Izet Hajrović EKSKLUZIVNO za Germanijak: “Ne zamjeram nikome u Dinamu, s ponosom sam nosio taj dres”

Do prije nekoliko dana trenirao je u Maksimiru u skupini “otpisani” i čekao rasplet situacije. I onda je iznenada procurila vijest kako Izet Hajrović nakon 3,5 godine napušta Dinamo i postaje član grčkog Arisa. Njegov odlazak bio je zapravo očekivan. Popularni Hajro odlukom kluba trenirao je s grupom igrača na koje u Dinamu ne računaju. Propustio je pripreme u Sloveniji i rastanak se nametao sam po sebi.

Javio se čim je stavio autogram na ugovor. Taman je spremao stvari za pripreme koje Aris ovih dana provodio u Austriji, pa smo se dogovorili da se čujemo kada se smjesti u hotel.

“Sve se zapravo dogodilo jako brzo. U dva, tri dana riješene su sve formalnosti i postao sam član Arisa. Ljudi iz kluba javili su se mom agentu i izrazili želju da me dovedu. Predsjednik kluba me pratio, procijenio da im mogu pomoći i krenuo je u realizaciju transfera. Nakon što sam saznao za opciju odlaska u Grčku, malo sam se raspitao kod prijatelja i shvatio kako je Aris klub koji zadovoljava moje ambicije i nisam imao ništa protiv. I evo me sada u Austriji na pripremama.”, priča nam Izet Hajrović prije nego smo krenuli u rekapitulaciju njegove maksimirske avanture, pune uspona i padova. Na vrata Dinama pokucao je u siječnju 2018. Prije toga branio je boje njemačkog Werdera, bio je član reprezentacije BiH i u Zagrebu je tražio novi uzlet u karijeri. U Dinamu je debitirao kod Maria Cvitanovića da bi najbolje partije pružio pod trenerskom paskom Nenada Bjelice.

“Bila je to moja najbolja sezona u Dinamu. Kako smo digli cijeli Zagreb na noge, pa to je bilo čudo. Jel’ se sjećaš?”, pita nas Hajrović.

“To se ne zaboravlja dok smo živi”, odgovorili smo i sjetili se kako smo Hajri svojevremeno objašnjavali pojmove poput “europskog prokletstva” i “Zambatina novčića”. Tada je mislio da se šalimo…

“Pazi, ja sam vidio kod mojih suigrača koji su duže bili u Dinamu da ih ta priča sputava. Da im je bio uteg. A meni ti je bio samo motiv. Pa, okej ako nisu uspjeli 50 godina, idemo mi biti ti koji će to skinuti. I kada smo to napravili, osjetio sam neopisivo zadovoljstvo i sreću. Tih je dana stvarno bilo gušt izaći u Zagreb. Na svakom koraku si osjetio veliko poštovanje i emociju navijača i zaista sam sretan što sam bio te priče. Kada netko spomene Dinamo, uvijek će mi to vrijeme biti u prvom planu. Čista emocija”, iskreno će Hajrović koji je odlaskom Nenada Bjelice pao u drugi plan. Zoran Mamić ga nije imao u svojim vizijama, u jednom trenutku prebacio ga je u B momčad da bi ga potom vratio.

No, kao da i nije. U prošloj sezoni nije igrao u Europi, a posljednje minute u dresu Dinama upisao je koncem listopada prošle godine u prvenstvenoj utakmici protiv Šibenika.

Često smo ga sreli posljednjih mjeseci, ali uvijekj e bio isti; vječno nasmijan, spreman na šalu. Niti traga nervozi ili ljutnji. Uvijek je slovio kao jedan od dobrih duhova svlačionice i vrhunski profesionalac.

“Nisam imao problem s time. Ja sam uvijek bio profesionalac koji je prihvaćao odluke kluba a svoje obaveze izvršavao maksimalno ozbiljno. Isti sam bio na treningu prve momčadi i one B u koju su me poslali. I nikome ne zamjeram jer su ljudi iz kluba imali svoje razloge, ja sam imao neke svoje vizije koje nisam ostvario pa sam ostao član Dinama. Nije floskula, ali zaista ne zamjeram nikome jer je to prije svega posao.”.

Neki bi odlazak iz Dinama iskoristili za rafalnu paljbu, nije da Hajrović nema argumenta. Unatoč tome, Hajrović je i danas inzistirao na pozitivi. S velikom dozom respekta pričao je o svoje 3,5 godine u Zagrebu i naglašavao kako pamti samo lijepe dane.

“Rođen sam i odrastao u Švicarskoj, živio sam u Njemačkoj i Španjolskoj. No, život u Zagrebu bio je nešto posebno. Pa ja sam u jednom trenutku rekao prijateljima da se osjećam kao Purger. Nema ulice u Zagrebu koju nisam znao. Rijetko kada sam palio GPS kada sam se vozio po gradu. Stekao sam prijatelje za cijeli život u ovome gradu i nema sumnje kako ću se rado vraćati u Zagreb koliko mi obaveze budu dozvoljavale. I Lejla i ja nosimo posebnu emociju prema Zagrebu i tako će uvijek biti.”

Možda upravo zbog tog odnosa i poštovanja, Hajrović je uvijek bio jedan od igrača koji je imao simpatije maksimirskih tribina. Nisu mu skandirali, ali odavno se u Maksimiru nisu čule ovacije pa to i nije neko mjerilo. Te tribine drugačije pokazuju respekt a Izet ga je svakako imao.

“Mislim da je to bilo uzajamno. Zagreb voli Dinamo, samo je to teško pokazati na ovakvom stadionu i u ovo vrijeme korone. U onoj sezoni kada smo kroz Europa ligu prezimili u Europi, spoznao sam tu strast navijača Dinama. Sjećam se one utakmice protiv Spartaka iz Trnave kada nam je trebala pobjeda da osiguramo to proljeće. Mi na terenu, a svuda oko nas takva magla da se ništa ne vidi. Ne vidim suigrača ispred sebe, nikoga… Ali čuješ huk s tribina. Ne vidiš ih, a čuješ da su tu i daju ti tu energiju koja nas je gurala. Na kraju smo dobili 3-1 i ostvarili snove. I nas i naših navijača. I zato koristim i ovu priliku da im se zahvalim na svemu lijepome što sam doživio u dresu Dinama. Na svim onim riječima podrške koju sam čuo na ulicama grada. Stvarno sam s ponosom nosio dres kluba iz Maksimira”, naglašava Hajrović.

Dinamo i Zagreb su za njega prošlost, Aris i Solun sadašnjost. Momčad još nije upoznao do u detalja jer nije bilo vremena. Otkriva nam da su mu u klubu otkrili kako imaju ambiciju podignuti letvicu. Lani su bili drugi u prvenstvu, odmah iza Olympiacosa koji je osvojio prvenstvo sa 16 bodova viška. Slijede im kvalifikacije za europska natjecanja.

“Ne znam puno jer sam tek nekoliko sati s momčadi. Znam da ima puno stranaca, ali na prvu mi djeluje dobra atmosfera u klubu. Osjećam se fizički dobro jer sam stalno bio u treningu i neću imati problem s adaptacijom. Veselim se novim izazovima i siguran sam da će ovo biti jedna lijepa priča” - završio je Izet Hajrović.