ma da nije bilo fizioterapeuta i doktora, vjerojatno još sada ne bih mogao stati na nogu. Bili su mi na raspolaganju cijelo ovo vrijeme. Radili smo na mišiću i u nedjelju sam već bio na treningu. Koristim ovu priliku da im se zahvalim na tome. Bez njih sigurno ne bih mogao igrati”.

Uputa stručnog stožera za nedjeljni trening bila je da malo zagrije, otrči neke dionice i izbjegava duele. Međutim, Jakić se malo zanio...

“Ma ne razmišlja čovjek. Počeo je trening, osjetio sam bol, ali stisnuo sam zube. I ušao jako odmah... Zaboravio se, ali to je tako kada je reprezentacija u pitanju. Svi daju maksimum i idu preko limita. I mi na terenu, stručni stožer i svi ostali koji su dio momčadi. Uostalom, evo vam primjer tih fizioterapeuta koji su radili sa mnom. Ako je u ponoć trebalo nešto, oni su se samo stvorili. Zato i jesmo tu gdje jesmo jer svi dišemo skupa”, objasnit će veznjak na privremenom radu na desnom boku. Iako nije bilo planirano da nastupi, slijed događaja na travnjaku u prvom poluvremenu i ta promjena formacije nudila je ulazak u igru.

“Nisam očekivao. Zbog koljena, zbog druge formacije... No, bio sam spreman pa što bude. Kada su mi rekli da ulazim bio sam malo u čudu. Svi oko mene isto, ja prvi. No, na kraju je ispalo odlično”.

Utakmica na Poljudu bila je prilično emotivna za Jaku. Osim prvog dodavanja za gol, na tribinama je bila cijela obitelj i puno prijatelja iz Imotskog koji su preko Zagvozda, Klisa i Solina došli na tribine Poljuda i bodrili Krstijana.

“Ma sve je bilo tako emotivno. Ulazak u utakmicu, potom asistencija. Pogled prema tribinama. Svi moji prijatelji i poznanici znaju koliko mi znači igranje za reprezentaciju, a sada su u mojoj najboljoj partiji za Vatrene bili svjedoci te priče. Sretan sam”, priznaje Jakić koji će reći kako je njegov otac bio pod posebnim dojmom nakon utakmice.

“Nikada nisam vidio da mi ćaća plače. Do jučer”.

Sve je bilo posebno oko te utakmice pa i to dodavanje za Gvardiola.

“Pa s njim se najviše družim i zaista smo prijatelji. I onda mi se dogodi da prvu asistenciju u dresu Hrvatske dam za njega”.

Joško je obećao ručak za to dodavanje...

“Morao je za Zagreb nakon utakmice, ali rekao je da prvom prilikom idemo na ručak. Veselim se tome”, smije se.

Kako bilo, Jakić se vratio u Augsburg i od srijede će se staviti na raspolaganje treneru Jessu Thorupu koji redovito sastavlja momčad počevši od njegova imena. U ovoj sezoni propustio je tek prvo kolo Bundeslige, a u petak će Augsburg na Allianz Arenu.

“Igramo protiv Bayerna koji je stvarno dobar ove sezone. Jedini su bez poraza u ligi i stvarno ćemo trebati biti maksimalni da uzmemo nešto. Vidjet ću u srijedu s liječnicima, nadam se da će mi upaliti zeleno svjetlo i da ću igrati u petak. Takve utakmice se ne propuštaju”.

Nešto prije “Bavarian” derbija, bit će izvlačenje četvrtfinalnih parova u Ligi nacija. Želje Kristijana Jakića ne razlikuju se previše od njegovih suigrača iz reprezentacije.

“Koga god dobijemo, neće biti lako. No, ako mogu birati onda bih htio Njemačku. Mislim da je Španjolska u sjajnom ritmu i formi, Francuska je uvijek neugodna i čini mi se da bi nam nekako Njemačka najbolje legla, ali to su samo moje želje. Vidjet ćemo u petak. Bit će nezgodno u svakom slučaju. I nama, ali i njima. Nemamo se čega bojati. Treba dati sve od sebe i proći dalje”, s dozom optimizma završio je Jakić.